Za razliku od kineske i drugih azijskih kuhinja koje vole miješati okuse, začine i sastojke, Japanci žele istaknuti osobine same namirnice. To vrhunsko poštovanje namirnice i gotovo religiozno isticanje njene individualnosti je tipično za njih.
Japan je otočko carstvo, a njihova otočka zatvorenost stoljećima je odbijala vanjske utjecaje u svemu, pa i u hrani.
Znanstvenici tvrde da upotreba štapića poboljšava pamćenje i djeci olakšava svladavanje japanskog pisma.
Stoljećima je stvarala kulinarsku perfekciju prepunu rituala i pravila. Neka od pravila ponašanja i mi moramo usvojiti kad sjedimo za japanskim stolom.
Pravila, pravila
Razni turistički vodiči i knjige o Japanu pokušavaju zapadnjacima objasniti pravila ponašanja za stolom. Pravila je dosta i ako ih se ne pridržavate, Japanci će vas smatrati bahatima i nepristojnima, a u sebi će misliti još i gore.
Evo nekoliko osnovnih pravila:
- Nepristojno je sam sebi natočiti piće. Vi piće točite drugome, a on vama. Ako više ne želite piti, onda ostavite punu čašu na stolu.
- Nikada ne pokazujte štapićima u nekog drugog. Nikada ne ostavljajte štapiće ubodene u hranu.
- Normalo je dignuti i približiti ustima posudu iz koje jedete da hrana ne pada po stolu.
- Hrana je poslužena na više tanjura. Normalno je kombinirati hranu, a ne jesti jedan tanjur za drugim.
- Ne ostavljajte tanjur neurednim. Ubrus uredno preklopite.
- Ne uzimajte salvete ili vrećice sa šećerom ili ostale "suvenire", ma koliko vam se činili interesantnima, jer to nije pristojno.
- Ne stavljajte mlijeko ili šećer u japanski čaj.
- Ne dižite se sa stola ako vam nešto treba. Čekajte da vam se donese.
- Proizvodnja nama zabranjenih zvukova, kao što su srkanje juhe ili glasno ispijanje pića, u Japanu je pristojno i dobrodošlo.
- Nema davanja napojnica, a brojanje novca nakon naplate je nepristojno.
- ''Živjeli!'' se na japanskom kaže ''Kanpai!''
Muka po štapićima
Vjerujem da sa štapićima više nema problema. Vrijeme čuđenja je, nadam se, prošlo. Stotine kineskih restorana polako i sigurno uvode upotrebu štapića i za našim stolom. Štapići su vrlo stari. Navodno su se razvili u Kini prije 5 000 godina. Ustvari su samo produžetak prstiju za vađenje hrane iz vruće posude.
Japanska preciznost i opsjednutost kvalitetom dovela je do nekih veličanstvenih dosega u pripremanju hrane.
"Častan se čovjek drži podalje od klaonice i kuhinje.", navodno je govorio Konfucije. Ali vremena su se promijenila.
Znanstvenici tvrde da upotreba štapića poboljšava pamćenje i djeci olakšava svladavanje japanskog pisma. Japanci su o štapićima pisali pjesme. Imaju oni i praktičnu stranu. Ako njima loše baratate, tjeraju vas da znate točno koliko ste pojeli.
Skupa krava
Japanska preciznost i opsjednutost kvalitetom dovela je do nekih veličanstvenih dosega u pripremanju hrane. Ali ne samo u pripremanju, nego i u uzgoju.
U okolici Kobea uzgajaju se krave čiji su odresci vjerojatno najskuplja govedina na svijetu. Krave su na posebnoj hranidbi rižom, grahoricama i pivom. Uz sve to potrebna je i svakodnevna masaža. Tako se dobiva meso potpuno prošarano masnoćom, poput mramora.
A važno je znati da okus i miris mesu najviše daje masnoća. Zamislite koliko tek košta shimofuri govedina u restoranu ako je u mesnici kilogram oko 50 dolara! Da stvar bude bolja, postoji i još skuplja wagyu govedina. Ta je još više mramorizirana masnoćom od shimofuri.
Poznate su zgode australskih turista koji u restoranima odbijaju platiti shabu-shabu, sukiyaki ili yaki-niku, te odmah uvrijeđeni potežu bumerang. Tek kad ih policija privede, iz njihove ambasade dođe službenik koji im pokuša objasniti da nisu prevareni. Ali, kako to objasniti Australcu kojeg kila mesa košta stotinu puta manje?
Zato pazite! Govedina vreba i naše turiste.
:(Još nema komentara