Salata caprese - rajčica, mozzarella, svježi bosiljak, malo soli i maslinovog ulja. A, u bogohulnijim verzijama može se pronaći i aceto balsamico, suhi origano ili papar.
Mali otok za velike recepte!
Tako bi, bez pretjerivanja, mogla zvučiti promidžbena poruka za otok Capri, jedan sat hidrogliserom od Napulja. Maleni otok, promjera dvadesetak kilometara, sa samo dva naseljena mjesta - Caprijem i Anacaprijem - osim prekrasnih uvala i bujne mediteranske vegetacije, poznat je po svojoj mondenosti. Hoteli, dućani, restorani, a osobito "la piazzetta", mali trg koji se tijekom ljeta može pohvaliti najvećom koncentracijom celebrityja po kvadratnom metru. Osim mode i pjesama, Capri je obilježio i kuhinju. Brojni talijanski recepti nose pridjev "caprese" iliti s otoka Caprija. Ravioli, torta, ali prije svega - salata.
Salata caprese - rajčica, mozzarella, svježi bosiljak, malo soli i maslinovog ulja. A, u bogohulnijim verzijama, može se pronaći i aceto balsamico, suhi origano ili papar. Sve sirovo i sve podređeno ljetnom godišnjem dobu. Naime, sve do masovnije uporabe staklenika, salata caprese jela se samo ljeti kada ima zrelih rajčica i mirisnog bosiljka.
Povijest kaže da ju je izmislila kuharica u poznatom hotelu "Quisisana". Prvo slavno razdoblje bilježi s pojavom talijanskog futurizma koji slavi tehnološki napredak, brzinu, nacionalni ponos. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, Tommaso Marinetti, neprikosnoveni i karizmatični vođa avangardnog pravca u umjetnosti, osim promjena u kazalištu, književnosti i likovnim umjetnostima, uvodi novosti i u talijansku kuhinju. Jedno je od "in" jela talijanskog futurizma svakako i salata caprese, koja sa svoje tri boje - zelenom, bijelom i crvenom - simbolizira talijansku trobojnicu. U svom "Manifestu futurističke kuhinje" objavljenom 28.12.1930. u torinskom dnevnom listu "La Gazzetta del popolo" Marinetti poziva Talijane da se ostave paštašute, koja ih čini "lijenčinama, pesimistima, neaktivnim nostalgičarima" te da se bace na bjelančevine i povrće. Točno ono što nudi salata caprese.
Pedesetih godina prošlog stoljeća salata caprese postaje glavnom hranom tadašnjih jetsettera koji se skupljaju na otoku, poput Onassisa, Marije Calas, Rosselinija, Ingrid Bergman, a pogotovo egipatskog kralja Farouka, koji ju je, kažu, jeo barem jednom dnevno.
Danas je salata caprese, kao idealno ljetno jelo, pronašlo bezbroj novih mogućnosti primjene i oblika. Tako se, u slučaju da su mozzarella i rajčica približno iste veličine, uglavnom režu na kolutove ili kriške i slažu ukrug. Ili se, za strpljivije, mogu poslagati u šarene tornjiće, kolut rajčice, pa kolut mozzarelle, pa list bosiljka. I tako sve dok ide. U novijim varijantama finger fooda, sitne mozzarelle i rajčice mogu se cijele nanizati na drvene štapiće. Ili ubaciti u dublje zdjelice.
Također se, na cijelom talijanskom poluotoku, mogu pronaći jela s nastavkom "caprese", tj. inspirirana poznatom salatom. Pasta "caprese" ili salata di riso "caprese", lešo skuhana tjestenina i riža, ohlađene i pomiješane s tri glavna sastojka. Sendvič "caprese", koji u toplom ovitku hrskave korice, skriva trobojno srce. Ili zelena salata uz "caprese" dodatak.
:(Još nema komentara