Dijete koje se za stolom zna lijepo ponašati san je svakog roditelja. Doznajte kako postići da vaš mališan već u petoj godini života usvoji najosnovnija pravila bontona.
I mališani mogu jesti po bontonu
Za navikavanje na lijepo ponašanje, uz uvažavanje djetetova uzrasta, nikad nije prerano. Primjerice, kako je motorički razvoj vrlo individualan, pa neka već krajem 1. godine grabe žlicu, ona najkasnije krajem 2. godine života moraju početi vježbati jesti s priborom kako bi u 5. godini postali pravi majstori. Naravno, u tom razdoblju u kojem većina obroka završava na podu i odjeći, djeci tolerirajte nespretnost te jedenje ručicama i igranje hranom kojima ono istražuje i uči o sebi i onome što ga okružuje.
No, kako u 5. godini djeca već mogu pojmiti važnost hrane, pravilu o upotrebi pribora dodajte i pravilo da se s hranom ne igra. Igranje hranom više ne dopuštajte i stoga što ono postaje sredstvo za dobivanje pažnje, pa nastavi li dijete provocirati i nakon opomene, tanjur bespovratno maknite.
Važno je da dijete ima svoje stalno mjesto za stolom te da je uključeno u ritual postavljanja stola.
Od najranije dobi navikavajte dijete i na pranje ručica prije jela, kako bi ono, najkasnije u 5 godini to već samostalno činilo. Nadalje, u 5. godini dijete već mora znati da se ne govori punim ustima te da se jede zatvorenih usta, bez mljackanja, srkanja i sličnog (čak i kad su poslužena njegova omiljena jela poput Podravka dječjih juhica, tjestenine i špageta!).
Od djeteta možete tražiti i očekivati da sjedi uspravno i bez mlataranja nogama i njihanja te da strpljivo čeka da ga se posluži i počne jesti kad i svi ostali. No, kako ona i nadalje imaju snažnu potrebu za kretanjem, djetetov boravak za stolom ograničite na 15-tak minuta ili se dogovorite da se ono kad mu to mama i tata dozvole, može mirno dići i otići igrati bez da se vraća i smeta te gnjavi ostale.
Ni medo ne govori punim ustima
Kako djeca, posebno ona najmlađa, o svemu pa tako i o ponašanju za stolom najviše uče gledajući i oponašajući svoje roditelje, budite im primjer. Prvenstveno se potrudite da barem jednom dnevno zajednički jedete, u miru, uz opušteni razgovor, bez čitanja novina, tipkanja po mobitelu, igranja igrica i gledanja TV-a.
Pritom se i sami, kako kod kuće tako i u restoranu, ponašajte na način koji očekujete od djeteta, kako ga ne biste zbunjivali oprečnim porukama.
Uz to, djeci od malena, na njima prihvatljiv način, nenametljivo i bez povišenih tonova objašnjavajte kako se i zašto tako moraju ponašati.
Od najranije dobi navikavajte dijete i na pranje ručica prije jela.
Pravila uvodite polako i strpljivo te svako pozitivno ponašanje pohvalite, a negativno, kad god je to moguće, ignorirajte, kako se obrok, zahvaljujući stalnim opomenama i prigovorima ne bi pretvorio u stresnu situaciju.
Jednako tako važno je da dijete ima stalno mjesto za stolom te da je uključeno u ritual postavljanja stola. Kad ga podsjećate na određena pravila, koristite pozitivne, a ne negativne formulacije te umjesto "ne jedi prstima", recite mu "molim te jedi vilicom".
Naravno, u formiranju navika lijepog ponašanja koristite se i igrom. Primjerice, za stolom neka s tanjurom i priborom sjedi i medvjedić ili lutka, pa kada dijete počne bacati hranu na pod ili govoriti punim ustima upitajte " govori li medo punim ustima, odnosno igra li se lutka hranom? Ne, a zašto onda ti to radiš? "
Nadalje, dogovorite se da ona osoba koja nakon jela ima najmanje mrlja na svojem podmetaču i mrvica na podu, ima pravo birati desert za sutrašnji obrok i tome slično.
:(Još nema komentara