Najčešći banalan razlog nedostatka željeza je njegov nedovoljan unos prehranom... zato je, i za naše male i za naše velike, važno znati kad što i u kojoj kombinaciji !!!
Anemija ili slabokrvnost u zemljama u razvoju pogađa čak više od 42% djece mlađe od pet godina, a učestalost anemije najveća je tijekom brzoga rasta djeteta (od 6. do 24. mjeseca života). Uzroci anemije su razni, od nutritivnih i deficitarnih (nedostatak željeza, folne kiseline, vitamina B12) do infektivnih (probavnih), najčešća deficitarna anemija jest ona uzrokovana upravo nedostatkom željeza. Najčešći razlozi nedostatka željeza su nedovoljan unos željeza prehranom, smanjena apsorpcija željeza, povećane potrebe za željezom i kronična krvarenja što konačno može prouzročiti sideropeniju i anemiju. Sideropenija podrazumijeva nedostatak zalihe željeza u mišićima i jetri, a anemija smanjenu količinu željeza, odnosno hemoglobina u krvi, za čiju je najmanju koncentraciju, u djece dobi do pet godina, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) odredila 110 g/L. Zdrava novorođenčad, rođena u porodnom terminu, normalne porodiljne tjelesne mase rađa se sa zalihama željeza dovoljnim za rast i razvoj tijekom prvih pet do šest mjeseci života. Tijekom tog razdoblja novorođenčad treba malu, gotovo zanemarivu, količinu egzogenog željeza (željeza dobivenog prehranom), što, zapravo, objašnjava relativno malen udio željeza u majčinom mlijeku.
Tijekom drugih šest mjeseci dojenačke potrebe za željezom značajno se povećavaju. U toj dobi potrebna količina željeza po kilogramu tjelesne mase djeteta veća je nego u bilo kojem drugom razdoblju njegova života, a iznosi 0,1 mg/kg tjelesne mase. To je doba kada se započinje s dohranom i uvođenjem namirnica bogatih željezom.
Odabir i kombinacija namirnica te oblik željeza koji namirnica sadrži utječu na apsorpciju željeza u organizam. Gotovo 25% hem željeza, sadržanog isključivo u mesu, peradi i ribi, apsorbira se u organizam, što je značajno više od apsorpcije ne-hem željeza (5–15%), kojim su bogate namirnice i životinjskog i biljnog porijekla (lisnato povrće, žitarice), a čiju apsorpciju pomaže askorbinska kiselina, poznatija kao vitamin C.
Mnoge namirnice u svom sastavu sadrže tvari koje čvrsto vežu željezo te na taj način usporavaju i onemogućuju njegovu apsorpciju, to su npr. fitati, prisutni u cjelovitim žitaricama i soji, kalcij i fosfor iz mlijeka te fenolni spojevi u čaju, kakau i kavi. Prerano (prije 9. do 10. mjeseca života) uvođenje kravljeg mlijeka u prehranu dojenčeta može prouzročiti mikroskopska krvarenja u probavnom sustavu i na taj način anemiju. Kravlje mlijeko loš je izvor željeza i zato se kao glavni napitak preporučuje majčino mlijeko ili, ako to nije moguće, adaptirani dojenački pripravak.
Prilikom pripreme jela na umu se mora imati kombinacija namirnica i količina koju dijete može pojesti. Budući da dojenčad i djeca imaju velike potrebe za željezom, a konzumiraju količinski manje obroke, preporučuje se namirnice bogatije željezom (meso i povrće) konzumirati uz namirnice bogate vitaminom C (voće i prirodni voćni sokovi, povrće) te izbjegavati njihovu kombinaciju s namirnicama koje onemogućuju apsorpciju željeza.
Iako je prehranom gotovo nemoguće unijeti prekomjernu količinu željeza u organizam, nekontrolirana suplementacija često zna biti uzrok toga. Prekomjerna količina željeza u organizmu može imati teške posljedice na zdravlje, kao što je negativan učinak na apsorpciju drugih minerala (cink, bakar).
Europsko društvo za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPGHAN) predložilo je mjere prevencije nedostatka željeza kod dojenčadi i male djece koje uključuju dojenje ili, ako to nije moguće, upotrebu adaptiranog dojenačkog pripravka, uvođenje kravljeg mlijeka nakon prve godine života te konzumaciju namirnica bogatih željezom.
Tena Niseteo, dipl. ing. preh. teh.
nutricionistica/dijetetičarka, Klinika za dječje bolesti Zagreb
:(Još nema komentara