Stupanjem na snagu Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka (GDPR) unaprijedili smo mogućnosti upravljanja podacima na Coolinarici. Prijavi se i u 
Prije tjedan dana na jednom izletu u zaleđu Šibenika ili
točnije u zaleđu Skradina ili točnije negdje kraj Bribira, stali smo kod neke
rječice. Čovjek u bijelom donjem rublju gaca po hladnoj vodi s vrećicom u ruci
i nešto sakuplja. Dođemo bliže, kad ono čovjek lovi riječne rakove. Najfinije
rakove. Bolje od svih morskih! Ali zabranjene i da stvar bude gora, male tek par
centimetara. Stvarno šteta. Bez nekog osuđivanja pitamo čovjeka da li zna da su
rakovi zaštićeni. Ne zna. Prvi glas. Digne glavu zabrinuto i upitno. "Ne, ne,
nismo mi ti!"- odgovorimo i odemo.
I što reći o zaštitama i zabranama za koje nitko ne zna. Što reći. Jedino to da mogu obećati da ću sljedeći puta kada ugledam neku zaštićenu deliciju, npr. gljivu, sam pozvati policiju i sam se anonimno prijaviti. Baš da vidim što će se dogoditi. Bit će to jedna divna i poučna reportaža.
© Podravka d.d. 2003.—2019.
Komentari (9)
Meni je inače ova tema jako zanimljiva jer se bavim istraživanjem riječnih rakova i itekako mi je stalo da dobiju zasluženo mjesto među zaštićenim vrstama.
I još nešto-jesu, bolji su od morskih!!
slična situacija je bila i s prstacima do prije kojih 3-4 godine kada je jedna udruga mislim iz Istre pokrenula hajku i tada je bio u optjecaju vrlo efektan letak-brošura u obliku prstaca mislim da je to dosta ljudim otvorilo oči i ukazalo im na problem izlova pa tako danas iako se zna da ispod “pulta” se prstaci mogu kupiti nitko to ne oglašava na velika zvona i ostaje na neki način na crnom tržištu dok s rakovima se upravo treba pokrenuti takva priča kako bi ljudi sami prepoznali problem.
ljudima je jako važno da razumiju zašto se nešto ne smije, zašto je zabranjeno i zaštićeno tek onda prihvaćaju i primjenjuju zakone barem što se tiče zaštite prirode- naravno da nije za očekivati da će svi odjednom reći ne lovu na rakove, ali pomaka na bolje će definitivno biti.