Voljeni grade moj ... (grad na zrnu soli)

Prvi pomen naseljenog mjesta Soli je zamršen, a dolazi još od Vizantinca Konstatina Porfirogeneta iz sredine 10-og stoljeća pa otuda 950-ta godina na Tuzlanskom općinskom znaku. Svjedočenja o naseljenom mjestu na obodu usahlog Panonskog mora potiču još i od Grka Aristotela i Strabona. Kroz čitavo postojanje naseljenog mjesta provlači se ime koje je vezano za so. Najpoznatije ime koje se spominje je Salinas-latinski ( slana zemlja) ali takvih imena ima i drugdje na kugli  zemaljskoj. Bosna također znači slana zemlja –sjevernoalbanski bos-a-es ukazuje na mjesto gdje izvire slana voda.

Kroz grad i danas teče rijeka Jala, ime Jalos- grčki =so.

Jala je danas samo plitak potok, koji tokom kiša nabuja i nizvodno prijeti poplavama, a zapravo je više sad sabirnica otpadnih voda.

Da se na ovim prostorima od davnina eksploatirala so, svjedoče i ostaci iz doba neolita, a rekonstruirano neolitsko naselje danas se može vidjeti na kompleksu slanih jezera „Panonika“ koja se nalaze usred grada i predstavljaju zanimljivost za turiste.

Bosanski vladari su se vezivali ugovorima i savezima koji su mogli pomoći njihovu politiku, a to je prije svega bio savez sa Dubrovačkom državom. Između ostalog dubrovački monopol soli bio je jedan od razloga za prijateljstvo makar i po cijenu da se ugasi jedna privredna grana. Malaksavanje solišta bilo je predznak tragedijama. U ljeto 1473 za samo 45 dana Turska je osvojila Bosnu. Grad Soli je tada spaljen do temelja, a 1474 godine izmijenjeno mu je ime koje ostaje do danas.

U doba turske vladavine oživljava prerada slane vode, iako primitivna i neznatna. Iz 12 sonih bunara iskorišćavali su se izvori sa malim procentom soli od svega 12 %. Cijene su bile niže ljeti nego zimi zbog potrošnje drva za varenje slane vode.

Za to vrijeme se smanjila prerada u primorskim solanama koje su radile na jednostavnijim principima varenja morske soli.

Kako su svi očekivali korist od soli tako su muslimanski vjerski službenici podnijeli Sultanu Abdul Hamidu predstavku kojom se žale da je zanemareno njihovo pravo na dio prihoda od slanih izvora u Tuzli( tuz- turski posoljeno, solana ). Sultan im je odobrio i potvrdio pravo na dio tako što je uveo da proizvodnja 4 dana ide državi, a 3 Vakufu preko koga su vjerski službenici ostvarili dio svojih prihoda.

Vakuf je imovina-dobro koje neka osoba svojevoljno izdvoji iz svoje imovine predajući je Allahu dž.š. , a prihodi ili svrha služe ljudima. (wikipedia)

Zbog uglja, soli i svog geografskog položaja Bosna privlači pažnju austrougarskih uhoda, a 1878 godine na znamenitom je Berlinskom kongresu Austougarska ovlašćena da u Bosnu i Hercegovinu zavede red i mir, iako ona i dalje ostaje dijelom Otomanskog carstva. Međutim muslimanski feudalci su se plašili da će time izgubiti svoje privilegije pa su pružili oružani otpor, koji je Austrougarska vojska uprkos nejedinstvu ugušila i za 2 mjeseca okupirala Bosnu. Dolaskom Austrougarske unaprijeđena su laboratorijska i geološka istraživanja, pa je došlo i do povećane proizvodnje soli.

U rubnom dijelu grada Simin Hanu sagrađena je prva solana 1884 godine, a počela je sa radom 1885-e. Ova je solana imala godišnju proizvodnju 50.000-55.000 metričkih centi soli.

Prvo postrojenje na Donjem Trnovcu

( Donja Tuzla) za proizvodnju soli napravljeno je 1886 g.i od tipične bosanske mahale taj dio postaje industrijska četvrt. U centralnom dijelu tog industrijskog kruga radio je 1 kazan u kome se varila slana voda i na taj način dobijala se so.

Tuzlanska solana i danas radi i proizvodi so, a posljedica crpljenja slane vode i iskopavanja soli je tonjenje o čemu su prvi put novine pisale 50-tih godina prošloga stoljeća. Jedan dio grada potpuno je nestao. U periodu od 1914 do 1975 godine zabilježeno je tonjenje 8 metara, a narednih 5 godina do 9,50 metara.

Sjećam se zgrade koja je sablasno virila okružena lokvama i šibljem na prostoru današnjih slanih jezera „Panonica“ ...

Jezera su nastala potapanjem slanih rudnika već 2003 godine i danas su atrakcija kako domaćim posjetiteljima, tako i izletnicima iz drugih krajeva BiH , a i šire. Danas je na tom mjestu u funkciji i treće jezero, a proteklog ljeta bilježene su rekordne posjete od po 16.000 posjetilaca u dane vikenda. Atmosfera u kompleksu i oko njega je slična onoj na moru. Stazama do ulaza su štandovi na kojima možete kupiti sve, od kupaćih kostima do ležaljki, dušeka, suncobrana, ručnika... Ovo nije reklama, nego čisto informativno.

Pišući o svemu ovome ne mogu, a da ne spomenem i priču-legendu o kozi, zaštitnom znaku grada, a izreku ste već sigurno svi čuli.

 Cijela Tuzla jednu kozu muzla

Pa se hvali da se sirom hrani.

Da ja ne bih sad pravila sažetak, prenosim pasus iz Tuzlanskog vremeplova Dragiše Trifkovića.

„Naime, govorilo se da je prvo mlijeko u prahu proizvedeno u Tuzli od tuzlanske koze, a ne od Kulovićeve švajcarke. Prvi dokumenti u kojima se spominje Tuzla napisani su sredinom 10. stoljeća. U tom istom spisu govori se o Tuzli i o pobunama u istoimenoj provinciji. Naime, Tuzlaci su se suprostavljali nerazumnim odlukama Senata, među kojima je i ona da se unište sve koze, jer su štetne po uzgoj šume. No, mještani su ipak zadržali i zaštitili jednu kozu. Pobunjenici su kozu čuvali, njegovali i hranili. Sa jačanjem plemena, raste i broj koza. Te je usljedila nova odluka Senata da se sve koze moraju uništiti; ne smije ostati ni jedan primjerak, ni u zološkom vrtu, pa čak ni u školskim udžbenicima. Medutim, neki Tuzlak, čija je je životna opsesija čuvanje svega što je na indexu vlasti, sačuvao je jednu kozu. Čuvao je u sredini koja je bila neprijateljski raspoložena prema ovoj vrsti. No, vremenom propisi su blijedili, koza je postajala sve smjelija i zanimljivija. Ona je tako postala atrakcija, privlači mnoge turiste koji joj prilaze sa nekim posebnim osjecajem kao na hodočašce. Ulaz u skromno dvorište u kome se koza šetala je besplatan, ali je svaki od znatiželjnika ostavljao u kesicu novčić kao prilog akciji za očuvanje ove vrste. Za uzvrat domacin svakog ko to poželi slika sa kozom za uspomenu.“

Tuzlaci su se pobrinuli da se koza ne zaboravi. Danas u Tuzli možete kupiti raznorazne suvenire na kojima je koza, od razglednica pa do same figure koze, a pred ulazom u „Hotel Tuzla“ nalazi se i spomenik kozi.

Postoji još jedno zanimljivo pripovijedanje o tome gdje se smatra da je jedan dio tuzlaka u svojoj povijesti bio jako siromašan i da je jedini izvor preživljavanja bila koza, stoga takva izreka.

Mnogi kozu povezuju i sa Fabrikom soli Tuzla, jer je zapošljavala mnogo radnika, koji su zaradom od soli izdržavali velike obitelji. Danas sve radi smanjenim kapacitetima i sa mnogo manje uposlenika, ali sol se i dalje proizvodi i nalazi na policama trgovina.

Također je u pjesmi riječima:

Gornju Tuzlu opasala guja

A repinu trgla na Gradinu

Simbolično opisano postojanje slanih izvora koji se protežu od Gornje Tuzle do Gradine

(Trnovac) .

Eto tako malo historijskih/povijesnih/istorijskih, malo novijih podataka o gradu na zrnu soli, o kome ste vjerujem imali priliku čuti, nešto pročitati, a i kad vas nešto zanima onda istražujete ...

Nadam se da ćete naći i vremena za posjet Tuzli koja je u ljetnom periodu naročito zanimljiva zbog, ako ničeg drugog, Panonike i njezinog ljekovitog svojstva. Nekad se slana voda koristila u banjskom lječilištu, kojega danas više nema kao takvog, ali jezera su, kažu isto izvrsna terapija.

U svrhu toga je, priča se,  namijenjen dio u objektu Melain, koji je još u fazi izgradnje i bit će najviša zgrada u gradu. Pored ovih ukratko obrađenih podataka iz literature pronađene u Arhivu grada, nudim i nekoliko slika, koje su 13.07.2013 napravile moje kćeri u subotnjoj šetnji. Čak sam i ja uživala u toj šetnji kroz slike.

Spomenik Kralju Tvrtku I postavljen je septembra 2012 godine u gradskom parku

 Ovoga ljeta moglo se voziti u mini vlakiću od jezera Panonica do gradskog parka

Iz parka se može vidjeti tobogan na jezerima koji je krcat onima što se vole strmoglavit u vodu 🙂

Zgrada poznata kao "Barok" izgrađena iz temelja po izgledu stare porušene građevine, koja nije odolila slijeganju tla zbog eksploatacije soli ... Na trgu (nekad Vilsonov trg) velika fontana.

Imala sam želju postaviti još slika, ali jako sporo ide pa ću ipak stati ovdje 🙂 ... Mislim da je i vama svima dovoljno 😉 ...