Uskrs u Gorskom kotaru – priče iz bakine škrinjice

Uskrs je posebno omiljen blagdan u Gorskom kotaru, a razlog tome je vjerojatno je što taj blagdan simbolizira razdoblje započinjanja novog godišnjeg ciklusa - pravi melem nakon velikih snjegova i hladnoće. Priroda se budi i uskrsava i nakon zimskog mirovanja, nastaje doba stvaranja novog života, a usporedo s time započinje i radost priprema za Uskrs.

U Gorskom kotaru običaji Uskrsa oduvijek se prenose s koljena na koljeno. Nakon pusnog "ludovanja" u narodnom običajnom kalendaru slijedi razdoblje korizme takozvanog "pročišćavanja" koje počinje od Pepelnice i traje sedam tjedana sve do Uskrsa.

Na Cvjetnu nedjelju i danas se na misu nosi stručak grančica na blagoslov. Redovito je to maslina, drijenak, ljeskova šiba, bršljan i sl. U novije vrijeme je to više u znak štovanja starih običaja i očuvanja narodne predaje. Nekad se blagoslovljeni stručak stavljao za rog pod krovom uz riječi "Bože blagoslovi taj dom" i s vjerovanjem da će kuću zaštititi od nesreće. Kod velikog nevremena u vatru se bacao komadić blagoslovljenih grančica kako bi se zaštitila kuća od groma. U malom drvenom koritu u vodu su se stavljale blagoslovljene grančice, a u nekim mjestima stavljali su i svježe ubrane jaglace. Tom, blagoslovljenom vodom, na Veliki petak se obavljalo umivanje prije odlaska u crkvu.

U novije vrijeme, po uzoru na zapadnoeuropske zemlje, dva, tri tjedna prije Uskrsa u vodu se stavljaju grane voćaka, koje obično i propupaju i tako krase blagdanski stol, ukrašene drvenim pilićima, jajima, leptirićima... Na Veliku subotu je bilo uskrsno bdijenje i blagoslov vatre, pred crkvom se ložila vatra, a žar se nosio kući u gubi, u kojoj je oganj mogao dugo tinjati, kako bi se blagoslovljena vatra prenijela u kućno ognjište.

Malo je poznato da je goranski nadjev, koji je danas poslastica u gastro ponudi Gorskog kotara, ustvari jelo siromašnih. Naime, kako bi se s malo mesa nahranila brojna obitelj, domaćice su se dosjetile pa su u kruh umiješale jaja narezale u smjesu komadiće sušene šunke ili špeka, začinile paprom solju i lukom. Sve se stavilo u presušeni svinjski želudac, crijevo ili su jednostavno umotale u krpu i stavile kuhati. Na taj način su dobile izdašno i ukusno jelo, koje se i danas rado priprema za Uskrs. U Delnicama i Skradu zovu ga želudac, u čabarskom području budl, u Ravnoj Gori nadjev, u nekim drugim krajevima nadelo, na vrbovskom području uz Kupu smjesa se oblikuje u veće okruglice takozvane hrge itd.

I u Gorskom kotaru postoji tradicija ukrašavanja jaja za Uskrs. Naši stari ukrašavali su jaja uz pomoć onoga što im je priroda oko njih obilato nudila, kao što je crveni luk, kora drveća, skuhane ljubičice, peršin... Često su se jaja ukrašavala tako da su se u vrtu ubrale raznovrsne travčice koje su se privezale najlon čarapom na jaja. To se kuhalo u vodi u koju se stavilo puno ljuski od kapule. Na kraju su se jaja premazala špekom kako bi se sjajila.

Na uskršnjem stolu obavezno se našla uskršnja pogača s grožđicama i kolač, obično orehnjača ili kolač od rogača, a uz kuhanu šunku i jaja tu je nezaobilazno i hren i mladi luk.

Na području cijelog Gorskog kotara osobitu draž Uskrsa davao je jutarnji blagoslov jela. Na ranu nedjeljnu misu, na sam dan Uskrsa, najmlađa ženska osoba iz kuće nosila je punu veliku košaru, obično na glavi, poznatih uskrsnih jela pokrivenih s najljepšim tkanim stolnjakom. Na izlasku iz crkve djevojke su se gurale jer koja će prva izaći iz crkve ta će se prije udati. Kad se blagoslovljena hrana donijela kući najprije se zapalila svijeća na uskrsnom kolaču, a nakon blagovanja posebno se pazilo da se mrvice i ostaci, koji se neće pojesti (ljuske od jaja, koža i sl.), slučajno ne bace ili daju životinjama. Svi ostaci blagoslovljene hrane su se spalili, a u nekim sredinama, npr. u Fužinama spremili su se i ubacili na pod prvu brazdu kod proljetnog oranja. Uz to su vezana mnoga narodna vjerovanja i praznovjerja. Nakon uskršnjeg doručka mlađi svijet se vraćao pred crkvu gdje se plesalo i igrale se razne igre. Značajno mjesto u običajima zauzimaju igre vezane uz pisanice, kao što su darivanje ili tucanje jaja. U Prezidu se do današnjih dana očuvao običaj trkanja jaja. Tamo je to igra koju u cjelodnevnom druženju igraju i stari i mladi. Igra se tako što se jaja udaraju vrhom o vrh, a onaj čije jaje ostaje čitavo uzima ono koje je razbio.

Kad pomislimo na Uskrs prvo što nam padne na pamet su pisanice - šarena, ukrašena jaja, pilići i zec. Propitavši se kod starijih stanovnika u raznim dijelovima Gorskog kotara ustanovili smo da je u svim dijelovima goranskog kraja jaja i pilići su glavni simboli Uskrsa, dok se Uskršnji zec kao simbol više pojavljuje u novije vrijeme. Ipak u nekim dijelovima goranskog područja, npr. u Mrkoplju, Delnicama, Dobri u skradskom području zec je i u prošlosti bio prisutan i darovao djeci jaja na uskršnje jutro. U Delnicama spominju slastice u obliku zeca, koje su bile najprije kao kolači, kasnije i čokoladni zečići, a na poklon su ih dobivala djeca imućnijih roditelja, dok su se siromašnoj djeci darovala, kao i u drugim krajevima Gorskog kotara, pletena peciva s kuhanim jajima i pisanice. No, jesmo li se ikada zapitali što uopće zec, pilići i jaja imaju zajedničko sa Isusom i njegovim uskrsnućem? Sve su to simboli novog početka i rađanja novog života. Zec je još u doba prije kršćanstva bio simbol plodnosti, a i upotreba jaja kao simbola ide u daleku prošlost.

Stoljećima prije pojave kršćanstva ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja, opet kao simbol novog života, obilja i rađanja. U većini kultura jaje predstavlja simbol rađanja, mladosti, zdravlja, plodnosti i uskrsnuća. Tako i danas darovana pisanica na Uskrs, prema narodnom vjerovanju, donosi sreću, a Uskrsni je zeko razlog dječje radosti. Naime, djeca vjeruju da će im, ako su bila dobra, zeko na uskrsno jutro donijeti šarena jaja i poklone.

U današnje vrijeme malo je ljudi svjesno značenja popularnih simbola, a sve zbog sveopće komercijalizacije i brzog načina života, kada se sve nastoji iskoristiti kako bi se proizvodi što bolje prodali. Možda bi trebali malo zastati i promisliti što nam ti simboli zapravo govore.

Što danas Goranima znači Uskrs? Nekadašnja vjerovanja i stari običaji bilježe se radi očuvanja kulturne baštine. Mnogo se toga s godinama u običajima promijenilo, ali radost Uskrsa ostala je ista i ona se i dalje prenosi na nove generacije. Jedno je sigurno, kada je Uskrs u pitanju Gorani su jedinstveni. Bez obzira na politička i vjerska uvjerenja svi vrlo rado zajedno sjednu za bogat uskršnji stol. Na Uskrs se cijela obitelj okupi i gdje god inače bivali svi rado dođu doma na zajedničko blagovanje, jer nigdje i ni u koje drugo doba šunka, kuhana jaja, goranski nadjev, pogača, mladi luk i hren, ne prijaju tako kao u krugu najmilijih, na domaćem goranskom ognjištu.

Autor slika: Acizalb