Aktivni ugljen izgleda kao morski kamen, koji znamo koristiti za «ribanje» tvrde kože na petama. Tek nakon «aktivizacija», ugljen je u stanju da apsorbira plinove i otrove iz organizma.
Čini mi se da sam nekad davno čula ili vidjela u filmu kako trudnice grickaju ugljen. Nisam sigurna da li se radilo o ženama engleskih rudara s kraja 19-og stoljeća ili gradske sirotinje iz istog razdoblja. Tada mi se to činilo izrazom krajnje bijede, mada me nije napuštala ni pomisao da, pošto je svaka trudnica svemir za sebe, to čine, jer im odgovara.
Krenuvši od trudnica crnih zubiju i jezika, te njihovih hirova ili potreba, ispitujući ugljen, doznala sam, i u ljekarnama potvrdila, da se on već stoljećima koristi u ljekovite svrhe, kao pomoć kod napuhnutosti i proljeva.
Kako bi nam ugljen postao koristan, treba ga učiniti «aktivnim».
Međutim, jestivi aktivni ugljen ne smijemo poistovjećivati s komadima izgorjelog drveta, koje nalazimo ujutro u pećima ili ognjištima.
Kako bi nam ugljen postao koristan, treba ga učiniti «aktivnim». Taj proces nastaje izgorjevanjem drveta u prostoru bez kisika, na vrlo visokim temperaturama. «Aktivno» u ovom slučaju znači porozno. Aktivni ugljen izgleda kao morski kamen, koji znamo koristiti za «ribanje» tvrde kože na petama. Tek nakon «aktivizacija», ugljen je u stanju da apsorbira plinove i otrove iz organizma.
Osim ljekovitih karakteristika aktivnog ugljena, u posljednje vrijeme, uglavnom zbog svoje boje, postaje atraktivan chefovima i svima koji rade na novim food trendovima. U Europi ga je donedavno bio moguće nabaviti u obliku praha za korištenje u kuhiji. Naravno, u tom slučaju njegove ljekovite sposobnosti su vrlo smanjene, a možda i nepostojeće.
Izmišljeni su napici, poput limunade, pa čak i kapučina, koji su imali aktivni ugljen u prahu među svojim sastojcima. Crna su postala i tijesta za pizzu, bageli, keksi, a pretpostavljam da će do Božića, na police izaći i crni Panettone.
Oko upotrebe aktivnog ugljena kao boje u pekarskim i drugim proizvodima, još uvijek nije kristalo jasno kada je on dozvoljen, a kada nije. Mnogi su proizvodi nakon nekog vremena povučeni iz prodaje. Dogodilo se to sa crnim sladoledom s pepelom izgorjelog kokosa slastičarnice Morgenstern's iz New Yorka. Navodno jer izaziva kostipaciju i smanjuje učinak ljekova. Vjerovatno je u ovom slučaju odlučujuća bila količina, ako uzmemo u obzir da Francuzi, i ne samo oni, već stoljećima prizvode sir prekriven pepelom.
Priznajem, da me hrana iz kuhinje Morticije Addams ne privlači pretjerano. Meni je čak i crni rižot, bez obzira što ga obožavam, uvijek malo škrt na bojama!
:(Još nema komentara