U čemu je tajna?????

Prošla su dva sata u jutro, a nešto mi baš ne ide spavanje! Skuhala sam čaj od mente (nisam pravila (o)čajanku kod šefike- malo je kasno ) i sjela da napišem zaostalu „domaću zadaću“ . Ima već gotovo dva tjedna od kuhanja kotlića u Ravnoj Gori, a nikako da stignem prenijeti sva događanja i dojmove s te pobjedničke manifestacije. Pobjedile smo u kuhanju gljivarskog kotlića - ako netko slučajno ne zna ili je možda zaboravio!

Kišovito vrijeme koje nas prati cijelu ovu godinu dovelo je u pitanje i samo održavanje manifestacije Dan gljiva – ove godine trećeg po redu. Organizatori su sjeli za „okrugli stol“ i ipak donijeli odluku da će se sve odvijati po najavljenom programu.

 U solo izdanju vozim prema odredištu starom cestom RI-ZG (autocestom je malo preskupo). Uz ugodnu muziku i  lijepi, poznati krajolik  evo me začas u Ravnoj Gori. Kiša, srećom, ne pada - čak se i sunce pojavljuje.

Moje sukuharice su na zbornome mjestu – u kafiću naravno, jer mora se popiti još jedna jutarnja kavica i čaj. Pa malo priče, pa slikanje – znate kako to ide na susretima. Ne vidimo se često, a za slikanje je ovaj puta bio zadužen gost sa susrednog stola. Iako malo zbunjen, odradio je dobro posao.

Organizatorica Blažica – naša Acizalb – u prostorijama Turističke zajednice ponudila nas je odličnom gibanicom s vrganjima i likerom od jabuka – oboje je bilo odlično.

Koje mjesto odabrati za branje gljiva? Šumu u blizini Ravne Gore, šumu gdje je organizirano kuhanje kotlića kod lovačke kućice Za Jasen ili negdje dalje? Odlučila sam da ovaj puta idemo u „moju šumu“ koja je najvećim dijelom pod crnogoricom – nema visoke i mokre trave ili paprati koja otežava kretanje, ali i branje gljiva.

 Ekipa u sastavu Sanjass01, Sephia, Carica69, BlackCherryFood i ja krećemo „naoružane“ fotićima – jedino nam je to zajedničko. I gle čuda – i ove se godine ponavlja isti scenarij – cure nisu ponijele svoje košarice za gljive. Na „nastavi“ su zabušavale, pa sada moraju snositi posljedice. Sephia je dosljedna – napisala je da NEDA svoju košaricu niti pod kojim uslovima i od toga nije odstupala. E, cure, cure – ne može vam svake godine posuđena košarica donijeti nagradu . A da ste znale da je ove godine nagrada za najljepšu košaricu izostavljena, ne bi toliko gnjavile jadnu ženu – pretpostavljam!

 Šuma je bila puna raznih vrsta gljiva – šarenilo boja! Koja ljepota! Kako su cure fotkale gljive i ljepotu prirode mogle ste već vidjeti na njihovim stranicama. A ja sam opet brala vrganje!

Nije ih bilo puno – svega desetak, ali među njima je opet bila najljepša – to se kasnije utvrdilo na proglašenju pobjednika. Radila sam još nešto – pokušavala sam saznati kakav je osjećaj „upasti“ u živo blato – hahahahaha – kada se gledaju filmovi, pa se čovjek poželi kopirati neke scene i ostane iznenađen, jer stvarnost je posve drugačija od izmontiranih glumačkih scena! Spašavanje je uspjelo – povrijeđenih nije bilo.

Malo nam je bilo vremena za uživanje u prirodi – trebalo se vratiti zbog kuhanja kotlića. Ekipe su već zauzele pozicije čak su neke već započele s pripremama. Mi smo bile vrlo opuštene – još smo rasprosrele stol za „nešto izist“ pa ćemo tek onda pomalo krenuti u kuharsku avanturu.

Zapalile smo vatru, a onda se odjednom i kiša sjetila da nije duže vrijeme padala i da bi bilo zgodno da nam malo pokvari ugodnu atmosferu. Sve se može kada se hoće, pa su organizatori razvukli veliki šator ispod kojega smo se smjestili zajedno s grupom penzića i grupom mladeži. Eto, gdje smo se našle – među onima koji nemaju dovoljno jaku logistiku da im osigura velike suncobrane (u ovom slučaju – kišobrane), jer kuharice i vatra moraju ostati nepromočene – barem iz vana! Unutrašnjost ne dolazi pod upitnik!

Dakle, na našem su se stolu našle razne slatke i slane delicije i žestice (rakija i razne vrste likera)  – to je već po navici uvijek prevelika količina za naše potrebe – mislim na hranu, ali nek se nađe – da ne prifali. Nije nam prifalilo – nahranili smo i mladež koja je iskreno gladovala. Kod nas svega, svega, samo ne vina – to smo morale „žicati“, pa je najmlađa članica naše ekipe bila zadužena za šarmiranje i „iznuđivanje“. Dovoljno je nažicala – da je bilo malo više nebi štetilo.

Nismo mi zaboravile na najvažnije – kotlić. Vatra se dobro razgorila, luk smo nasjeckale, polagano se dinstao u kotliću. Narezale smo pancetu i vrganje što smo dobili od organizarota, dopunile to svježe ubranim vrganjima i  nešto sušenih gljiva, pa sve dodale u malo premaleni kotlić. Uz stalno miješanje i oprez da se ne zapali, sadržaj kotlića je fino mirisao,

što je kandidate protivničkih ekipa namamilo,baš kao i prošle godine,  za isprobavanje našega jela – bile smo jako stroge – nitko nije mogao kušati ono što smo skuhale dok žiri ne da svoju službenu ocjenu. U nadi da ćemo svojom prezentacijom očarati žiri, napravila sam jestivu zdjelicu, žlice i poslužavnik, no - ne, ne - neće nam to uzeti, jer šta ako je to neki član žiria vidio na našem stolu? Naše uvjeravanje da smo to skrivale od konkurencije i da nitko nije vidio, nije pomoglo. Sada mi je još draže da posluživanje jela nije išlo u tom "servisu", jer barem znademo da je presudio sam sadržaj, a ne prezentacija, mada bi i ona vjerojatno donijela poneki dodatni bod našoj ekipi!

Žiri je svoje rekao: treće mjesto dodjelio je ekipi Bronxa, druga je bila ekipa UDVRD Ravna Gora, ekipa "Coolinarike" - POBJEDNICE! Mi smo svojim kotlićem čarobnog sadržaja opet pobijedile. Bio je to kotlić za „prste polizati“ 😋samo što smo mi skoro morale kotlić lizati 😀– malen kotlić malo sadržaja – no, već smo naučili da se prave stvari nalaze u malim posudama.

 Da ne zaboravim naglasiti koje su se ekipe natjecale - bilo nas je osam: TSK Ravnogorac, Udruga umirovljenika Ravna Gora, DVD Ravna Gora, Mladež HDZ-a, Bronx, UDVDR Ravna Gora, Udruga mladih "Mataferčk" i ekipa "Coolinarike". Za "štimung" se pobrinuo sastav "Ausswinkl muzikanti", a cijela manifestacija bila je pod organizatorskom "palicom" Udruge Plodovi gorja i TZ Općine Ravna Gora uz pripomoć lovačkog društva "Jelen" Ravna gora i pokrovitelja Općine Ravna Gora. Hvala što su nam i ove godine omogućili lijepo i ugodno druženje u prirodi! Sve ovo izašlo je i u Goranskim novostima uz našu sliku u naslovnici!

Ponosne i radosne što smo obranile prošlogodišnji naslov – stale smo na pobjednički tron i veselje podijelile sa ostalim nagrađenim ekipama.

A nagrada za najbolji gljivarski kotlić bilo je pehar u obliku velike, drvene gljive

i za svaku članicu ekipe vožnja zip-lineom u Adrenalin parku „Kupjak“. Ajme, jedva čekamo – koji je to tek izazov – pravi adrenalinski. Još je bilo nagrada za nas - za najljepšu gljivu i za najveću jestivu gljivu! Ma, nitko nam nije ravan - znate onu: VENI VIDI VICI! 

Mislim da nije potrebno objašnjavati u čemu je tajna pobjede ❓ – NEMA JE! To je samo timski rad čija ekipa kuha sa srcem, s puno dobre volje, dobrim namirnicama svakako, uz dodatak  svježe ubranih vrganja i ... "glavoples" - posebno izveden za vrijeme rezanja i sjeckanja namirnica, a na muziku legendarne Tine Turner.

 Do slijedećeg kuhanja gljivarskog kotlića i nade u još jednu pobjedu – pozdravlja vas gljivarsko-kuharska  ekipa „Coolinarike“ i vaša redovna zapisničarka.

 P.S. – Veliki pozdrav za našeg meštra od kotlića – chefa Arašića: bio si u našim mislima i u pričama pri kuhanju – a i kobasice su stigle na stol –  Vera je bila milostiva – nije ih sve pojela! 😉