Thelma i Dado

Jednog dana u 6 mjesecu prošle godine, na ovaj svijet je došla malena pahuljasta loptica Thelma ❤️ dobra čovječuljica iz Udruge "Pomoć životinjama iz Borova naselja" objavila je slikicu, ali na žalost nitko je nije poželio. Malena pahuljasta loptica sa drugim macama živjela je tako kod neljuda u njegovom zapuštenom dvorištu, hranio ih je pljesnivim kruhom. Čovječuljci iz Udruge željeli su pomoći macama, očistili dvorište i garažu, donijeli su i hranu... ali neljud... bez srca... i dalje je hranio mace pljesnivim kruhom, susjedi su se bunili ... pa je mace rastjerivao šutajući ih nogom.

Malena krznena loptica se razboljela i čovječuljica ju je odlučila uzeti k sebi ... iako na skrbi ima 12 maca... snimila je video i taj video je vidio jedan čovječuljak i odlučio anonimno snositi troškove pahuljičinog liječenja... Thelma 26.04 stiže u ZG, sutradan je odvedena na Veterinu, gdje nakon pregleda predivna, dr. vet. Iva Mayer ostavlja Thelmu u stacionaru, Thelma ima teške neurološke probleme, šugarce, gliste i leukocite povećane 3x, životno je ugrožena, stavljena odmah na infuziju i na antibiotike. Redovito ju je posjećivao i dobri čovječuljac. Thelma se polako oporavljala... i jednog dana zazvonio je telefon, javim se ja ... s druge strane mojiji brat kaže: Thelma će biti danas otpuštena iz stacionara... a ja kažem donesi je ... I tako Thelma 8.05 dolazi u naš dom, na privremeni smještaj.

Predvečer, kad je zvono zazvonilo na vratima, znala sam Thelma je došla. Da li sam se bojala, jesam... jer nisam znala da li ću dobro njegovati pahuljicu. Otvorim ja vrata, a ono transporter sa Thelmom na pragu... i nigdje nikoga. Odmah me podsjetilo na košare sa bebama 🙂 i smijala sam se... roda mi nije donijela bebu ... prestara sam, pa mi je donijela pahuljicu ❤️ Pahuljica na sreću, od teapije ima samo kapanje uhica.

Prvu noć, Thelmu koja je izrazito sićušna, meni je izgledala kao mače od 4 mjeseca... na ajanje stavljam u dobiveni kavezić... ona mene ne poznaje, ne poznaje prostor... ne poznaje Dadu. Drugo jutro  premještam je u dnevnu sobu... gdje će boraviti sljedećih tjedana. Upoznajem je sa Dadom, prmatram ih ... Dado sjedi i gleda je ... uhice naprijed, repić se ne ljuti, mislim si dobro je ... i u trenu dobro je ... postaje nije dobro. Thelma na njega puše, frkće, radi grbe, uglavnom, Thelma grmi, sijeva, munje frcaju na sve strane... oluja je... a Dado sjedi ...gleda čas mene, čas Thelmu i kao da me pita, što je toj curici. Nakon dva dana,  snimljeni su kako ajaju pokraj prozora, doduše okrenutih leđa, ali ajaju blizu jedan drugog....papaju jedan uz drugog da se naviknu. Na vrata dnevne sobe stavljamo veću kutiju, napunjenu, tako da Dado može dolaziti i odlaziti.

Thelma, malena mišica... ima i dalje neurološke probleme, glavica u desno, okice različito otvorene, pada svakih par koraka, zabrinuta sam jako, koordinacija loša... pa lupa o sve i svašta, ne može skočiti na kutnu garnituru, a da se ne pomogne noktićima... a voli spavati kod prozora. Stavljam deku na duplo na garnituru, da Thelmi olakšam penjanje i da spasim garnituru. Thelma je na gastro-intestinalnoj prehrani... i papa ko velika, svakim danom je sve bolje i bolje.

Nakon deset dana kod nas, Thelma se zaljubljuje (dobiva mukice) i tako prestaje grmljavina i sijevanje. Zaljubljuje se i Dado... a što da vam napišem... maleni tić, velki krič, tako glasno mijauče, para uši. Dado se ponaša kao mačak, moram reklamirati kastraciju ... predivan zvuk je kad Thelma samo mrči, ako ih odvojim i zatvorim vrata, jedno urla s jedne strane, drugo s druge... uglavno zvala sam ih Romeo i Julija.  Dado vidi da je ljubaf nedopuštena, pa pomiče kutiju, tek toliko da Thelma može pobjeći, da imali smo bjegunce 😁 Na sreću Thelmine mukice polako prestaju, ali Dado se čudi ... jučer me voljela, a danas više ne. Morala sam Dadi objasniti da se Thelma odljubila.

Odlazimo na zakazanu kontrolu, vetica zadovoljna Thelminim oporavkom, uhice sad ispiremo jednom tjedno... na 90% su ... dogovaramo sterilizaciju. Taj, ponedjeljak i ponedjeljak s utorka voljela bih zaboraviti... teška noć, proplakana (podsjećala me na noć, kad smo gubili malenog Nikolu ❤️ ) ... u 4h ujutro kad sam vidjela da Thelma stoji na klimavim nogicama, plakala sam od sreće. Vetica, kad je čula što se desilo preko mojijeg, kontaktirala me je, rekla mi da joj je žao i da je ljuta, jer su Thelmu prerano otpustili (drugi zavod) Da se razumijemo meni je sve bilo jasno. Na tom zavodu, veterinar mi je rekao da je Thelma "malo pod narkozom" ja mu rekoh puno je... kaže on meni malo će lelujati, rekoh mu leluja ona malo i kad nije pod narkozom... rekao mi je da će se za par sati probuditi ... rekoh mu, ja nisam sigurna... Thelma se probudila i stajala na svojim nogicama tek u 4h u utorak, a doma sam je donijela oko 18h dan raniije. Vetica mi je rekla da ju nazovem primjetim li bilo što sumnjivo, a ne počne li Thelma jesti i piti, moram s njom na veterinu. Thelma je na dan sterilizacije imala 1700 grama i 11 mjeseci. Izrazito sićušna pahuljica, zato, je i zovem moja mišica❤️Thelma taj utorak puno spava,  pije vodicu i papa. Dadi sam objasnila da se Thelma mora oporavljati i da će biti dobro. On je cijeli dan boravio u blizini, došao bi ju pošnjofkati i uvjeriti se da je dobro i otišao malo dalje leći, znam da ju čuva...Moja mišica se oporavlja, nakon tjedan dana vraćamo prve končiće, pa drugi ostala dva ... dlakica raste... Thelma svaki dan pomiče granice... glavica je samo malčice udesno, ne pada više... ostala je malo lelujava guza...Vetica Mayer proglašava Thelmu zdravom 😁 i kaže mi ona neće biti savršena maca, ostati će joj manje neurološke smetnje (postoji šansa da se i povuku) a ja joj kažem da mi nije važno, važno mi je da je mišica zdrava.

U ❤️ mom, Thelma je presavršena maca... mazilica, ljubilica i frizer tetin. Nakon 10 dana, Thelminog boravka kod nas, kao teta mazilica, ljubilica i čuvalice, znala sam da sam ja njezina teta, a ona moja mišica... Mislim da je Nikola ❤️ poslao Thelmu, da je spasimo... njega nismo uspjeli zbog previda veterinara i kamo sreće da mu nismo vjerovali i da smo išli dalje, jer ako je postojalo 1% šanse... trebali smo to iskoristiti... ovako, ne možemo si oprostiti, što nismo išli dalje. Sanjala sam Nikolu, došao mi je, mazila sam ga, ljubila, plakala i rekla mu, pa ti si nam oprostio ... najteže je sam sebi oprostiti. I zato, od tada preispitujem odlluke...  i veterinari su samo ljudi...

I za kraj ... zahvale ...

Hvala Udruzi "Pomoć životinjama iz Borovog naselja" ❤️ i Tei ❤️ hvala dr. vet. Ivi Mayer ❤️ i cijelom timu interne ❤️ na fax-u, hvala anonimnom čovječuljku ❤️ koji je financirao Thelmino liječenje...

Od jučer Thelma je službeno postala dio obitelji Ćuftić... radujte se s nama, zadnjih 6 tjedana prošlo je za čas... jučer su tekle, samo suze radosnice 😁 Rekoh i napisah Tei, Thelma je Tvoja i uvijek će biti, jer si ju spasila, Thelma je i od vetice Mayer i uvijek će biti, Thelma je i naša, naša mišica ❤️ Thelma je i Dadina ❤️ ...

Priča je ispričana... dobrota mnogih se ujedinila i spasili smo ... svi zajedno ... malenu pahuljicu ❤️