Divan članak Milicze Živo drvo, potaknuo me da napišem par riječi o našim božićnim drvcima unatrag nekih desetak godina. Nemaju svi priliku negdje zasaditi drvce ili ga nekome darovati. Nemam namjeru osuđivati ljude koji kupuju rezana drvca jer sam ih i ja ponekad kupila zbog divnog mirisa i zbog visokih cijena sadnica u dane blagdana. Samo želim ispričati kakvu su sudbinu imala neka od naših drvaca.
Jednoga dana prije desetak godina, moj prijatelj kupio je sadnicu smreke sinu za školu, na veliko veselje ostale djece. Prolazili su dani, prošao je Božić, djeca su otišla na zasluženi odmor, a drvce ostalo samo, bez vode i društva. Djeca su se vratila, smrekica više nije bila zanimljiva, nakit je skinut, a nitko se nije sjetio žednom drvcu dati malo vode😢 Moj prijatelj (koji jako voli biljke)svratio je u školu i zatekao tužnu sliku. Pozvao me da odvezem autom drvce na vikendicu i posadim ga. Taj prizor nikada neću zaboraviti; drvce suhih iglica, beživotno, bez ikakve nade. Bilo mi je teško izbaciti ga na nekakav deponij pa sam ga odvezla na vikendicu, izvadila teglu iz auta koji je bio pun iglica, a stablo golo🙁 Ipak smo ga posadili zaželjevši mu ozdravljenje. Čuda se zaista događaju, to drvce je obnovilo svoje grane, počelo rasti zazelenjevši se🙂 Danas je to drvo visoko nekih desetak metara, naš ponos, naš član zajednice, naše jako živo drvo😁
Gotovo svake godine kupovali smo drvca u teglama koja bi poslije sadili na vikendici. Smreka u sredini bila je u sestrinom domu, pančićeva omorika u mom, a ovaj bor lijevo....njega smo posvojili🙂 Bio je to relativno topao siječanj, pa smo iza blagdana krenuli na vikendicu posaditi naše borove. Putem smo prolazili pokraj odbačenih drvaca i pokraj jedne hrpice ugledali mali srebrni bor čiji je korijen bio omotan jutom. Stali smo i uzeli sa sobom taj borek tužne sudbine i zajedno s našima posadili ga. Kao što vidite, danas su to tri tenora kroz čije krošnje vjetar pjevuši, ponekad se neki zeko sakrije ispod grana, a snijeg ih miluje. To je njegova sretna sudbina, a nagrade nas divnim češerima na kojima se ptičice zadržavaju pjevajući😁
Još jedno drvce našlo je utočište u našem vrtu. Prijateljica je kupila na Trgu drvce u dobrotvornoj prodaji u predbožićnoj akciji, čuvala ga na balkonu u nadi da će mu biti dobro, ali iglice su lagano počele žutjeti i ponudila mi je svog miljenika na udomljavanje. Naravno da sam sretno pristala, posadili smo drvce koje je bilo malo i nekako se izgubilo među tujama gdje smo ga posadili. Kako je vrijeme prolazilo, drvce se borilo za svoje mjesto pod suncem i izborilo. Njegova "majka" posjećuje ga, upriličimo lijepo druženje uz roštilj, peku, obiđemo drvce, pohvalimo ga a ono raste još ljepše😁
Snaha i sin svake godine pitaju ima li još mjesta za sadnju? Oni unaprijed brinu kako će drvce udomiti nakon što je krasilo njihov dom. Već je bilo rano ljeto kad smo ga sadili, lijepo smo ga zalili, sebe smo počastili, a ono je slijedeće godine samo sebe kitilo prekrasnim plavičastim izbojcima😁
I ovog ljeta smo udomili još jedno njihovo drvce. Kad god dođem na vikendicu lijepo ih pozdravim, porazgovaram s njima, uručim im pozdrave njihovih nekadašnjih vlasnika a oni odzdravljaju mašući svojim sve duljim grančicama😁
Još jedna smrekica doputovala je u naše sve veće društvo. Ova smreka došla je prije 5 godina, na izmaku snaga. Rasla je u tegli dvije godine, a onda je vlasnica odlučila pokloniti mi svoje drvce koje je ukrasilo i njen dom za blagdane. Prihvatila sam ga svim srcem, zasadili smo ga, počastili se kako i dolikuje tako lijepom činu. Dugo se mučilo s opstankom, a onda je krenulo i počastilo nas zelenilom.😁
Ove godine kupili smo jako malo drvce u tegli zbog nedostatka prostora. Kad dođe toplije vrijeme i ono će krenuti put sretnih božićnih drvaca. Do tada ću mu pričati kako su ostala drvca došla do nas i kako provode svoje sretne i žive dane❤️ Još jednom svima želim puno zdravlja, sreće, ljubavi, lijepih prijateljstava i druženja u Novoj 2012.godini ❤️
:(Još nema komentara