Moj profil

Stol...stol od ivera...

U  pokusaju da napisem prve redove prvo sto sam upalila je calculator. Mislim u sebi mozda je nesvjesno...mozda ipak i nije...

Da li se cijeli zivot svodi na kalkulisanje?

Djevojke stalno teze naci svoju srodnu dusu, barem vecina njih tome tezi.

Onda dodje romantika i izlasci, zarucivanje i uzivanje u tom zarucnickom periodu, pokazivanju zarucnickog prstena, pripremama za najsretniji dan u zivotu i konacno svice i taj dan.

Dan vjencanja, dan stupanja u brak i dan kada sve sto posjedujes se dijeli na dva dijela.

Sada ste bracni drugovi.
Prvi put kada ti postave pitanje koliko si u braku s najvecim osmjehom na licu kazes  2 dana, 5 mjeseci , godinu... a zatim taj osmjeh polako postane obicna ravna linija usana.

Ipak, ne nuzno...

Kada dodje dijete nakon mucnih noci, prvih grceva i temperature, prvi osmjeh ili rijeci isprave, tu ravnu liniju usana.

Ucini zivot vedrijim svojim neznanjem i istom zeljom da to neznanje promjeni u znanje.

Kada vise ne dijelis sve sto imas na dva nego na tri dijela, s tim sto taj najmanji osmjeh dobija uvijek vise nego sto trazi, da li tada izgubis sebe?

Da li kada savladas prvu, drugu...petu bracnu prepreku treba da taj brak ucini jacim ili povjerenje u partnera manjim?

Ko je kriv za to? Zensko stalno razmisljanje u cemu grijesi?

Mozda grijesi sto nije dovoljno zrtvovala sebe u toj svetoj zajednici? Mozda nije dovoljno noci bila budna, mozda nije dovoljno puta zaspala na vlastitom ramenu ili bila nedovoljno vedra ujutro nakon svega?

Mozda je njen posao ipak samo da  bude zena i majka, da zanemari sve ostale drustvene obaveze pa samim time i samu sebe?

Kada pored svih nevolja koje zivot svaki dan plasira pred vas naidjete na prepreku da mozda niste dovoljni vlastitom partneru ili da niste dovljno zanimljivi, pa treba traziti drugo drustvo.

 Treba li to da boli ili da vam bude svejedno?

Ljuta i razocarana spremas se na pocinak s jedinim  prijateljem koji  jos uvijek guguce, kojem mozes sve povjeriti, jer znas da te nece osuditi ili razocarati, priguras stol do kreveta da na mjestu na kojem je trebao biti tvoj zivotni partner,  pazi na vas i vase gugtavo zlato, tada  shvatis da je to ustvari jedina potpora koja te nece razocarati i napustiti.

Mozda zato sto nije zivo bice, nema mogucnost da se krece, mozda bi i on otisao.

Na njemu jedemo, placemo, pijancimo, pravimo satore za igru.... da li je stol sve sto Vam u zivotu treba?

Stol...stol od ivera...da li bi mi bilo lakse da je od drveta ili stakla? Mozda

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.