...Grad kojeg je osnovao Isa-beg Ishaković...Grad koji je „Evropski Jeruzalem“...Grad koji je bio 1425 dana pod opsadom u novijoj historiji...Jedini grad koji ima dušu...E to je moje Sarajevo / Saraybosna, a u nastavku vam donosim gastro ponudu moga šeher Saraj'va...
SARAJEVO VELIKI GRAD
Ovdje,u mom šeheru,na raskrsnici Istoka i Zapada,gdje su brojni osvajaci i revolucionari ostavili svoj trag,gastronomija ima posebnu dimenziju.Turisti ce vas cesto zaustaviti na ulici da pitaju gdje mogu pojesti najbolje cevape i popiti ono sto se zove prava bosanska kahva...ali,sarajevska kuhinja je daleko vise od toga...
Kada se zasitite cevapa ili mijesanog mesa sa ovala,vrijeme je za pravu gastronomsku avanturu.Sarajevo ce vam ponuditi razne dolmice,naslijedjene iz osmanskog perioda,ta lagana jela za koje se namirnice kuhaju u vlastitom soku ili sa vrlo malo vode,bez zaprske,jakih zacina,obogacena mirisom domaceg crvenog luka...
Eh,kada smo kod sarajevskih dolmica,posebno se izdvaja jelo pod nazivom sarajevski sahan...prije svega da objasnim sta je sahan...naime,sahan je limena posuda (cesto i bakarna rucno radjena) u obliku veceg dubokog tanjira,sluzi za pripremu ili podgrijavanje i posluzivanje hrane u istom...rucno ih rade stare zanatlije u srcu Baščaršije poznati pod nazivom kazandzije u istoimenoj ulici Kazandziluk...
Sarajevski sahan je takodjer specijalitet u skoro svim aščinicama koje krase stari dio grada,i iz kojih se siri miris duz citavog šehera i koji mami turiste u iste.Sarajevski sahan sastoji se od sogan dolme,punjene crvene i zelene paprike,sarme (od kupusa ili raštike) i punjene tikvice...sve je ovo u jednom sahanu,sto je i njegova najveca karakteristika...jer sve ove dolmice (dolmiti-puniti) se nalaze u njemu,jedna do druge,a opet jedna s drugom „nemaju veze“,ukusi im se ne sjedinjuju,iako je „guzva“ u sahanu...pa ako pozelite uzeti sogan dolmu,ona ce mirisati samo na sogan dolmu,ali ne i na ostale dolmice iz sahana...jos je dobro staviti kuglu kajmaka/pavlake na sredinu sahana,pa sve one boje i bijel' kajmak...ma milina...
...ali nisu dolmice jedino naslijedje.Tu je i šareni burek od krompira i mesa,te sarajevske pizze nezamislive bez suhog mesa i kajmaka.Pasta na sarajevski nacin ovdje se zove pilav,a u hamburgere se stavljaju ajvar i kajmak.Ukoliko pozelite probati specijalitete nekih drugih kuhinja poput francuske,meksicke ili kineske,budite sigurni da ce jelo imati neki neobican okus-onaj koji podsjeca na maglovita jutra,hladne jesenje dane i vodu sa Baščaršije,zato sto su sva ta jela s pravom dio ovog grada,dio tradicije i adeta u njegovoj gastronomskoj ponudi.Cak i kada osnovna receptura ne predvidja da se jelo zapece,Sarajlije vole sve barem malo ubaciti u rernu „da porumeni“...to je ustvari, da jelo dobije onu finu,zlatnu,hrskavu notu, iliti da bude k'o biber po pilavu...
Toplinu dobrodoslice osjetit cete jos u setnji starom carsijom,a majstori kuhinje dat ce sve od sebe da jelo pripreme bas onako kako zelite.Svi ce se potruditi da vas boravak u gradu bude ugodan,rado ce vam preporuciti mjesta koja svakako trebate vidjeti,te specijalitete koje morate probati...
Za one koji se jednom vode sa Baščaršije napiju,kazu da ce se ponovo vratiti...dokaz tome je dugoooo godina stara ,a jednako pjevana,voljena i primjenjivana, sevdalinka rahmetli Safeta Isovica...
Ko se
jednom napije, vode sa Bascarsije,
nikad vise iz Saraj'va taj otici ne
umije.
...a ko se i ne bi vratio,kada je rijec o gradu u kojem je sramota ne docekati gosta „domacinski“ , i jos kad ga tako docekas,das sve od sebe da se osjeca kao u svojoj kuci,dok ga pratis na kucnom pragu izgovaras : „Nemojte sta zahatariti“...tacnije,da vam ne zamjere ako sto god tu vece nije bilo po njihovom...
Sarajevo je grad u kojem tacno mozete vidjeti granicu izmedju proslosti i buducnosti.Grad koji ce vam sam reci sve o sebi,o svojim stanovnicima,koji su jos od kamenog doba tu svijali svoja gnijezda,o onima koji su ga rusili,ali i onima koji su ga gradili i dalje grade.Njegova dusa ce vas zagrliti i rastjerati dosadnu jesenju maglu,ugrijati u hladne zimske dane i napraviti hlad vrelih ljetnih mjeseci.
Kreativnost sarajevske kuhinje je ,srecom, nesto veca od kreativnosti imena koja jela nose.Vecina njih pocinje sa sarajevsko ovo i sarajevsko ono,ali to nece biti ono sto ocekujete.Medju tipicnim sarajevskim jelima su sarajevska corba koja podsjeca na begovu, ali i sarajevski pilav koji se ne sprema od rize,vec od domacih sirokih rezanaca.Tu su i sarajevska musaka od patlidzana,sarajevske klepe koje se naravno zapeku,sarajevska kljukusa,raznovrsni sarajevski kolaci,te sarajevska dolma koja je godinama bila specijalitet begovskih kuhinja,a u njoj namirnica k'o u bajci – nema sta nema.U slasticarnicama je cak i baklava ukrasena onim sarajevskim,a kolac koji se naprosto topi u ustima,jednostavno se naziva sarajevski kolac.Sve su to jela koja necete pronaci nigdje drugo,iz prostog razloga sto u njima ima nesto sto se kupiti ne moze – DUSA OVOG GRADA...
...Dragi moji citatelji,nadam se da ste uzivali u ovoj mojoj gastro retrospektivi šeher Sarajeva...ali nije jos uvijek kraj...Naime,procitah neki dan tekst koji me jako dojmio,cak i do suza doveo,pa ga pisem sada i vama...
Miriše Sarajevo poput prelijepe stidljive djevojke.
Poput stare hanume sa Vratnika.
Miriše šamijom moje nane.
Miriše somunom ramazanskim.
Miriše Tabijom i barutom topa tabijskog.
Miriše Miljackom, Bembašom, ćuprijama.
Miriše bolan prijatelju, osjeti i ti malo.
Miriše džamijom i minaretom, miriše crkvom,
Sinagogom i sahat-kulom starom.
Miriše Saračima i Kovačima, Sedrenikom i Bistrikom.
Miriše prijatelju, stani malo pa miruhni.
Miriše vodom sa Sebilja i drugih česmi.
Miriše ćevapima, burekom, sirnicom, krompirušom.
Miriše kahvom prženom, osjetiš li ?
Miriše bakrom i kalajom, miriše kaldrmom.
Miriše ljudima stranim i domaćim, poznatim i nepoznatim.
Miriše prijatelju Sarajevo i krvlju i suzom,
Suzom majke koja je sina dala
Da bi ti danas mogao mirisati Sarajevo.
Zato stani pa duboko udahni,
Osjetit ćeš još više nego što ti rekoh,
Jer još više i ljepše miriše Sarajevo.
MOJE SARAJEVO
:(Još nema komentara