Sve je isto samo Tebe nema.
PRIČA OSMA 2.9.2010.
Prevarih zoru i ustadoh prije njezina svitanja, raspuhnu mi kosu vjetar sneni i začuh sa vinove loze , ispred kuće, tihani , a onda sve glasniji pjev meni nepoznate ptičice.
Šćućurila se ona na grančici i gleda me , a ja osjetih kako me Ti u svoj dom pozivaš kako bi sa mnom pričao , zborio , eglenisao i sve mi svoje slutnje i sumnje na dlan zapisao.
I ne znam kako , ni kada , ni otkuda, ni s kime , ali nađoh se u Tvom domu , namještajući trešnje , bjelice štoTi donesoh , u zdjelu samo za Tebe napravljenu, mirišući poljsko cvijeće što Ti Amna ubra kod manastira.
Prolazilo vrijeme pored mene , a ja ostala u istoj zori , sa pjevom iste ptičice na grani vinove loze , s Tvojim imenom na usnama i ogromnom ljubavlju koja se izlijevala, kipjela i istakala iz moje duše.
U tom trenu sretoh Tvoju majku( sam Bog zna koliko se ne vidjesmo) ,lijepu i ponosno dignute glave, kako korača nama , a Tvoj otac smjerno , pobožno je slijedi makanim korakom kao da se boji da Te ne povrijedi , kao da sluti da moja ljubav se izlila i izvan Tvog doma i polako se razlijeva oko njega i toči se dalje u Kruševo i svijet.
Dajem im trešnje sa riječima „ Jedite Njegove trešnje iz moje bašte , iz Bosne ponosne , jedite dragi moji.“:
I uzeše oni trešnje i staviše u usta i polako jedaše kako bi dulje trajao taj slatki okus u ustima , kao da Tebe ljube , grickaju za uho i miluju kose Tvoje.
Ostadosmo tako nijemi , gluhi i slijepi za sve oko nas , samo nas Ti povezivaše nevidljivim nitima i vezivaše nas u doživotni mornarički čvor ljubavi , poštovanja, suosjećanja.
Trajaše to samo par minuta , a meni se činjaše kako smo tu tko zna od kada i tko zna koliko i činjaše mi se kako to tako treba i mora biti i kako Ti želiš da tako bude , a mi se samo Tebi prepuštamo , samo si nam Ti zvijezda vodilja i samo smo za Tebe oduvijek , zauvijek i zanavijek tu.
( nastavlja se )
:(Još nema komentara