Putovanje u Kruševo - druga priča
PRIČA DRUGA 22.8.2010.
Negdje krajem lipnja stiže mi Mirjana u goste i odmah po viđenju upitan pogled , kao
„ Ideš , zar ne ?“
Pa ,još ne znam hoću li moći , hoću li … hoću li…
A onda jednog maglovitog jutra , odluka pada : Idem!
Od tada pripreme traju grozničavo , nemirno , neumjereno.
Što bih mogla sve ponijeti?
Pletem priglavke , šarene , bosanske , Njemu da ponesem kako mi ne bi nazebao za hladnih kruševskih noći , pravim sa djecom pismo za Njega i zdjelu u koju ću staviti Njegove trešnje.
Polako me ovija putna groznica , hoću li izdržati put , hoće li mi srce prepući dok ne stignem Njemu , jer znam da kad stignem On će me zagrliti , zaogrnuti mirom i spokojem i bit ću sretna.
U torbu stavljam putovnicu , voznu kartu za vlak do Beograda …
Bože moj , koliko dugo nisam putovala vlakom?!
A sad evo hoću.I do Beograda , i do Skopja , a onda busom do Prilepa i Kruševa.
I evo ga 13.
Ustajem rano , u cik zore , izlazim u baštu i berem trešnje.
Jednu po jednu, i svaku ljubim i pažljivo stavljam u zdjelu u kojoj ću ih ponijeti da Toške jede.
:(Još nema komentara