PUTOVANJE U DOBA KORONE /4B"/

Naziv putopisa je "Putovanje u doba korone - /4B/ "

                        Naziv ne otkriva o čemu bih ja to trebala pisati . "4B" ? Vjerujem da će prva asocijacija mnogih biti da se radi o mom putovanju u đačko doba. Nije to u pitanju, jer moj razred bio je "4 C". Što je onda u pitanju?

Radi se o manje povijesnom i zemljopisnom putovanju, a daleko više više o slikovnom i putopisnom putovanju.

Da otkrijem o čemu ću ja to nešto napisati. Mi Hrvati kada smo ulazili u Europsku uniju u šali smo znali reći "Opet će nam glavni grad biti sa slovom "B" .U svojoj povijesti, Hrvatska je najviše imala glavnih gradova sa slovom "B".. U Austro-Ugarskoj bili su to Beč i Budimpešta , u Jugoslaviji bio je to Beograd, a danas smo u Europskoj uniji i neki kažu "da nam o svemu odlučuju oni u Bruxellesu".

Ja nisam ni povjesničar, ni političar već sam jedna "mlada umirovljenica " koja svoje slobodno vrijeme troši na putovanja i pisanje o njima. Kod pisanja, cilj mi je da naša putovanja povežem nečim zajedničkim, da nađem poveznicu. U ovom slučaju to je putopis o "4B" / glavnim gradovima s početnim slovom "B"/

Prilikom pisanja ovog putopisa trudila sam se da ne bude puno činjenica jer one se lako zaboravljaju, a sve se mogu naći na internetu . Spomenut ću samo ono što bi od nas svatko trebao znati jer to smatram općom kulturom.

Malo povijesnih činjenica koje se moraju reći :

- Hrvatska je do 1918.godine bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije .

Vjerujem da mnogi od nas znaju da je ova monarhija stvorena 1867.godine /akt se zove Nagodba / i da se sastoji iz dva dijela , austrijskog i ugarskog dijela. Dijelovi današnje Hrvatske bili su jedni u jednom dijelu, a drugi u drugom dijelu.

Završetkom I. svjetskog rata i pobjedom zemalja Antante 11.XI 1918. Austro-Ugarska Monarhija propada

U vrijeme Austro-Ugarske Monarhije glavni gradovi su bili Beč i Budimpešta.

 -Nakon I Svjetskog rata na scenu stupa Beograd kao glavni grad .

Naime, vjerujem da smo točne nazive zaboravili, ali sjećamo se da je postojalo Kraljevstvo SHS, pa Kraljevina SHS , a od 1929 .godine do II SR postojala je Kraljevina Jugoslavija.

Nakon II SR državna tvorevina je Jugoslavija sa različitim predznacima / Demokratska, Federativna i Socijalistička / Hrvatska je tada jedna od šest republika, a Beograd je bio glavni grad.

 - Dolaze devedesete godine prošlog stoljeća . Dana 25 .lipnja 1991 RH Ustavnom odlukom Državnog sabora Hrvatska je postala samostalna i neovisna država, a Zagreb je glavni grad.

 -Godine idu dalje i 1.srpnja 2013. Republika Hrvatska postaje 28 . punopravna članica Europske unije . Sjedište Europske unije je u Briselu.

Krenimo putovanjem i svratimo u Beč , Budimpeštu , Beogad i Brisel.

                    BEČ.

                         Nešto o njemu. Vjerujem da mnogo toga o njemu znamo, nekako nam je blizak. I kad nismo bili u njemu, u svakodnevnom govoru uz njega se vežu mnogi pojmovi koji su se kod nas udomaćili. Kulturno ophođenje i "Bečka škola ", pa "Bečki Valcer ","Plavi Dunav ", dobra pohana šnicla i "Wiener schnitzel".

                      Kuharski smo portal i veoma često susrećemo se sa pojmovima tipa ajngemahtec koji nam lome jezik, pa rajngla, beštek, šnita, krafna, puter, vuršt, cuker, kifla, šlag, senf, supa, griz, štrudla. U običnom životu upotrebljavamo riječi escajg, felga, vešmašina, pegla, sauger, cvikeri, hozntregeri, te štrample i pelc mantil kad nam zahladi. Sve su to riječi koje su se udomaćile u našem jeziku.

                   Utjecaj Beča na hrvatsku umjetnost i znanost općenito,u razdoblju prijelaza 19. na 20. stoljeće može se usporediti s ulogom Firence u 16. i Rima u 17. i 18. stoljeću na svjetskoj razini. Bečka škola povijesti umjetnosti doživjela je procvat nakon Prvog svjetskog rata, posebno u zemljama bivše Monarhije, čiji su studenti studirali u Beču na prijelazu stoljeća. sjetimo se samo Miroslava Kraljević, pa Ivana Meštrović koji su kao mjesto studija odabrali Beč. Bečko sveučilište, od početka, u dugim stoljećima, a posebice u 19. stoljeću u vrijeme nacionalne integracije, bilo važno za razvoj hrvatske znanstvene misli, i koliko je pomoglo da se odgoje profesori koji će u domovini preuzeti odgovornu službu kao profesori srednjih škola i fakulteta, kao pročelnici učevnih zavoda, kao državni službenici, kao odgojitelji, biskupi i kanonici . Broj studenata Bečkoga sveučilišta koji su se u domovini istaknuli na svim područjima ljudske djelatnosti: kao profesori srednjih škola i fakulteta (Mudroslovnoga, Pravoslovnoga, Bogoslovnoga, Medicinski fakultet utemeljen je tek nakon raspada Austro-Ugarske) impozantan je. I predsjednici i voditelji središnjih hrvatskih znanstvenih i prosvjetnih ustanova, Akademije i Matice hrvatske, bili su studenti Bečkoga sveučilišta (Franjo Rački, Matija Mesić, Tadija Smičiklas, Frane Bulić, Grga Novak). Četiristotinjak uglednih i znamenitih Hrvata kao profesori,književnici, političari studirali su u Beču. Nakon Prvoga svjetskoga rata Bečko sveučilište prestalo je biti središtem za slavenske studije.

                   Velika je uloga Bečke medicinske škole u specijalizaciji hrvatskih liječnika od sredine 18. do početka 20.stoljeća.Prvu školu za izobrazbu medicinskih sestara osnovala je Florence Nightingale 1869., a nakon toga ovakve su se škole počele otvarati u Beču, Pragu i ostalim razvijenijim gradovima. Bitno je spomenuti i kako se ne malen broj medicinskih sestara iz Hrvatske obrazovao u medicinskoj školi koja je 1882. bila otvorena u Rudolfinerhausu, u Beču. U današnje vrijeme korone svi smo čuli za dr.Andriju Štamapara i njegovu organizaciju javnog zdravstva i on je medicinu završio u Beču.

                          Što reći ? Veliki je utjecaj Beča na sve sfere života ondanašnje Hrvatske i o tome bi se moglo puno toga napisati.

Beč / Wien/ je veliki grad negdje sa oko 2.000.000 stanovnika . On je jedna od devet saveznih država /Tirol, Štajerska, Gradišće, G.i D.Austrija,Koruška, Salzburg,Volarlberg i grad Beč/  Ono što je bitno kod snalaženja u Beču je njegova podjela na 23 kotara. Kotari idu od centra spiralno, prema periferiji. Ako nekoga pitaš za orijentaciju, odgovorit će ti to je taj i taj kotar. Prvi kotar je sami centar Beča, okružen sa najpoznatijom ulicom Ringstrasse, i sve što turist traži tu će naći. Valja znati da se Prater nalazi u 2.okrugu, dvorac Belvedere u 3. okrugu, da se ide u šoping u Mariahilfestrasse, tj. okrug 6, Bečki adventski sajmovi su u okrugu 7... Ono što bi svaki turist htio vidjeti, je dvorac Schonbrunn u 13. okrugu.

                   Beč leži na Dunavu na samom istoku Austrije i kada se putuje za Slovačku, Češku ili Mađarsku, čovjek se iznenadi da je granica udaljena ni 60 km.

                    Povijest Beča počinje od rimskog naselja Vindobonum /1. stoljeće prije Krista / koje je sagrađeno radi čuvanja rimske granice. Nakon toga, obitelj Babenberg u 12.stoljeću osniva grofoviju Ostarrichi iz koje se kasnije razvija Austrija. Mnogi od nas gledali su seriju Sulejmana Veličanstvenog, i odatle znamo nešto o opsadi Beča od strane Turaka. Vjerujem da smo čuli i za poljskog vojskovođu Jana Sobjeskog, koji je Habsburškoj vojsci pomagao da porazi Otomansko carstvo u Europi. Čuli smo za Habsburgovce, Franju Josipa, pa I i II Svjetski rat.

Kada se hoda po Beču i dan danas se vidi kako su se kuće označavale od strane saveznika /Rusa / da su očišćene od nacista.

Beč je, slično kao Berlin, bio podijeljen u 4 interesne zone. Austrija je konačno 1955. godine postala slobodna zemlja, jer su tada strane trupe otišle. Za ovaj period Hladnog rata karakteristično je veliko špijuniranje i to svih protiv svakoga, a pri tome Austrija je bila neutralna.

Beč sam posjetila više puta. Svaki put mi je novi, interesantan, poseban.

Dvorac Schonbrunn sam prvoga posjetila i uvijek mu se vraćam. Njegovo ime znači "lijepi izvor", jer je sve počelo oko arteškog bunara iz kojeg se crpila voda. Sliči na Versailles, pa su mu i naziv dali Mali Versailles. U njemu se Franjo Josip vjenčao sa slavnom Sisi. Ogroman je, ima više od 1400 soba. Jedan dio se i turistički obilazi. Ono što je meni najljepše, to su prekrasni parkovi i fontane, koje se nalaze između dvorca i Gloriette.

Preko ljeta na ovom prostoru Bečka filharmonija održava ljetni koncert, koji se gleda i na našoj tv. Na ovom prostoru je i labirint /Irrgarten / od zelenila. U ovom kompleksu je i veliki ZOO .

Dvorac Belvedere prekrasan je.

To je ljetna rezidencija princa Eugena Savojskog koji je bio veliki vojskovođa. Dvorac se sastoji iz Gornjeg i Donjeg dijela. Ono po čemu se sjećam ovog dvorca su djela slikara Klimta, njegove slike kao da su slike rađene sa dosta zlata, posebne su. Tu su i djela slikara Oskara Kokoschke.

Hofburg je carska palača u samom Beču.

To je veliki kompleks, koji je bio sjedište moćnog Habsburškog carstva, a danas je rezidencija austrijskog predsjednika. U sklopu ovog kompleksa su mnogi muzeji, knjižnice. Ono što je najvažnije je Schatzkammer /riznica / u kojoj se čuva kruna Svetog rimskog carstva .

U sklopu Hofburga je i Španjolska škola jahanja u kojoj se nalaze lipicaneri . Lipicaneri "vire " kroz otvoren gornji dio vrata njihovih štala.

Hundertwasserova kuća nešto je posebno. Kao što Gaudi simbolizira Barcelonu, tako ovaj kompleks od 4 kuće daje nešto posebno Beču. U jednoj od tih kuća je WC, koji je u istom stilu./išla sam u njega / U istom stilu je i sve oko ovog kompleksa / fontane , zelenilo, mozaici /.

Spalionica otpada nalazi se u samom centru Beča .

Izgradio su je slavni Hundertwasser u istom stilu kao i kuću. Spalionica je postala atrakcija. Kod nas nitko ne bi htio spalionicu u svojoj blizini , a ovdje izgrađena je u centru Beča i ne zagađuje okoliš.

Katedrala Sv. Stjepana je jedna od atrakcijakoje turisti posjećuju. Izgrađena je u gotičkom stilu. U njoj je održano i vjenčanje i sprovod Mozarta. Na crjepovima a njih ima preko 200 tisuća nalaze se povijesni austrijski grbovi.

Prater je bio je u fazi renoviranja pa ga pri posljednjoj posjeti Beču nismo posjetili. U Beču se ima što vidjeti, Opera, mnogi muzeji, parkovi, svega toga ima u Beču, tako da svaki put može se nešto drugo posjetiti.

Beč odiše elegancijom i nije čudo da je prava europska kulturna prijestolnica.

BUDIMPEŠTA

Budimpešta je glavni grad Mađarske. Kažu da danas ima oko 1,7 milijuna stanovnika, iako je prije 30-40 imao par stotina tisuća više.

Budimpešta je nastala spajanjem gradova sa lijeve i desne strane Dunava, na desnoj obali Budima i Starog Budima i Pešte na lijevoj strani. To se dogodilo 1873.godine.

Kažu da povijest Budimpešte seže do rimskog grada Aquincuma, osnovanim oko 89.godine nove ere. Za povijest Budimpešte bitna su osvajanja od strane Mongola, pa Turaka i na kraju Habsburških vladara, a o tome je rečeno u dijelu "Beč".

Budimpešta kakvu danas znamo izgrađena je 1896. godine. Broj 96 je broj koji se često čuje u Budimpešti. Naime, budimpeštanski parlament visok je 96 metara, kao i bazilika Svetog Stjepana. Zašto upravo broj 96 i što on simbolizira? Broj 96 simbolizira godinu kada su se Mađari naselili na ovo područje, a to je bilo 896 godine, a ove gradnje bile su za proslavu tisuću ljeta Mađarske državnosti .

Ova visina parlamenta i crkve simbolizira jednaku važnost religije i vlade u zemlji. Jedna od najzanimljivijih činjenica o Budimpešti svakako je da nijedna građevina u gradu ne smije biti viša od 96 metara.

Graditeljima 19. stoljeća cilj je bio da Budimpeštu približe Parizu, te se na nekoliko mjesta može vidjeti pokušaj tzv. kružne gradnje gdje se kvartovi kružno naslanjaju jedan na drugog.

Budimpešta je danas omiljena destinacija turista. Grad je vrhunske kuhinje, pristojnih cijena i predivne arhitekture kojoj se možemo vraćati i vraćati. Budimpeštu sam u više navrata posjećivala . Volim je i vjerujem da ću i ubuduće ići u taj lijepi grad koji zovu i "Pariz istoka ".

Ono što mi je ostalo u sjećanju je :

Ovaj put obilazak Budimpešte započinjemo na TRGU HEROJA.

Trg se nalazi na kraju Andraševe ulice . Ono što se vidi na ovom trgu je Milenijski spomenik, u sklopu kojeg najznačajnije mjesto zauzima 36 metara visoki korintski stup na čijem se vrhu nalazi kip arhanđela Gabrijela.

Arhanđeo Gabrijel u jednoj ruci drži krunu, a u drugoj križ, što bi trebalo biti simbol jedinstva države i Crkve. U pozadini kipa arhanđela Gabrijela nalaze se kolonade s istaknutim ličnostima iz mađarske povijesti.

S obzirom na to da je u vrijeme izgradnje /1896.godina / Mađarska bila dio Austro-Ugarske, prvih pet kipova s lijeve strane kolonade bili su rezervirani za članove vladajuće dinastije Habsburgovaca (Ferdinand I., Leopold I., Karlo III., Marija Terezija i Franjo Josip). Međutim, nakon Drugog svjetskog rata, kada su kolonade pretrpjele velika oštećenja, tih pet kipova bivaju zamijenjeni, a danas se u sklopu kolonada, među ostalima, nalaze kipovi Stjepana I, Ladislava I, Kolomana, Bele IV i Matijaša Korvina.

U neposrednoj blizini Trga heroja nalazi se gradski park Varosliget.

Park je velike površine i u sklopu parka su botanički i zoološki vrt. Još jedna znamenitost u sklopu parka jest VAYDAHUNYAD DVORAC, koji je izgrađen kao replika istog takvog dvorca koji se nalazi u Transilvaniji . Kompleksom dominira dvorac po imenu “Korvin”. On predstavlja repliku zamka “Hunyad” koji se nalazi u Transilvaniji po kome je, prema narodnim predanjima, grof Vlad Tepeš, poznatiji kao grof Drakula, bio privremeno zatvoren zbog neslaganja sa mađarskim vladarom Janošem Hunyadijem.

Sa ovog trga gledajući niz Andraševu ulicu može vidjeti da je ovo kraj, gdje su mnoga veleposlanstva Odmah smo uočili veleposlanstvo Srbije, Albanije, a rečeno nam je da se u blizini nalazi i veleposlanstvo Hrvatske.

Zadnje naše putovanje bilo je Hodočašće, obvezan posjet i misa u BAZILICI SVETOG STJEPANA . Radi se prelijepoj građevini u Budimpešte sa onim magičnim brojem "96", a u konkretnom slučaju to je visina ove katedrale. Posvećena je prvom mađarskom kralju Stjepanu. Prilikom obilaska bazilike vidjeli smo relikviju ruku Sv. Stjepana. Gradnja ove bazilike trajala je dugi niz godina , a pri gradnji asistirao je Gustaf Eiffel . Gradnja bazilike završena je 1905.godine . Tijekom II Svjetskog rata bazilika je puno oštećena, ali tijekom 20 godina ona je renovirana. U bazilici je čuveni venecijanski mozaik koji se sastoji iz pet dijelova.

PARLAMENT je ono što se u Budimpešti najviše slika.

Kada si na Budimu, pogledaš prema Pešti i ono što ti oduzima dah je zgrada Parlamenta. Nema onoga tko ga nije slikao. Građen je u neogotičkom stilu krajem 19.stoljeća. To je zgrada čija visina ima onaj poznati broj "96" To je grandiozna zgrada, treća najveća na svijetu/ Pentagon,parlament u Bukureštu/.Ima preko 700 soba, 19 km hodnika. Najznačajnija za turiste je soba sa krunskim draguljima kraljevine Mađarske. Ovi dragulji su bili ukradeni. Nakon II Svjetskog rata, prevezeni su u zapadnu Europu i na kraju su ih dali američkoj vojsci da ih čuva od Sovjetskog Saveza. Kasnije, tokom hladnog rata, krunski dragulji čuvani su u američkom sefu za kovanice (Fort Knox, Kentucky) zajedno sa većinom američkih rezervi zlata. Na kraju su se vratili u Mađarsku pod vodstvom Jimmyja Cartera 1978. godine.

Ono što svakako se treba obići su :

-ULICA VACI to je glavna ulica za kupovinu. Nema čega nema . Pored kupovine tu je i veliki broj restorana. Aktualnu ponudu restorana najbolje je vidjeti na internetskim stranicama . Ovdje valja napomenuti da hrana nije skupa i da ima svega za probati, naravno od nacionalnih jela.

- kada sam prvi puta bila u Budimpešti , bilo je to veoma davno, sve sam zaboravila što sam vidjela osim dvije stvari . Tržnica je toliko bila bogata da sam se ja oduševila ponudom. Još i sada pred očima mi dolaze prekrasne boje staklenki sa kiselinom, nanizane paprike raznih boja i veličina, naslagani sirevi, suho meso.. rukotvorine su posebna priča, pregače sa njihovim nacionalnim vezom, lutke u narodnim nošnjama .... Tržnicu se mora posjetiti jer ona je atrakcija.

Osim tržnice valja vidjeti i podzemnu željeznicu. Ja do tada nisam vidjela ni jednu podzemnu željeznicu, silazak niz stepenice meni je ostao u sjećanju. Ona je također nešto posebno, a valja napomenuti da je ova podzemna željeznica najstarija u kontinentalnoj Europi. Druga je najstarija u svijetu, odmah iza Londona. Otvorena je one znane godine 1896.

Ima toga za vidjeti u Donjem dijelu Budimpešte u zavisnosti koliko dana se ostaje. Tako se može ploviti Dunavom, kupati u toplicama, jesti u čardama pored Dunava ...

Nalazimo se na drugoj strani Dunava, Budimu i nekada obilazak ovog dijela započinjao je od Spomenika slobodi na Cittadelli. Spomenik sa postoljem veoma je visok /40m/ i podignut je u sjećanje na osloboditelje. Kako vremenom ti osloboditelji /Crvena armija / dobivaju drugo značenje, spomenik više nije mjesto pijeteta već mjesto koje se izbjegava.

BUDIMSKI DVORAC je ono što se obilazi. To je više zgrada, čiji dijelovi potječu iz 1265. godine. Ranije se zvao Kraljevska palača, Kraljevski dvorac. Danas se u njemu nalazi Mađarska nacionalna galerija, Muzej povijesti Budimpešte, te zatvorena dvorišta i terasa koja ga povezuje s Ribarskim bastionom, terasa s koje se pruža pogled preko Dunava na povijesno središte Budimpešte. Dobar je vidikovac, a nalazi se na spisku UNESCO-ve svjetske baštine. Počeo ga je graditi Bela IV. Imao je burnu prošlost. U zadnjih 50-tak godina obnovljen i vraćena mu je ljepota.

Vrt palače okružuje ograda na kojoj se nalazi Turul- mitski orao koji širi krila, a u kandžama drži mač i štiti Habsburške stube.

Evo nas do RIBARSKE TVRĐAVE. Iako pogled na nju odušeljava i budemo uvjerenje da se radi o staroj građevini, to nije točno, izgrađena je početkom 20.stoljeća . Radi se o neogotičkom stilu a njenih sedam tornjeva , predstavljaju edam mađarskih plemena koja su pomogla stanovništvu sa ovih krajeva da se u devetom stoljeću dosele na ovu teritoriju. Ime je dobila po ribarskom cehu koji ju je štitio tijekom srednjeg vijeka.

U njenoj blizini nalazi se i kip Stjepana I. Arpadovića, prvog ugarskog kralja, kojeg Mađari slave kao svog zaštitnika.

                    Tu u blizini je i MATIJINA ili MATIJAŠEVA CRKVA. Kažu da su prvu crkvu uništili Mongoli , a da je današnja crkva izgrađena u 14.stoljeću . Nazvana je po kralju Matiji Korvinu. Tijekom osvajanja od strane Turaka bila je džamija. U njoj se krune kraljevi tako da je u njoj okrunjena Sissi i Franjo Josip . kažu da je Sissi znala mađarski jezik . Tijekom krunidbe kao što je gotovo devet stoljetna tradicija nalagala, Franjo Josip okrunjen je slavnom krunom Sv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, poznatom i kao Sveta kruna. Ta je kruna tijekom obreda stavljena i Elizabeti (Sissi) nad glavu, kako bi se naglasio njen vladarski status. Franjo Josip izveo je prilikom krunidbe i znameniti obred na konju, karakterističan za ugarske kraljevske krunidbe, pri kojem je uzjahao na bijelcu na brdo u Budimu i zamahnuo mačem na sve četiri strane svijeta.

Ako pogledamo , na jednom stupu na crkvi , pa na drugim mjestima /kapija dvorca / zapazit ćemo gavrana sa prstenom u kljunu. Gavran na mađarskom znači Korvin, a to je nadimak od Matije.

Ono što je karakteristično za Budimpeštu to su njeni mostovi .

Most koji je ime dobio po svojem graditelju, grofu István Szechenyiu te je prvi koji je povezao Budim i Peštu. Grof Szechenyi saznao je da mu je otac umro u Beču. S obzirom da se to dogodilo u prosincu, zima je bila jaka i most je bio zatvoren. To je oduljilo polazak za čitavih tjedan dana i grof je obećao sagraditi stalni most, bez obzira na cijenu. Jedna od priča koja je vezana za ovaj most kaže ovako: Navodno je grof prije otvaranja mosta izjavio da će se baciti u Dunav ako neko nađe grešku na mostu.Neki kažu da je jedan dječak skakutao oko statua lavova i rekao kako oni nemaju jezik, dok drugi tvrde da je Ištvanova kćerka primijetila da lavovi nemaju jezik. Ištvan je naredio da mu donesu ljestve, popeo se i vidio da lavovi stvarno nemaju jezik. Nakon toga se bacio u Dunav.. Most je prekrasan.

O ovom mostu i drugim mjestima u Budimpešti pjeva i Đorđe Balašević " u pjesmi Anita "Vodila me kud je htela... Dobar sam ja gost... Vorosmarti... Citadela... I Lančani most... Zavejani Trg heroja... Gde poželeh da je moja...I da uvek bude kao tad..."

Poznati mostovi su Elizabetin most, pa Margitin , pa Most slobode i ima ih još....

Što reći? Budimpešta mi je draga , volim je posjećivati . Ima se mnogo toga vidjeti, a hrana je posebna...

 BEOGRAD

                         Poslije Beča i Budimpešte na red dođe Beograd. Beograd je duži niz godina, od kraja I SR do početka II SR, pa od završetka II SR do Domovinskog rata bio glavni grad države kojoj je pripadala i Hrvatska.

                  Kod pisanja ovog dijela bloga koji se odnosi na Beograd kod mene je postojala posebna dvojba. Kada su u pitanju Beč i Budimpešta u njih sam odlazila prije i nakon rata . Ti odlasci bili su i privatnoj režiji i kolektivno tj. grupno. Moja sjećanja na te gradove živa su i miješaju kada sam grupno ili pojedinačno putovala .

U Beogradu sam prije rata bila u dva navrata. Jedanput išla sam privatno/ na sahranu/, a drugi puta grupno . To su bila vremena analognih foto-aparata . Koliko se sjećam slikalo se kod ove grupne posjete, to su slike tipa"kolektivna opaljotka" gdje su u prvom planu ljudi, a okoliša ni u tragovima. Nakon rata također sam dva puta bila u Beogradu. Prvi puta na jednom piru nakon 2000. godine To je vrijeme nakon bombardiranja Srbije od strane NATO snaga. Panoramski iz vozila provozali su me po gradu i pokazivali posljedice bombardiranja. Drugi puta to je bilo prije godinu- dvije kada smo se vraćali s putovanja kroz Rumunjsku. I tada iz autobusa uz objašnjenje našeg vodiča panoramski smo obišli Beograd. Puno toga smo vidjeli, ali iz autobusa nismo izašli.

                                Prilikom razmišljanja o ovoj temi , razmišljala sam što uraditi. Da li sada da pišem blog ? Odlučila sam napisati, zamolila sam Zorku da mi pošalje par slika koje bih objavila u članku. Saša i ja već duže vrijeme namjeravamo posjetiti Beograd, već smo bili prikupili informacije o hotelskom smještaju, avionskom odnosno autobusnom prijevozu. Čim se smiri ova situacija u svezi ove korone i uspostavi javni prijevoz eto nas dvoje u Beograd. A tada neću imati nejasna sjećanja već ću biti puna utisaka i tada ću ovaj dio članka dopuniti našim slikama i utiscima o Beogradu.

Članke pišem radi nas dvoje jer na taj način viđeno ostaje zapisano i neće se zaboraviti. Pisati nešto, a sjećanja su toliko izblijedila po meni nije u redu.

  Beograde dolazimo na više dana, dobro ćemo te upoznati, zaviriti u sve pore tvog života i onda ću čistog obraza i svježih sjećanja napisati moju storiju o tebi. Do tada, slike od Zorke pozivat će nas da te što prije upoznamo....

BRISEL- BRUXELLES

Sjedište Europske unije /kratica EU/ nalazi se u Briselu.

Prije nego što bilo što kažem o Briselu, valja u par rečenica nešto reći o EU jer imam dojam da se ove činjenice ne znaju.

EU je ekonomska i politička unija. Istovremeno ona je jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država .

Povijest njenog osnivanja veže se za 1951.godinu.

Godinu dana ranije tj. 9. svibnja 1950., francuski ministar vanjskih poslova Robert Schumann održava važan govor o stvaranju nove organizacije ne bi li se izbjegli novi sukobi među europskim zemljama nakon krvavog II SR. Taj dan 9.svibanj se svake godine slavi kao Dan Europe.

godine Pariškim ugovorom uspostavlja se Europska zajednica uglja i čelika (ECSC). Šest osnivača su Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska.

1.studenog 1993. godine Ugovorom iz Maastrichta EU formalno je uspostavljena . Europska unija danas ima 27 država članica. a ima oko 447 milijuna stanovnika.

31.siječnja 2020. iz EU izašlo je Ujedinjeno kraljevstvo.

1.srpnja 2013.Hrvatska je kao 28 zemlja pristupila EU. Unija sada ima  27 država članica i 24 službena jezika.

Još jedan pojam "Šengen " bitan je za EU. 1985.godine Šengenski sporazum je potpisan u cilju ukidanja provjera na granicama između država članica Europskih zajednica. Hrvatska još nije u "Šengenu"

BRISEL /Bruxelles/ je glavni grad Kraljevine Belgije. Već znamo da se u njemu nalazi sjedište EU, NATO-a, i još niza drugih organizacija.

Samo ime mu izvorno znači 'kuća u močvari', što je zasluga brojnih poplava rijeke Senne -Bruxelles. Rijeku da tražite u Briselu, nigdje je ne bi vidjeli, jer je u 19. stoljeću natkrivena i 'preseljena' u podzemlje, a na mjestu njezinih bivših tokova izgrađene su goleme avenije s kojima je grad dobio toliko željenu mogućnost daljnjeg razvoja. Danas Brisel ima oko tri milijuna stanovnika. Mjesto se spominje 979. godine, a u 12. stoljeću zbog trgovine postaje važan faktor razvoja u zapadnoj Europi, a ovome je najviše doprinio iznimno povoljan položaj na rijeci Senni Bruxelles .

U 12. stoljeću započinje gradnja Katedrale sv. Mihovila i Gudule. Nedugo nakon izgradnje katedrale između 1356. i 1383. godine podignute su druge Bruxellesske zidine, a manje od 200 godina kasnije Bruxelles je zahvatila renesansa, doba za kojega grad postaje dvorski i najmoćniji brabantski grad, poznat kao grad znanstvenika i umjetnika.

 Brisel volim i u njemu sa više puta bila. Ne radi se o posjeti na dan-dva, već na tjedan-dva. U Briselu imam rodbinu, tako da mi nije problem smještaj. Dosta dobro ga poznam, obilazila sam poznata i ona manje poznata mjesta u samom Briselu, a posjetila sam i mnoga mjesta u bližoj i daljoj okolini.

                              Što u njemu valja vidjeti :

- u prvom redu to je Gradski trg / Grand Place ili Grote Mark/

Grand Place ili Grote Markt je središnji gradski trg, mnogima, a tako i meni i najljepši trg u gradu.
Pod UNESCO-ovom je zaštitom. Tu su i  poznate građevina, Gradska vijećnica i Maison du Roija ili kraljevske kuće. 

Trg sam posjećivala i ljeti i zimi. Za Božić prekrasan je osjećaj gledati ga kada je obojen svjetlosnim efektima u raznim bojama, a sve to prati muzika.

Nikada nisam pogodila godinu posjete .Ovo iz razloga jer za Veliku Gospu svake druge godine održava se festival cvijeća i Trg biva prekriven tisućama i tisućama šarenih lončanica.

Svaka od. U kući "Labud " koju je kupio ceh mesara, Karl Marx je držao sastanke.

                         -u neposrednoj blizini trga je i Manneken Pis . Radi se o brončanom kipu dječaka koji piša, visine samo 61 cm. Oko njega uvijek je gužva. Dječak je veoma često obučen u raznovrsne kostime, a čija tradicija seže još s kraja 17. stoljeća kad ga je bavarski princ prvi put obukao u prepoznatljivu bijelo-plavu boju. Od tog dana, pa do danas skupljeno je toliko kostima da je otvorena i posebna postava muzeja posvećena toj tradiciji.

         -u blizini trga su  Rue des Bouchers, iliti 'mesničke ulice'. Restorana je veliki broj i ispred restorana osoblje vas zove da uđete baš kod njih. Tu je i Place St-Géry, trg s brojnim pivnicama i barovima, ili ulice oko zgrade Burze, otkud kasnije lako produžite do nekih od poznatih noćnih klubova. Njih nisam posjetila.

Ako niste raspoloženi za jesti po restoranima, jer je Brisel za našu kupovnu moć skup, kupite pomfrit. Nigdje na svijetu nećete naći bolji pomfrit od onog spremljenog u Belgiji. Da, može biti da su dva put prženi. Može biti čak da je tri puta pržen. Ali najvažnije od svega je da su najukusniji krumpirići na svijetu. I savjet, Belgijanci svoje krumpiriće jedu s kombinacijom kečapa i majoneze, stoga ni vi nemojte drugačije. Krumpirići se služe u fišecima.

Ako se morati nečim i zasladiti tu su vafli . Vafli i to belgijski su veoma popularni .Savršenstvo okusa slatkog tijesta na kojem se stavlja sve što vam srce poželi jednostavno je neopisivo.

Bilo da ih volite samo s preljevom od čokolade ili ste spremni na pravu kalorijsku bombu, vafli su slatkiš kojeg morate isprobati u Belgiji. U ovo proljetno vrijem popularni su vafli sa jagodama i šlagom.

                    U Brisel i u Belgiju doći, a ne kupiti čokoladu, to je nemoguća misija. Belgijska čokolada je među najkvalitetnijim u svijetu, a proizvođači „Neuhaus“, „Leonidas“, „Godiva“ i „Wittamer“ su stekli svjetsku slavu. U Briselu se nalaze čitave ulice ispunjene prodavaonicama i radionicama u kojima se prave najfinija čokolada i čokoladne praline. Većina radionica ima i svoje kurseve , naravno plaćaju se, ali na njima turisti i zaljubljenici u čokoladu mogu naučiti osnove izrade svih umjetničkih djela od čokolade. Kada smo spomenuli čokoladu, ne smijemo zaboraviti kolačiće -kekse speculoos, koji su veoma popularni.

                   Ono što se odmah veže za Belgiju je pivo. Pivo je izuzetno kvalitetno i ima ih veliki broj . Bili smo u jednoj pivnici u kojoj ima preko 2000 vrsta piva iz cijelog svijeta. Uvjet je da pivo pije iz originalne čaše za to pivo.

U Belgiji je nepojmljivo da se ne vodi računa o čaši i nemoguće je piti pivo u čaši drugog proizvođača. Ako na čaši piše, recimo, "Leffe", u njoj mora biti "Leffe" i ništa drugo. Najbolja piva proizvode trapistički samostani. Popularna i kvalitetna piva su Chimay, Leffe, lambic, Gueuze, Brugse Tripel, Lager, Duvel.

                     U Belgiji Tintin je veoma popularan i u centru Brisela ima njegova trgovina gdje se može svašta kupiti sa zaštitnim znakom Tintina.

Nedaleko od Glavnog trga nalazi se Parc de Laeken. To je najveći park u gradu. U njemu se nalazi Kraljevski dvorac Laeken, službena rezidencija belgijskog kralja i kraljevske obitelji.

Dvorac je okružen vrtom i zaštićen je nekoliko kilometara dugim kamenim zidom. Svake godine u kolovozu kraljevska obitelj seli u ljetnu rezidenciju, a dijelovi dvorca bivaju otvoreni za posjet. Jednog kolovoza i ja sam obišla dvorac. Većinom se to radi o prostorijama koje imaju povijesno značenje za kraljevsko obitelj / prostorija u kojoj se kralj igrao, primao posjete , blagovaonica , sale za ples i sl./ Sve mi je to izgledalo kao muzej, a ne kao prostor gdje se živi.

U blizini je i Palača naroda sa Parlamentom .

Jedna od najimpresivnijih građevina u gradu jest Palača pravde, s čijeg ćete platoa imati odličan pogled na centar grada/naslovna slika/, a od tuda se možete i slobodno prošetati do obližnje Avenue Louise, najpoznatije shopping zone.

U užoj gradskoj zoni je i Katedrala posvećena sv. Mihovilu i sv. Guduli . To je gotička crkva osnovana 1225. godine, ali je završena tek u 15. stoljeću. Fasada je impresivna, diže se veličanstveno iznad širokih stepenica. Okrunjena je sa dva tornja, 69 metara visoka, koje je dizajnirao Jan van Ruysbroeck. Prije dvije godine u vrijeme Božića u njoj su bili izložene " Božićne jaslice " iz cijelog svijeta.

Tu je u blizini i Europska četvrt dio grada u kojem su smještene sve najbitnije institucije Europske Unije, od kojih je najupečatljivija Berlaymont, sjedište Komisije, ali i kompleks zgrada  Europskog parlamenta. Taj kompleks se non-stop nadograđuje.

                              U blizini mjesta gdje odsjedam nalazi se Parc du Cinquantenaire ili Jubelpark . To je predivan veliki park pokraj Europske četvrti. Njim dominira  Slavoluk pobjede, izgrađen 1905. i  najdulji je slavoluk na svijetu. Veoma podsjeća na Brandeburška vrata u Berlinu. U parku su vrtovi i fontane i nekoliko muzeja. Saši su najinteresantniji Vojni muzej i Muzej oldtajmera.

Izvan centra grada nalaze se :

Atomium je postao atrakcija u Briselu.

Po njemu se Brisel prepoznaje. Radi se o konstrukciji 9 kugli, međusobno spojenih cijevima koje simboliziraju strukturu kristalne rešetke željeza. Do vrha se može liftom. Između kugli ide se pokretnim stepenicama.

Sagrađen je za Svjetsku izložbu 1958.godine . Trebao je poslužiti samo za privremenu namjenu, ali je ipak ostavljen trajno i svojevrsni je simbol modernog grada. Visok je 100 metara i sa gornjih kugli pruža se predivan pogled .

Ispod Atomiuma nalaze se Bruparck i Mini-Europa, mjesta gdje se u omjeru 1:25 nalaze reprodukcije oko 350 građevina iz 80 europskih gradova. Mnogima je to najzanimljivija atrakcija u Bruxellesu, pa i u cijeloj Belgiji. Park minijatura prikazuje minijaturne replike poznatih europskih znamenitosti , to su Eiffelov toranj, Big Ben, Berlinski zid i mnoge druge znamenitosti na jednom mjestu. Po njemu se hoda i osjećate se kao div.

Tri glavna željeznička kolodvora u Briselu su :Gare du Midi, Gare Centrale i Gare du Nord. Dva su aerodroma: Zeventem i Charleroi. Do ove korona krize letovi su bili veoma jeftini, naravno ako se karta ranije kupi. Povezanost Brisela sa ostalim gradovima u Europi i unutar same Belgije je na visokom nivou i nije uopće problem da kao turist iz Brisela skoknete do Amsterdama ili u bilo koje drugo mjesto.

Što na kraju reći? Saša i ja volimo Brisel i Belgiju. Bili smo i u drugim dijelovima Belgije: Brugge, Gent, Leuven, Waterloo... Išli smo i do Sjevernog mora i Ostendea . Točno je da je Belgija za našu kupovnu moć skupa, ali nas dvoje idemo da nešto vidimo, a ne da kupujemo... Belgija nam nije hladna zemlja, u njoj se ugodno osjećamo i ponovo ćemo svratiti jer to je i naš glavni grad. A ako je tako, moramo znati svaki kutak tog grada.