"Ostanite doma", "Ostanimo odgovorni " su preporuke s kojima smo živjeli prvi dio našeg života nazvanog " Vrijeme Covid-19 ". Dođe i taj dan da smo maske bacili, otvorili granice, izašli van i družili se bez distance. Odgovornost nam ode u drugi plan.... kao u onoj priči lijepo kratko trajaše i opet nam kuca na vrata onaj zlotvor korona ... na sve strane čuje se " stoj gdje jesi , koronu ne prenesi "... naš "Gen za skitanje " stručno nazvan "DRD4--7R u nama se javlja, a koliko vidim od putovanja ove godine nema ništa....
Prije nego što nešto napišem u pustinjama koje smo posjetili, nešto malo školskog podsjećanja o pustinjama.
Vjerujem, da nam je u sjećanju ostalo da su "Pustinje velike površine na Zemlji prekrivene pijeskom, da su vruće i da u njima po par godina ne pada kiša." Jesmo li učili da postoje i ledene pustinje/ Antarktik /, ne sjećam se.
Pripremajući se za ovo pisanje svoje školsko znanje sam obnovila, mnogo toga naučila i sada bih o pustinjama rekla:
- da su pustinje stjenovite , da mogu biti prekrivene pijeskom ili ledom, da mogu biti vruće i hladne.
Pod vrućim pustinjama smatramo područja na zemlji gdje je izrazito suha klima, u kojima tijekom čitave godine padne manje od 25 cm padalina po kvadratnom metru.
Osim ovoga svi mislimo da su vruće pustinje negostoljubivi okoliš u kojima su malobrojne biljke tako i životinje, a s tim u svezi da se ljudi koji tamo žive svaki dan, bore za preživljavanje .
Prebirući po kartama veoma često na području pustinja ucrtana su područja i na njima je napisano "vadi". Vadi su suhi kanjoni koji pružaju dobar zaklon od vjetrova, a zaravnjeno dno izgleda pogodno za kampiranje, no zapravo su to opasna mjesta, jer se u njima zna pojaviti vodena bujica . Ove bujice znaju nastati tijekom proloma oblaka, pojave se iznenada, a još brže nestanu, a veoma su opasne .
Stalna pustinjska rijeka je nama dobro znani Nil. Nil svoju protočnost do Sredozemnog mora zahvaljuje izvorima koji se nalaze u tropskom području Afrike oko ekvatora, a tu padaju kiše ./ O tome je bilo govora u članku o Nilu / Pustinjska rijeka je i rijeka Colorado u Sjevernoj Americi, koja svoje stalno protjecanje kroz pustinju duguje prihranjivanju velikim kišama u udaljenom vlažnom području Rocky Mountains. Rijeka Colorado zapravo je u pustinji samo „u prolazu“.
Kada bi nam bilo postavljeno pitanje na kojim geografskim širinama ima najviše pustinja , vjerujem da bi mnogi bubnuli "oko ekvatora". To nije točno . Iako ekvatorijalna područja Zemlje primaju Sunčevu toplinu izravnije nego ostala područja, u njima ne nalazimo pustinje. Ovdje se zrak zagrijava i uzdiže u više dijelove atmosfere, gdje mu pada pritisak, hladi se, te on oblikuje oblake koji se djelomično prazne tropskim kišnim pljuskovima. Drugi dio zraka kreće se na velikim visinama prema sjeveru i prema jugu Zemlje.
U suptropskom pojasu, između 15⁰ i 35⁰ sjeverne, odnosno južne zemljopisne širine, taj hladni zrak tone prema površini uz postupan porast pritiska i zagrijavanje.Zagrijani zrak ima sposobnost veće apsorpcije vlage, čime isušuje kopnena područja na koja se spušta, stvarajući najveće svjetske pustinje na Zemlji.
Ipak, ne leže sve pustinje na oko 30⁰ zemljopisne širine i ne nastaju uslijed gore navedenih uzroka. Tako :
- Neke pustinje nastaju kao posljedica efekta „kišne sjene“. To su pustinje zaklonjene od vlažnih zračnih strujanja planinskim masivima, koji im ukradu svu kišu prije nego vlažni zrak dospije do njih (npr. pustinje Sjeverne Arizone u kišnoj su sjeni Sierra Nevade )
- Za neke pustinje odgovoran je utjecaj hladne oceanske struje na tople tropske obale. Obalni vjetrovi ohlađeni hladnom oceanskom strujom zagrijavaju se prelazeći na toplo kopno i oduzimaju mu vlagu (primjer su pustinja Atacama na zapadnoj obali Južne Amerike i pustinja Namib u jugozapadnoj Africi).
-Pustinje nastaju i zbog njihove velike udaljenosti od mora, pri čemu zrak nošen vjetrovima na dugom putu postupno izgubi vlagu (pustinja Taklamakan u Kini).
- A kada je u pitanju polarna pustinja Antarktik, gdje su hladan i suh zrak osnovne karakteristike, valja imati u vidu da je pustinja Antarktik ledeni pokrov većine slatke vode na Zemlji i da je to najveća pustinja na Zemlji..
Još nešto je vezano za pustinje.
To je pustinjski vjetar. I ovoga proljeće, meteorolog Vakula je rekao da se ne peru prozori i auta jer je će biti "pustinjske kiše". Što je to ? Na području Sahare veoma velike su dnevne i noćne oscilacije u temperaturi. U pustinjama o kojima pišem ujutro smo oblačili džemper, a po danu sve sa sebe skidali . To su idealni uvjeti za stvaranje vjetra. Vjetar je jači u suhim pustinjskim predjelima nego u vlažnima gdje njegovu snagu dodatno ublažava i vegetacija. Osim što uzrokuju jak vjetar, velike temperaturne razlike razlog su širenju i stezanju površine stijena, koja se na taj način raspucava i usitnjava. Za razliku od tekuće vode, koja bujicama nosi i velike kamene blokove, vjetar može nositi samo fini suhi materijal – pijesak, prašinu i glinu. No vjetar nije usmjeren kanalima kao rijeke, nego puše na velikim prostranstvima. Pustinjski vjetrovi često dosežu brzine od preko 100 km/sat. Za jakih oluja sitne čestice podižu se zračnim vrtlozima u velike visine i prenose na velike udaljenosti. Tako se ponekad u udaljenim vlažnim područjima pojave se kiše obogaćene pustinjskim prahom („krvava“ kiša u Europi, obogaćena žutim talogom prašine donesenim iz Sahare). Za razliku od sitne prašine, veća i teža pješčana zrna vjetar ne podiže iznad 2 metra uvis te pomoću njih vjetar erodira i oblikuje pustinjski reljef.
A da ne zaboravimo dine .Što su one i kako nastaju? Slobodne čestice pustinjskog pijeska neprekidno se pokreću po tlu gurane vjetrom. Na izbočinama se pijesak nagomilava u humke koji se nazivaju dine. Dine najčešće nastaju u područjima, gdje jak vjetar puše generalno u istom smjeru. Većina dina su tipičnog asimetričnog presjeka, s blago nagnutom padinom na strani s koje vjetar dopuhuje pijesak, te strmijom padinom na strani niz vjetar. Zrnca pijeska tjerana snagom vjetra „penju“ se po blažem nagibu, dolaze do ruba odnosno kreste dine i padaju niz strmi nagib u obliku malih lavina. Kako se lavine nastavljaju tako se dina postupno premješta u smjeru puhanja vjetra.
Dina se pomiču, godišnje oko 10-15 metara. Međutim, u pustinjama s konstantnim smjerom vjetrova, pomak s godinama postane značajan i tada nastaje problem ljudima koji u blizini imaju domove. Dina se može privremeno ili trajno zaustaviti i započeti stvaranje „čvrstog“ tla.
U pustinjama rastu biljke. One su se prilagodile okolišu u kojem žive. One čuvaju vodu u listovima , korijenju.
Od životinja u pustinjama najviše ima gmazova. Oni su se prilagodili pustinjskim uvjetima jer fiziološkim prilagodbama i ponašanjem reguliraju svoju temperaturu koristeći vanjske izvore topline. Zbog toga troše manje vlastite energije, pa im je potrebno manje hrane i vode. Naročitim načinom orijentacije tijela gušteri i zmije svode na najmanju moguću mjeru dodir s vrelim pijeskom. Da bi se rashladili, mnoge vrste guštera vrućih ekosistema visoko uzdižu svoje tijelo i rep ili čak i prednje noge da bi iskoristili svaki dašak vjetra i smanjili površinu dodira s vrelim pijeskom. U pustinji su brojni gušteri iz porodice skinkova, koji „plove“ kroz pijesak – posebno oblikovana glava i tijelo omogućava im kopanje kanala i kretanje ispod vrele površine pijeska.Jedine domaće životinje koje postoje u Sahari su kamile i koze.
Što se stanovništva na teritoriji Sahare tiče, njega ima vrlo malo. Zbog visokih temperatura i odsustva kiša, ovo mjesto nije baš najbolje za život. U Sahari ukupno živi negdje oko 2 milijuna ljudi, ali uglavnom u oazama, u dolinama rijeke Nil i u nekim visoravnima koje se nalaze na sjeveru Sahare. Narodi koji u Sahari žive su uglavnom Kopti, Beduini, Berberi i Tuarezi, a to su sve takozvana nomadska plemena koja još odavno žive na ovoj teritoriji.
Najveće pustinje na svijetu su : Antarktik, Arktik, Sahara,Arabijska pustinja, Gobi,Kalahari, Velika Viktorijina pustinja/Australija/,Hladna pustinja Patagonija u Južnoj Americi, Sirijska pustinja, Hladna pustinja Veliki bazen u SAD, Čihuahua / SAD i Meksiko/
Ove opće informacije o pustinjama valjalo bi znati, jer to je ono što se uči u osnovnoj školi, a mnogi od nas imaju djecu , unuke, pa kada nas nešto pitaju da ne budemo mulci...a sada nešto o tri pustinje koje smo mi posjetili :Sahara / Egipat / , Wadi Rum /Jordan/ i Judejska pustinja / Izrael /.
SAHARA
Po mom običaju prije nego što napišem što smo doživjeli i vidjeli u Sahari, kratke, opće informacije o njoj:
Sahara je najveća vruća pustinja. Treća je po veličini, jer su ispred nje dvije ledene: Antarktik i Arktik. Njena površina je oko 9.200.000 km2. To je tolika površina kao napr. površina Kine. Obuhvaća Sjevernu Afriku /izuzev plodne regije uz Sredozemno more/, skroz od Atlanskog oceana na zapadu do Crvenog mora na istoku. Na jugu je Sahel a to je pojas tropske savane oko rijeke Niger. Sahara se dijeli na Zapadnu Saharu, Libijsku pustinju i dr.
U njoj se nalaze, suha riječna korita nazvana vadizi, šljunkovite ravnice koje zovemo regovi i nepregledna mora pijeska nazvana ergovi.
Jedan od problema suvremenog svijeta je i širenje pustinje, koje se naziva dezertifikacija. Svojim širenjem pustinja ugrožava okolna polusušna područja. Pogoršava se kvaliteta tla i smanjuju se poljoprivredna područja. Iako je najveći faktor dezertifikacije čovjek, i vjetar utječe na širenje pustinje. Na donjoj slici vidi se da je pustinja došla do Nila.
A sada ono bitno, kako sam ja doživjela ovaj dio Sahare?
Mi smo krenuli iz Asuana koji se nalazi na desnoj strani Nila, prešli smo most i išli prema zapadu u dubinu od 270 km do poznatog hrama Abu Simbel. Kroz pustinju se ide u konvoju, i to je razlog da se mora rano ustati i doći do check-pointa. Kada smo došli na to mjesto, vidjeli smo naoružane policajce -vojsku, ali nismo vidjeli nikakav konvoj. Bilo je par vozila, autobusa. U naš autobus ušao je jedan turistički policajac, sjeo odmah iza vozača i cijelim putem bio je s nama .
Cesta je bila dvotračna , asfalt je bio dobre kvalitete , promet je bio rijedak.Pustinja je nepregledna. Ima i kamenih brda, visine od 5-100 metara . Puhao je vjetar koji je podizao prašinu. Dine nismo vidjeli iako je pustinja ovdje pjeskovita . Sahara mi nije mi baš ostala u nekom posebnom sjećanju. Nepregledna prostranstva i nigdje nikoga .
Na jednom mjestu stali smo radi wc . Radilo se o objektu uz cestu u kojemu se moglo konzumirati piće, kavu . Za napomenuti je da je wc bio veoma čist.
Vidjeli smo i jedno magare .
Prilikom izlaska iz autobusa rečeno nam je da nešto toplije obučemo jer je jutro, a tada je hladno. Na slikama se vidi da je Saša imao džemper . Potreban je bio. Na taj način uvjerila sam se o velikim temperaturnim razlikama u pustinjama po danu i tijekom noći .
Tijekom ovog našeg putovanja posjetili smo i Nubijsko selo. Tijekom puta od strane vodiča saznali smo da je Asuanska brana potopila veoma velika područja na kojima su živjeli Nubijci. Oni su sada raseljeni i naseljeni su oko Luksora, Asuana .. Izgrađene su nova sela sa svom infrastrukturom, a sve u namjeri da Nubijci tu žive , bave se poljoprivredom, stokom. Do preseljenja na ovo područje, već kao što sam u općem dijelu rekla, Nubijci su stara plemena u Africi, živjeli su nomadskim načinom a kako im je sada živjeti u kućama na jednom mjestu, ne znam.
Što reći o Sahari?
Prije Sahare posjetila sam dvije pustinje, a pustinja Wadi Rum je ljepotica među pustinjama, a kako je ona prekrasna u svakom pogledu to ushićenje posjetom Sahari nisam imala.
JUDEJSKA PUSTINJA
Tijekom Hodočašća u Svetu zemlju posjetili smo i Judejsku pustinju. Sam naziv govori nam da je ime pustinje došlo od imena Kraljevstva Jude jer se ono prostiralo ovim područjem. Putokaz nam pokazuje gdje se ona nalazi.Desno , prema istoku nalazi se Jeruzalem, a lijevo, spušta se do samog Mrtvog mora. Na području pustinje nalaze se gradovi Jeruzalem , Betlehem , Jerihon i Hebron. Judejska pustinja je mala,vrela pustinja.
Judejska pustinja nije,kako mi obično mislimo,samo pijesak nego uglavnom brdovito područje s dubokim vododerinama kamenog krečnjaka, pokrivena tankim slojem donekle plodne vode.Taj tanki površinski sloj omogućuje da u rano proljeće kada smo mi tamo bili gotovo cijela ta pustinja lagano zazeleni. Na mjestima i procvjeta, te se sve to u tom pustom kraju doima kao prekrasna čarolija, koja za već tjedan nestane pod toplinom sunca i udarom vrućeg vjetra. No i tada ta "čarolija"omogućuje preko cijele godine skromnim ovcama i kozama naći nešto za ispašu. Zato se na tom području stalno susreću beduini koji idu pred svojim stadima i to usred najveće žege i suše
U Judejskoj pustinji u prosjeku godišnje padne 100 mm/m2. Takve oborine kada padnu, već sam o tome napisala ne prodiru u zemlju nego suhodolima, u obliku bujice teku prema jordanskoj usjeklini. I to je ovaj period kada ona ozeleni. U Bibliji Judejska pustinja uvijek je mjesto koja označava neku opasnost, demone i smrt, ali je i mjesto ozdravljenja i susreta s Bogom.
Pustinja je od davnina služila kao utočište za pustinjake i pobunjenike. Jedan od prvih bio je budući židovski kralj David koji se po svjedočenje Starog zavjeta ovdje krio od progona kralja Šaula. Prema crkvenim izvorima, na sjeverozapadnoj granici Judejske pustinje, na ušću rijeke Jordan , Ivan Krstitelj je krstio ljude i samog Isusa.
U ovoj pustinji Isus je postio 40 dana i 40 noći. Isus je koristio put od Jeruzalema prema Jerihonu kroz Judejsku pustinju kao okružje za usporedbu o dobrom Samarijancu, zato što su usamljeni putnici bili lake žrtve u tom području
U ovoj pustinji imali smo misu. Obzirom da je naše Hodočašće bilo u proljeće u danima pred Uskrs, kada je pustinja ozelenila, sve je to davalo jedan poseban osjećaj ushićenja, čarolije koje se i danas sjećam. Riječima se ne može opisati unutarnji mir u takvom okruženju. To okruženje u meni je ostavilo duboki trag kojeg se i danas volim sjećati jer me smiruje...
WADI RUM
Iz Aqabe, grada na obali Crvenog mora išli na jednodnevni posjet pustinji Wadi Rum koja se nalazi na udaljenosti negdje oko 60 km, a u neposrednoj blizini granice sa Saudijskom Arabijom.
Wadi Rum, poznata je i pod imenom Dolina mjeseca. Naziv pustinje potječe od arapske riječi "wadi" čije značenje sam ranije objasnila . Wadi znači dolina , "rum" je aramejski korijen riječi rum, a što znači "uzdignuta ""visoka ". Najviša točka je planina Dami visoka 1800 metara. Sa vrha se vidi Crveno more.
Ovaj lokalitet upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine.
Zbog svoje ljepote ovo područje je popularna lokacija snimanja mnogih filmova, između ostalih "Lawrence od Arabije" 1962.godine, "Crveni planet" 2000.godine , "Marsovac""2015godine itd.
Wadi Rum bio je naseljen mnogim ljudskim kulturama još od prapovijesti, a mnoge kulture - uključujući Nabatejce, ostavile su svoj trag u obliku kamenih slika, grafita.
Zapadni dio Wadi Rum najpoznatiji je po svojoj povezanosti s britanskim časnikom Thomasom Edwardom Lawrenceom koji je sudjelovao u Arapskoj revoluciji od 1917-1918.godine.
Na ovom području nađeno je 25.000 rezbarija i 20.000 natpisa u stijenama zahvaljujući kojima se može pratiti evolucija ljudske misli i rani razvoj pisma ovog područja. Ovaj lokalitet također svjedoči o evoluciji stočarskog, poljoprivrednog i urbanog života ljudi u ovom području, a to ide do unazad 12.000 godina .
U Wadi Rumu žive tri različita plemena. Svatko od njih svoju zajednicu održava zahvaljujući turizmu koji je veoma zastupljen.
Wadi Rum dijeli se na tri područja i svako pleme ima pravo obavljati svoje poslove na određenom području. Ljudi su sad „roba“ koju prenose, a da nema njih, do predivnih krajolika Wadi Ruma teško bi se dolazilo. Dnevna vrućina je nesnosna, ali ljepota krajolika teško se može opisati riječima.
Kanjon Khaz'ali u Wadi Rumu je grad petroglifa urezanih u pećinske zidove koji prikazuju ljude i antilope iz vremena Thamuda /8. stoljeće prije Krista).
Krajolik je nastao prije oko 30 milijuna godina. Geološki metež stvorio je ogromni jarak koji je zajedno s Wadi Rumom stvorio Jordanski tektonski rov, Akvanski zaljev i Crveno more.
Zbog brojnih izvora vode nomadi su naseljavali ovo područje još od kamenog doba. Kiša koja pada zimi može prodrijeti u porozni pješčenjak, zaustavi ga nepropusni sloj granita i nakon toga izvire opet na raznim mjestima.
Autoputom idemo, skrećemo i vozimo se uskim putem. Vožnja je monotona, a promet je slab. Vozimo se pod osiguranjem. Zašto? Vjerujem da je to isti razlog ako i kada smo putovali Saharom. Ljudi žive od turizma i u interesu im je da sve sigurno prođe bez problema . A uvjereni smo da u njihovim zemljama postoje grupe ljudi koji nisu zainteresirani za otvaranje njihovih granica za državljane u prvom redu Zapada.
Pustinjsku avanturu započeli smo iz Wadi Rum sela .
Tu se nalaze zgrade, narančaste boje sa kojih se pruža predivan pogled prema dubini pustinje. U sklopu ovog kompleksa je i dućan za kupovinu suvenira . U njemu radi žena pod burkom, sa kojom sam se slikala.
Nakon toga uputili smo se na prvu destinaciju – izvor Lawrence od Arabije otkud se pruža predivan pogled na samu pustinju. Ovaj izvor, koji je doslovno izvor života beduinskih plemena, dobio je naziv u čast poznatom Lawrenceu od Arabije koji je u svojim memoarima Sedam stupnjeva mudrosti opisao ovo mjesto.
Na platou ispred vidjeli smo i veoma luksuzne oldtimere, sudionike nekog relija. Saša je morao da se pored tih vozila slika.
Putem smo vidjeli i karavane po par deva i beduinska sela od šatora.
Put nastavljamo prema dini, koja će mi ostati u sjećanju. Radi se o narančastoj dini, nazvanoj Al Hasany dina, gdje je idealno mjesto za punjenje plastičnih boca pijeskom i skakanje niz dinu golih stopala.Penjemo se po dini. Ideš pravo , uzbrdo i ne ide. Kažu penjati se treba ukoso, propadamo u pjesak. Pjesak je vreo. Jedva sam se popela do vrha . Noge su mi do koljena u pijeska. Kada sam došla gore, mašem Saši. Spuštam se , padam u pjesak , smijemo se ko mala djeca..
Nastavili smo put do Khazali kanjona kroz kojeg tijekom zime zna teći voda, a uski prolaz od oko 150 m skriva brojne crteže koji prikazuju drevno viđenje ljudskog roda, životinja i prirode. Ovdje smo imali i interesantan susret sa jordanskim vodičem. Kada ječuo kojim jezikom pričamo odmah se nam se priključio i započeo razgovor . Gle čuda, jezik naših krajeva zna i to super. Ispričao nam je da je "nekih" godina studirao u Beogradu , a da sada radi kao vodič u Wadi Rumu.
A ono čim smo svi bili oduševljeni su prirodni mostova (Burdah i Um Fruth), koji su nastali kao posljedica stoljetnih klimatskih uvjeta.na njih smo se popeli i slikali
Beduinskim čajem bili smo posluženi u jednom šatoru, gdje smo se odmorili ležeći na tepihu i uživajući u nevjerojatnim prizorima. Čaj je veoma jak, pije se u staklenim čašicama .
Pri izlasku iz pustinje na vrhu jednog brda vidjeli smo "nekakve " građevine. Vodič nam je rekao da je to državni zatvor.
Vozeći se natrag prema polaznoj točci, pokušavala sam upiti sve prizore koje me okružuju. Za razliku od Sahare koja se proteže u nedogled, Wadi Rum nudi puno zanimljivije vizure, brojne prirodne fenomene i prizore od kojih zastaje dah – mnogo puta sam samo stajala, bez priče, bez foto aparata, i divila se prirodi koja se proteže ispred mene. Divila se prizorima i u isto vrijeme se morala podsjećati da sam upravo tu, da je sve ispred mene stvarno, i da se ne nalazim na nekom filmskom setu.
I sada kada me netko pita u svezi putovanja, kažem posjetite Wadi Rum, ostat će vam u predivnom sjećanju. Žao nam je što naša tura nije uključivala spavanje pod šatorima i i promatranje izlaska Sunca u zoru nad pustinjom. kažu da je taj prizor nezaboravan.
Volim što smo vidjeli ove tri pustinje. Sahara je divlja , Judejska pustinja je mistična , a Wadi Rum je čarobno lijepa.
Pišem dalje.....
:(Još nema komentara