Putovanja u doba korone /Svjetska čuda/

                            Vjerujem da se zna , ali da ponovimo :

                        Sedam svjetskih čuda antičkog svijeta
Prvi popis svjetskih čuda sačinjen je navodno između 150. i 120. godine prije nove ere, a sačinio ga je grčki pjesnik Antipatros iz Sidona. Što ga je navelo da to učini, ne zna se, ali svakako mu hvala jer danas postoji – samo jedno a to je Keopsova piramida . Čuda antičkog svijeta su :

1. Keopsova piramida u Gizi (oko 2550 pr. Kr.)
2. Semiramidini viseći vrtovi (Babilon, oko 600 pr. Kr.)
3. Zeusov kip u Olimpiji (oko 440 pr. Kr.)
4. Artemidin hram u Efezu (oko 550 pr. Kr.)
5. Mauzolej u Halikarnasu (oko 350 pr. Kr.)
6. Kolos s otoka Roda (oko 280 pr. Kr.)
7. Aleksandrijski svjetionik, na otoku Faru pred Aleksandrijom (oko 280 pr. Kr.)

Sedam čuda novijeg svijeta

Ne tako davne  8.srpnja 2007. godine odabrano je novih 7 svjetskih čuda koji su novije gradnje. Način odabiranja je bilo glasovanje putem interneta i telefonskih poziva. Na popisu se nalaze slijedeće atrakcije:

1. Kineski zid
2. Koloseum u Rimu
3. Taj Mahal u Indiji
4. Machu Picchu, Peru
5. Kip Krista Iskupitelja u Brazilu
6. Petra
7. Chichen Itza, Mexico

                    Što smo od ovoga vidjeli? Od Svjetskih čuda antike vidjeli smo ono čudo koje je jedino ostalo , a to je Plato u Gizi sa piramidama. Od novih svjetskih čuda vidjeli smo :Koloseum, Petru i Kineski zid. 

Počimo redom : 

KOLOSEUM

                     Tijekom obilježavanja "Deset godina Požeške biskupije" bili smo u Rimu. To je bilo 2007. Pored ostalih znamenitosti posjetili smo i Koloseum. Tijekom cijelog razgledavanja imala sam u vidu da sam nešto slično vidjela i to Arenu u Puli, kao a i stari grad Jerash u Jordanu....

 Koloseum u Rimu izgrađen je u prvom stoljeću naše ere točnije 72. godine. Car Vespazijan želio je napraviti veličanstvenu arenu u srcu Rima, za razliku od svih dotad izgrađenih izvan gradskih središta. Gradnja je trajala desetak godina, a svečanost otvaranja trajala sto dana.

Ono što je karakteristično za ovaj Koloseum je da ima 76 ulaza, iz razloga da gledatelji mogu brzo ući i izaći iz njega, čak za nepunih deset minuta.

Mogao je primiti oko 50.000 gledatelja za sjedenje i oko 10.000 za stajanje. Objekt je sagrađen u valjkastom obliku, na tlocrtu elipse, a sjedišta su se u redovima spuštala prema središtu arene. Zidne arkade su bile ukrašene brojnim skulpturama, dok je laneni krov štitio gledatelje od kiše i jakog sunca. Drveni pod pokrivao je prostor ispod, gdje su se nalazili gladijatori i životinje. Svi građani su mogli slobodno ući, a njihov položaj u gledalištu pokazivao je kakav su status imali u društvu. Mjesta su bila označena, a naravno da je car, uz svoju svitu, sjedio najbliže samoj areni. Ipak, postojale su grupe koje nisu smjele ući u arenu , a to su: glumci, grobari i bivši gladijatori.

Ljepota ove veličanstvene građevine nespojiva je sa svrhom njene gradnje. U njoj su se održavali razni sportovi na suhom ali i na vodi. Ipak najpoznatije su bile borbe gladijatora i zvijeri, surove igre u kojima su tekli potoci krvi. Gladijatori su uglavnom bili robovi, ratni zarobljenici, kriminalci. Znalo je biti i žena, koje su se prerušavale u Amazonke, a ponekad bi se prijavljivali i slobodni građani, željni trenutka slave. Te igre su carevi poklanjali svom narodu. Njima je to značilo kao nama kazališne predstave. Prije početka borbe, gladijatori su se obraćali caru pozdravom : ‘Ave Caesar, morituri te salutant’ (Zdravo, Care, pozdravljaju te oni koji će umrijeti). Rijetko koji gladijator bi ostajao živ. O njegovoj sudbini na kraju igre odlučivao je sam car dajući znak rukom (palac okrenut dolje značio bi da pobijeđenog treba ubiti, a palac gore – da ga treba poštedjeti).

U areni su se održavali i sportovi na vodi. Zvučalo mi je nevjerojatno, ali priča tako kaže. Arenu bi ispunili vodom, pa su se održavale pomorske bitke sa pravim brodovima. Kanal za dotok vode još uvijek se nalazi ispod crkve sv. Klementa, nedaleko od amfiteatra.

Koloseum je pregrmio i potrese, požare, sve to ga je postepeno uništavalo. Čak su ga koristili i kao građevinski materijal tijekom srednjeg vijeka. A onda, u 18. stoljeću, papa Benedikt XIV proglasio ga je za sveto mjesto, simbol kršćanskog mučeništva i stradanja, te mu se od tada počela poklanjati vrijedna pažnja.

Valja napomenuti da su mramorna fasada i neki unutarnji dijelovi Koloseuma korišteni za izgradnju bazilike Svetog Petra, kao i dvorca Barberini. .

Kolika je važnost najpoznatije rimske znamenitosti, najbolje govori navod Svetog Bede Časnog: "Dok Koloseum stoji, stajat će i Rim; kada Koloseum padne, past će i Rim; kada padne Rim, past će i svijet!"

Koloseum jest grandiozan , ima svoju povijest. Ali po meni ne može se usporediti sa onim što sam osjećala gledajući Petru , Piramide i Kineski zid....

 PETRA

                         Putovanje u Jordan bilo je u jesen 2008. Bili smo smješteni u hotelu u blizini Petre . U te dane imala sam velikih stomačnih problema i tijekom cijele posjete vodila sam računa da nisam daleko od WC. Blizina toaleta bila je velika enigma i ona mi je predstavljala veliki problem.

Petra se nalazi na pola puta od zaljeva Akaba na Crvenom moru pa prema sjeveru i Mrtvom moru u širokoj kotlini u brdskom području Edoma. Zahvaljujući strateški povoljnom položaju na raskrižju više karavanskih putova koji su spajali Egipat sa Sirijom i južnu Arabiju sa Sredozemljem, grad je u razdoblju od 5. stoljeća pr. Kr. pa do 3. stoljeća naše ere bio vrlo važno trgovačko središte. Petra je naročito kontrolirala raskrižje na putu tamjana. Taj prastari trgovački put vodio je od Jemena duž zapadne obale Arabije, a kod Petre se račvao na sjeverozapadni odvojak prema Gazi i drugi koji je smjerom prema sjeveroistoku išao do Damaska.

Pored povoljnog geografskog položaja, Petra je imala dobro skriveni položaj među strmim stjenovitim zidovima okolnih bregova i što je bilo posebno važno, sigurnu opskrbu vodom. I danas se do mjesta može doći samo uskom brdskom stazom sa sjeverozapada ili jednim stjenovitim klancem s istoka koji je dug oko 1,5 km, a stijene između kojih se provlači dosežu visinu od oko 200 m dok je na najužem mjestu usjek širok samo 2 m. Duž jednog stjenovitog zida klanca uklesan je žlijeb pokriven kamenim pločama kojim su Nabatejci dovodili u Petru vodu iz rezervoara u kojima su skupljali vodu planinskim potoka.

Ovim klancem, kanjonom koji se zove SIQ i mi smo došli . Prilaz Petri je prekrasan.

Stijene su crvene boje , reljefne , raznih oblika .

U jednom trenutku kroz pukotinu ovog klanca otvara se prizor , pogled te oduševi i pred tobom se ukaže raskošna Faraonska riznica (Al Khazneh) – impresivna građevina uklesana u stijenu, današnji simbol Petre.

Riznica je bez dileme najpoznatiji objekt u Petri, te je obično predstavljena na gotovo svim slikama ovog lokaliteta. Isklesana u stijeni bila je mauzolej Nabatejskog kralja Aretasa IV. Njegova kći je bila udata za jevrejskog kralja Iroda, koji se potom razveo od nje i oženio udovicu svog brata, odnosno snahu Irodijadu. Ovom činu, kao nemoralnom protivio se Ivan Krstitelju i to ga je koštalo glave. Bukvalno. Irodijada je naredila da Ivanu odsijeku glavu.

Ono što je zanimljivo je da se i dalje ne zna točno u kojem je periodu Petra sagrađena, ali ono što je sigurno da je grad počeo da se razvija u vrijeme kada je postao prijestonica Nabetejskog carstva, u 1.vijeku stare ere.

Grad je kasnije aneksiran od strane Rimskog carstva, te je nastavio sa razvojem sve do velikog zemljotresa koji se desio 363. godine, koji je uništio njegov veliki dio. Zajedno sa promjenom trgovačkih ruta, grad Petra tokom vremena sve više gubi na značenju, da bi sredinom 7.vijeka, postao potpuno napušten.

Trebalo je skoro 11 vijekova da grad ponovo bude vraćen na mapu svijeta, a najveće zasluge za to idu Johanesu Burkhardtu, koji je 1812. godine ponovo otkrio ovo mjesto. Priča kaže da se jednog dana prerušio u Arapa i uvjerio jednog beduina da ga odvede u izgubljeni grad. Više od 100 godina kasnije, Thomas Edward Lawrence (poznatiji kao "Lorens od Arabije"), piše u svom djelu "Sedam stupova mudrosti": "Petra je najdivnije mjesto na svijetu." Mislio je, da bi svaki opis mjesta izblijedio pred vlastitim doživljajem u susretu s Petrom.

Ovo zdanje Riznicom su prozvali Beduini, jer su vjerovali da se unutra nalazi skriveno blago.

Na vrhu Riznice nalaze se četiri orla koja nose dušu umrlog na nebo.U gornjem dijelu stupova oslikane su Amazonke kako plešu,a u donjem Kastor i Polideuk, blizanci od dva različita oca.

Petra na grčkom jeziku znači "stijena " Prema nekim drugim izvorima čija vjerodostojnost nije dokazana, Nabatejci su svoj glavni grad nazivali Reqem ili Reqmu što znači "crveni", a moglo bi se tumačiti kao asocijacija na boje stijena oko Petre.Povijest grada je najuže povezana s Nabatejcima. Međutim, osim nekih uklesanih natpisa, Nabatejci nisu ostavili pisane tragove. Zbog toga, povijest Petre može se utvrditi samo u fragmentima i to iz biblijskih ,grčkih i rimskih izvora.

 Osim Riznice , na području Petre nalazi se:

Rimsko kazalište: Na putu od ulaska u kotlinu prema centru Petre, s lijeve strane se nalazi dosta dobro očuvan amfiteatar iz 1. stoljeća. I on je, kao i druge građevine, isklesan iz stijene. Ima 33 reda sjedala, i imao je oko 5.000 mjesta. Kod klesanja amfiteatra, otvoreni su prilazi nizu grobnica koje su još ranije bile uklesane u stijene. Amfiteatar su otkrili američki arheolozi 1961.

Grobovi u kraljevskoj stijeni: Sjeverno od amfiteatra izdiže se tzv. kraljevski zid. Na oko pola visine stijene isklesano je više monumentalnih grobnica jedna do druge. Razaznaju se nabatejski, grčki i rimski utjecaji.

Ed-Deir, grobnica u stijeni: Na izlasku s područja nekadašnjeg grada, nalazi se možda najljepši spomenik ove izgubljene kulture, El-Deir. U prijevodu, ovo ime znači "samostan". Vjerojatno zato, jer su u srednjem vijeku ovdje obitavali redovnici. Nije skriven, leži visoko na brijegu i impresivan je ne samo zbog svoje veličine. Samo urna na vrhu ukrasnog okruglog hrama nad ulazom je visoka 9 m. Zbog njegovog jednostavnog ali monumentalnog stila, Ed-Deir se smatra jednim od vrhunaca nabatejske kulture.

Ostaci glavne ulice "Cardo "s temeljima zgrada uz nju, stubovima..

Dvanaest godina nakon posjete Petra u nama dvoma ona živi kao nešto najljepše što smo vidjeli....

VELIKI KINESKI ZID

                              Zid je izgrađen radi sprječavanje upada nomadskih naroda, u prvom redu Mongola, u Kinesko carstvo. U biti radi se o skupini obrambenih zidova s tornjevima, u sjevernoj Kini. Svi zidovi zajedno dugački su 8.851,8 km (5500,3milja),Glavni dio dugačak je 2450 km što ih obujmom i masom čini najvećom građevinom na svijetu. Zid se sastoji od više međusobno povezanih ili nepovezanih dijelova različite starosti i načina gradnje.

Zid je, vjerojatno, prvobitno bio još duži. Danas se pretpostavlja da je sezao do pustinje Lop Nor, oko 500 km dalje na zapad od danas najzapadnije poznate točke zida. To, međutim, još nije pouzdano potvrđeno. Početak gradnje kineskog zida veže se za 3.stoljeće prije Krista u vrijem vladavine Qin Shihuanga, prvog kineskog cara . Gradnja je završila u 17 stoljeću n.e što znači da je građen 20 stoljeća.

Za izgradnju zida uglavnom je korišten kamen, a vezivni materijal rađen je od vapna i ljepljive riže. Udaljenost promatračkih kula, koje su integrirane u zid, od kojih je većina visoka 12,2 m, nije bila duža od dvostrukog dometa strijele, tako da ni jedan dio zida nije ostao ne obranjen. U svakoj od oko 25.000 kula mogla se smjestiti manja vojna postrojba koja je mogla biti opremljena zalihama dovoljnim da se izdrži četveromjesečna opsada, a oko 15.000 signalnih tornjeva osiguravali su vezu s glavnim gradom. Kule imaju vrlo debele zidove, i do dva metra, i iznutra su ispresijecani teškim četvrtastim stupovima. Prostora ima da se može skloniti manja postrojba vojnika, ali bez nekog komfora. Bilo bi im malo tijesno.

Zid se zapravo sastoji od dva zida (vanjski i unutrašnji) s ispunom od drugih materijala, (zemlja, pijesak, glina kao i razni otpaci, ali i tijela poginulih radnika). Prosječna visina mu je oko 16 m, a širina od 5 do 8 m.

Graditelji zida bili su dovođeni na prisilan rad na gradnji zida iz cijele Kine. Rad je bio izuzetno težak.Kažu ga je svaki metar zida tijekom građenja uzeo barem jedan ljudski život. Ako je zid dugačak 10.000 km, odnosno 10.000.000 metara, ispada da je gradnja zida koštala Kinu oko 10 milijuna ljudskih života.

                           Zid je udaljen od Pekinga samo tridesetak kilometara. Posjetili smo ga tijekom 2014.godine. Hodanje po zidu meni je bilo neugodno. Stepenice su različitih visina, dosta visoke. Još bih se i nekako po njima popela, a silazak je bio veoma neugodan. Ono što mi je ostalo u sjećanju je okolnost da smo domaćoj djeci mi bili čudni. Vodič nam je rekao da je moguće da nas Europljane nisu vidjeli i htjeli su se sa nama slikati...Kakvi su mi utisci na kraju. Veličanstveni. Nisam mogla shvatiti da se radi obrane radi toliki zid . A još više me je impresioniralo da je gradnja zida Kineze držala punih 20 stoljeća. Uporni su bili....

                                         PIRAMIDE U GIZI

                        Plato Gize sa piramidama nalazi se u jugozapadnim predgrađima Kaira, sjeverno od Dahšura i Sakkare, na rubu pustinje, oko desetak kilometara zapadno od rijeke Nil. Tu se nalazi nevjerojatno veliko i bogato nalazište, kojim dominiraju Keopsova, Kefrenova i Mikerinova piramida, Sfinga, i niz manjih, ali isto tako značajnih objekata. A istraživanja i dalje traju, i svakog dana se pronađenešto novo.

Faraon Khufu, poznatiji po grčkoj inačici svog imena kao Keops, izgradio je najveću piramidu svih vremena, a to je znana Keopsova piramida . Ona je bila 3800 godina najviši objekt izgrađen ljudskom rukom. Ova piramida bila je visoka je 146 metara, a duljina stranice baze iznosi 230 metara. Danas je piramida visoka samo 139 metara, zbog erozije, koja je uništila vrh.

Pa i tako krnja piramida ostavlja veličanstven dojam. To umjetno kameno brdo, ljudskom rukom stvoreno prije 4600 godina, visoko je samo malo manje od splitskog Marjana . Stranice piramide su zapanjujućom točnošću orijentirane prema stranama svijeta. Isto tako zapanjuje točnost kojom pojedini blokovi naliježu jedan na drugi. U fuge između dva bloka ne može se ugurati niti tanki nož. Građena je od vapnenca, izvana obložena sjajno poliranim bijelim Tura mramorom, kojeg više nema, a najveći blokovi, pronađeni u kraljevskoj komori teški su 25 do 80 tona i izrađeni od granita,dovezenog iz Asuana, udaljenog oko 800 km. Nakon jakog potresa, koji je rasklimao oblogu piramide, većina blokova obloge piramide upotrijebljena je za gradnju drugih objekata u Kairu. Smatra se i da su kameni blokovi, koji čine jezgru piramide, grubo klesani, i da su šupljine, koje su zaostale među tako grubo klesanim blokovima, popunjene kamenim kršem, preostalim nakon klesanja blokova, pomiješanim sa gipsom.

                       Originalni ulaz u Veliku Piramidu nalazi se na sjevernoj strani, 17 metara iznad zemlje. Odatle se ulazi tunelom presjeka 1x1 metar do nedovršene komore u temeljima piramide. 28 metara od ulaza kameni blok prikrivao je početak uzlaznog prolaza u stropu silaznog prolaza, dugog 40 metara i presjeka 1x1 metar. Na kraju ovog prolaza odvaja se horizontalni prolaz za kraljičinu komoru i visoka galerija, koja vodi u kraljevu komoru. Danas se u piramidu ulazi kroz tzv.Razbojnički ulaz, kojeg je probio 820. godine kalif Al - Ma'mun.

                     O gradnji piramida se zna mnogo, a još više se ne zna. U početku se smatralo da su piramide gradili robovi, međutim, pokazalo se da su ih gradili slobodni radnici, u doba poplava, kad nisu mogli raditi u poljima. A rad se plaćao tako što su bili oslobođeni dijela poreza, Egipćani tada nisu poznavali novac. Još uvijek postoje dvojbe oko tehnologije gradnje, zna se da su Egipćani poznavali željezo i željezni alat, ali je željeza bilo jako malo. Glavni alati bili su bakrena dlijeta, maljevi od tvrdog  vulkanskog kamena diorita, prah od tvrdog kamena, kvarcni pijesak, užad i drvene konstrukcije. Tehnologija gradnje je posebna zagonetka. Jedan od uglednih egiptologa rekao je: »Logistika gradnje piramida u Gizi je zapanjujuća, kad se uzme u obzir da Egipćani nisu imali ni koloturnike, ni kotače ni željezni alat. Pa ipak, Keopsova piramida je ekstremno precizno građena i njena baza je horizontalna s greškom manjom od centimetra, na čitavoj površini od 5 hektara. Takva preciznost je i danas teško ostvariva, uza sve suvremene načine gradnje i laserskog niveliranja.»  Mnogi egiptolozi su istraživali gradnju Keopsove piramide, i procjenjivali su potreban broj radnika, i vrijeme gradnje. Njihove procjene kažu da je za gradnju trebalo 10 do 20 godina i nekih 15 000 do 40 000 ljudi.  Blokovi vapnenca od kojih je sagrađena ova piramida i koji su vađeni iz kamenoloma na desnoj obali Nila, dopremani su čamcima niz rijeku. To se moglo raditi jedino u proljeće, u doba poplava, pa je zato trebalo 20 godina (neki egiptolozi smatraju da je Velika piramida dovršena za 10 ili15 godina) i oko 500 000 plovidaba da se donese potrebna količina kamena. Još uvijek nije sasvim objašnjeno kako su prevozili kopnom velike kamene blokove, i kakve brodove su koristili za transport kamenih blokova. Danas je Nil relativno daleko od piramida, ali postoje dokazi da je u doba gradnje piramida Nil tekao vrlo blizu gradilišta piramida, što je znatno olakšalo transport kamenih blokova.

Kad čovjek vidi sve ovo, zapita se: pa, dobro, a čemu je sve to služilo? Čemu taj divovski posao, utrošen toliki dragocjeni materijal? Odgovor nije ni lagan ni jednostavan. Velika većina egiptologa smatra da nema sumnje da su piramide bile građene kao grobnice faraona.

Drevni Egipćani faraona su smatrali najvažnijim čovjekom, vrhovnim svećenikom i živim bogom među ljudima,čovjekom, u čijem tijelu boravi bog. I koji jedini komunicira s bogovima. Njegova dužnost bila je da se brine da sunce svakog dana izađe, da Nil svake godine poplavi i donese plodni mulj i vodu na polja, da žetva bude bogata… Da bi sve to postigao, da bi od bogova izmolio da se sve to ostvari, faraon je svakog dana obavljao točno određene i propisane rituale. Ako bi faraon bio odsutan, u ratnom pohodu ili na nekom putovanju, zamijenio bi ga vrhovni svećenik. Egipćani su vjerovali da faraon nakon smrti postaje bog, koji će se i dalje brinuti za dobrobit svog naroda. Vjerovali su da svaki čovjek ima dušu, nazvanu Ka, koja napušta čovjekovo tijelo u trenutku smrti, i da mu se vraća u zagrobnom životu. A da bi se duša mogla vratiti svom tijelu, mora ga moći prepoznati. Da bi osigurali da će duša prepoznati svoje tijelo, trebalo je to tijelo sačuvati od propadanja, i zato su Egipćani razvili tehniku mumificiranja. A da bi se zaštitilo faraonovo tijelo i svu njegovu imovinu, trebalo je izgraditi grobnicu, koja će čuvati faraonovo tijelo za vječnost, a istovremeno svim ljudima pokazati koliko je bio moćan i velik pokojni faraon. Ispočetka su tome služile mastabe, a zatim piramide. 

Odmah pored Keopsove piramide nalazi se piramida njegovog sina Kefrena (egipatski se zvao Khafra), samo malo manja od Keopsove. Kefren je bio 4. faraon 4. dinastije. Kefrenova piramida je građena oko 2570. godine prije Krista. Treća značajna piramida je znatno manja, i pripada Kefrenovom sinu Mikerinu (pravo egipatsko ime mu je Menkaur).Mikerinova piramida , baza joj je dugačka 104 metra, a visoka je 65 metara. Građena je od vapnenca i granita, uglavnom na isti način kao i piramida njegovog djeda Keopsa.

 Plato u Gizi sa piramidama je jedino od sedam starih svjetskih čuda. Kada se stane na ovaj plato i pogleda u sve tri piramide , čovjek širom otvorenih očiju i bez daha pomisli je li moguće da je ovo čovjek sa onim alatom izgradio prije oko 5000 godina. Gleda i ne vjeruje svojim očima što sve vidi.... Čudo je to veliko i valja ga vidjeti, a mi smo ga posjetili u jesen 2019........

Četiri čuda su iza nas, jedno/korona/ je u tijeku, a peto je pred nama....

Veza:

-https://www.coolinarika.com/clanak/putovanje-u-kinu/

-https://www.coolinarika.com/preview/clanak/egipat-piramide-/