Prvo paljenje rimske peći u Crikvenici

Službeni dio kaže: 

Najveća pronađena crikvenička keramičarska peć (tip Cuomo di Caprio II/b) predstavlja jedan od bolje sačuvanih primjera peći iz razdoblja Rimskog carstva. Njezini arhitektonski ostaci poslužili su kao orijentir u pokušaju rekonstrukcije ovog tipa peći. U obliku eksperimentalne arheologije pristupilo se gradnji potpuno nove peći koristeći materijale i tehnologiju kakva je bila u antici. Krajnji je cilj projekta eksperimentalne arheologije dobiti odgovore na brojna tehnološka pitanja o načinu gradnje, izgledu i funkcioniranju ovih zanimljivih arheoloških nalaza otkrivenih na prostoru Crikvenice.

http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Regija/Atrakcija-U-Crikvenici-stavljena-u-funkciju-replika-anticke-peci

 A što smo dobili:

Sagradili smo peć sedam metara duljine i četiri metra širine. Glina od koje su rađene opeke  bila je pripremljena kako smo vidjeli u arheloškim nalazima. Nije korištena žbuka nego je izmiješana glina i voda te je tako zidana. Morala se sušiti tri tjedna i onda smo je kompletnu  premazali mješavinom gline i vode.

Gledali smo dokumentarac o tome kako se mukotrpno gradila eksperimentalna peć od prvobitnog arheološkog istraživanja, stvaranja idejnog projekta te sve faze njene gradnje.

https://www.coolinarika.com/slika/659323/

U peći smo ispekli svoje uradke, uradke profesionalnih keramičara, djece iz vrtića i svakoga tko je uspio na vrijeme osušiti keramičku posudu ili predmet (naime posude se moraju sušiti bar pet dana prije pečenja).  Shvatili smo koliko je mukotrpan bio taj posao: zamislite se da ručno vadite glinu, dugo je mijesite i obrađujete, zatim oblikujte posude, sušite ih, čekate da se peć zagrije u na pravu temperaturu, pečete ih- mi smo mjerili temperaturu modernim aparatom,  a Rimljani su gledali boju plamena, čekate da se peć ohladi (a to traje 2 dana) da biste mogli izvaditi gotov proizvod.  Osobno ne znam kako je izrađena šalica s kavom koju držim uz kompjuter dok pišem ove bilješke, no sad znam da je za rimsku šalicu trebalo minimalo dva tjedna da bi bila spremna za upotrebu. S jedne strane to je zaista težak posao koji zahtijeva veliku količinu znanja i vještine, no nas je isto tako fascinirala funkcionalnost i jednostavnost samog procesa.

Iz peći u kojoj je potrošeno puno metara drva dobili smo i puno žara koji smo iskoristili da bi se ispekli odojci na rimski način i rimske kobasice lucanicae, kruh ispod peke i žrtveni kruh Iibum. Vino je također bilo pripremljeno na rimski način.

A što je najvažnije dobili smo jednu ugodnu večer u kojoj su sudjelovali stručnjaci, studenti, crikveničani i  turisti. A glavni "celebrity" na zabavi bila je - peć.