MORSKI PAS NA SAV GLAS
Stvarno ako i kada, ikada promislim, stalno se zapravo petljam u nešto kaj nije moje područje,eto kao sada u ihtiologiju. Jel pasi uopće spadaju u ihtiologiju?
Dakle priča počinje ovako ..
jednom jako, jako davno..
dođem ja na plac i kako uvijek kupim nekaj iz mora o čemu veze nemam pa se onda domišljam raznim načinima da to i skuham, ubodem ja morskoga paju. Ovi mali morski peseki gospodična su vam jeftini i nemaju uopće kostiju, trgovačka posla, kao velika prednost, jer kao mi žabari jedemo samo ribe bez kostiju.. iako je okus znate jako fini treba ih namočiti u mlijeku na petnaestak minuta veli meni tetka u ribarnici.
Naravno kad su su gorki.
A ha..treba tu grda dorada vidim ja..pa uradim ovako. Na maslinovom ulju popržim češnjak i dodam tunu iz konzerve, a sigurno je sigurno, da pas ima okus po ribi i nasjeckane kapare. Ubacim peseka narezanog na šniclove i popržim na laganoj vatrici, zatim podlijem s malo vina, da ubije mlijeko. Riba s mlijekom.. be!
Dinsta se dok tekućina ne ispari do pola, a morki pajo ne pobijeli. Ne smije se raspadati, pas naime, tuna se može raspadati.
Eto to mu dođe ko pasotonnato.
Uz to poslužim krumpir s začinima. Ogulim i prerežem po pola krumpire i izbušim rupu u sredini. Posolim krumpire, a zatim u maslac sobne temperature dodam mješavinu mediteranskih začina, te s žlicom stavim u rupu i u pećnicu. Gotov je kad je pečen.
Ne bih znala koja su rasa morskih pasa ti mali oguljeni na placu. Valjda ih ne raspoznajem zato kaj su bez glave, he, he! Inače sam poznata kao vidioc i poznavaoc morskih pasa. Gledala sam i “Ralje” u osnovnoj školi kroz rupu od kaputa. A bliski susreti morske vrste. Stvarno sam vidjela OGROMNOG morskog psa- lisicu.
Mrtvog dakako.
Tada još nismo imali fotić na svakom privjesku od ključeva što mi je sada žao kao kopnenom psu. Što ti je dokumentacija?
Pijemo mi kavicu sumprug i ja u omiljenoj nam slastičarni koja se nećete vjerovati zove Obala, kad uljeti neki klinac i viče: Salji, Salji dođi vidit, ulovili su morskoga pasa, eto visi dolje na dizalici.
Veli sumprug, ajmo vidit. Človek boži to je mali htio z… Saljija nije tebe, velim ja. Veli sumprug da ne bi ispao kolateralna žrtva idem se pravit da se nemam di okrenutu s autom pa ću skroz do dole jer oko dizalice je neki kružni tok. Kad tamo… majko mila s dizalice visi debela mrcina od dva i pol metra do poda, s repom u obilku srpa koji mu visi do glave..brat-bratu dvjesto kila i više. Odrezaka za osnovnu školu naharaniti. Za pasotonnato bi trebao dodatni uvoz tune iz Mađarske i mlijeka iz Finske.
Naravno da mi nitko ne vjeruje. Iako danas niko nikome ne vjeruje ni s slikom ni bez. Zato vam to i pričam ovako u povjerenju, jer su me par puta ismijali.
Oni koju tu priču znaju nek priznaju da su mislili da lažem. Šteta kaj niste vidjeli kak ja i sumprug plivamo metar od obale. Budući da je tam gdje ja i sumprug plivamo pol metra od obale debelo more, trebali ste vidjeti kako se okrećemo k’o u hororu na svaki valić. Kunem se da sam cijeli dan čula u glavi onu muzikicu, kad počinju Ralje.
Sumprug je došao na ideju da bi si mogao napraviti od gume peraju i zaroniti, ali se onda sjetio da smo mi naoružani narod.
Imam ja još "ribičkih", recimo o somu s Vranskog jezera, ili ribi pauk s Kornata, ili..
ali bi onda rekli da se previše družim s sumprugom.
:(Još nema komentara