Još uvijek smo kod kuće!
Još uvijek se pridržavamo naputka zbog korona virusa i ostali smo doma. Ali ovo već predugo traje! Naši su unuci danas bili kod nas nakon mjesec i pol dana izolacije. Unučicu smo vidjeli na kratko iz auta nekoliko puta. Virtualno se viđamo često, no, naša je Valentina osjetila da mjere stožera "popuštaju", pa je večeras prije spavanja htjela vidjeti nanu i dedu. Riječ po riječ, a ona HOĆE da joj nana (ja) pročita pričicu. "Ne može, čitat će ti pričicu kad se budete vidjele, za sada još ne može " - objašnjava joj tata. "Ali ja HOĆU!" uporna je Valentina. Iako joj ili mama ili tata obavezno pričaju ili čitaju pričice za laku noć, ona se zaželjela baš mojeg čitanja. Tužna ona, na samom rubu plača. U trenu sam je oraspoložila - "Pročitat ću ti jednu pričicu ovako, na daljinu!" Uz malo tatinog objašnjenja, pristala je Valentina na moje čitanje pričice. Pošto je trebalo odmah djelovati da se ona ne predomisli, uzela sam prvu knjigicu iz njezine male biblioteke koju ima kod mene - Priče za najmlađe - LAKU NOĆ!. Ovu joj je knjigicu, baš prije samog socijalnog distanciranja, darovala naša ANIMODA pri našem susretu!
Usmjerim kameru mobitela na knjigicu i započnem s čitanjem:
NAJBOLJA BAKA NA SVIJETU
Valentina je zaželjela još jednu pričicu - naravno, to bi se oduljilo, pa smo se dogovorile da ću joj i sutra na večer pročitati opet jednu pričicu. Brzo smo prekinule vezu, jer je tuga obuzela i nju i mene.
Brzo će I TO PROĆI - pa ću priču moći čitati mojoj unučici držeći je u naručju, baš poput bake iz priče!
:(Još nema komentara