Ovaj članak nije sponzoriran ;) , nije naručen, a nitko me na pisanje istog, nije ni natjerao ;). Pišem ga vođena majčinskim nagonima i svim onim događajima, situacijama, razmišljanjima, koja su se izdogađala između mene i nje, ovdje s vama, na njoj ( Coolinarici ).
Za par dana iza nas je 5 godina. Te brojke sam postala svjesna tek prije par minuta, kad sam otišla na svoju statistiku,... ali u ovoj priči nisam bitna ja, već ONA, moja ml. kćer I. Voljela bih da mogu ovdje prenijeti rječju, bar djelić onoga kroz što smo i kako smo nas dvije s našom logistikom plovile s vama u ovom sad već velikom cool moru 😉 .
Naravno da vas je ONA pronašla, naravno da je ONA obavila prvu registraciju, uslikala prve slike, napravila svoje prve cool recepte, tada u tom samom početku, ja sam bila sporedni lik 😉 . Možda bi tako i ostalo da nije imala samo nepunih 16 godina i da nije trebala punoljetnu majku 😉. Kad se sada želim prisjetiti, kako sam na sve to pristala, ne mogu se sjetiti je li me dugo nagovarala ili sam pristala na prvu 😉, ali znam da je to bila ljubav na prvi pogled. Bili su to dani kada se na coolinariku nije smio staviti recept, ako nemaš milion slika i sličica obrade, prerade, pripreme 😉. Tad su se takve stvari jako zamjerale, otvoreno kritizirale, ali ONA je to sve znala, što se smije, a što ne, vladala je ovim cool svijetom na tako briljantan način. Za mene je bilo fascinantno kako ste u par dana od djeteta koje ne da nije znalo gdje stoji trenica, nego nije znala ni što je to, napravili mladu kuharicu, željnu novih znanja, a sva moja dotadašnja nastojanja bila su uzaludna. Bili su to dani kad se ONA divila TouchSun , V.L.,Patty-C,Ptei, ... pripremali su se nanin maslenjak od selmas,
... a ja sam polagano pronalazila svoje idole. Najviše smo se "bojale" MiraLi 😵, žena je bila iz našeg kraja, puna znanja i iskrenih komentara. Tada te daaaaaaaaavne 2007. godine, kad si objavio recept, svi su ga članovi otvorili i svi članovi komentirali 🙂, naravno malo karikiram, ali da smo se svi poznavali u dušu, to je istina. I što mislite kako je neki iskreni komentar, neke iskusne članice djelovao na moje dijete, došlo mi je u par navrata da sjednem u auto i krenem u potragu za njima, da im ja kažem poneku 😉. Ali ako ste pomislile da je to ONA odobravala, varate se, UVIJEK je bila na vašoj strani. Vi ste uvijek bile najbolje, najpametnije, najinovativnije, slikale ste najbolje fotke i pravile najbolje kolače. Teško mi je bilo živjeti u vašoj sjeni, ali evo me živa sam i sretna 😉, bar do trenutka dok ONA sve ovo ne pročita.
Rasle smo zajedno s vama, slijedile vas u stopu po svim nama blizim i dalekim gradovima, državama i kontinetima. Najviše ste nam glavobolje i uzdaha zadavale vi koje živite daaaaaaleko od nas, vi koje sladoled jedete kad je kod nas snijeg, vi koje imate sastojke za koje ne da nismo čule i vidjele, nego su za nas uvijek bile SF. Sva sreća da ONA nije do kraja zastranila, te me nije prisiljavala da i mi to nabavimo, da bi i mi mogle biti ovdje zanimljive 😉. No, kako moje godine nose neko znanje, nose i neko iskustvo, ovdje mi je pomoglo ono životno, pa smo mi nastojale visokoj tehnoligiji, novim proizvodima, modernoj kuhinji i egzotici, parirati zaokretom u ruralno, tradicionalno i jednostavno 😉. I ako je suditi po vašim reakcijama ( a po čemu bi drugome ), imale smo svojih uspješnica 😉.
Svakodnevno su se nizale ideje, jedna moja, jedna njena ...trčalo se po kuhinji, pralo, slikalo ... računi za struju prelazili su razumne granice potrošnje, a ONA i ja bile smo zadovoljne. Zadovoljni su bili i svi u našoj blizini, jer se i onako bogata slavonska trpeza, još više obogaćivala😉. Iako nismo pravile velike promjene u našoj slavonskoj kuhinji ipak smo klasiku nastojale malo obogatiti i nadograditi, dati joj jedan cool štih.
Ali kako biti zadovoljan i uspješan na coolki, ne znači samo fino kuhati, već se i lijepo družiti, morale smo vidjeti jesmo li i tome dorasle. Znale smo da to želimo, znale smo da imamo što ponuditi, pa smo morale provjeriti i znamo li to i napraviti i sudeći po vašim reakcijama, znamo. I sada kad se sjetim tog dana, iskreno se nasmiješim i pomislim, bilo je lijepo.
Slijedile su godine mog solo djelovanja, jer je ONA otišla graditi svoj život, ali i dalje je ONA ostala u toku, upućivala me mobitelski na interesantne komentare, recepte vrijedne pažnje, slike koje oduzimaju dah i naravno na nezaobilazne fajtove, koji dušu krijepe ( naravno ako nisi dio njih ) 😉.
Na početku tog njenog novog života, najviše me bilo strah da ćete joj vi biti interesantniji od onoga za što smo se razdvojile i zašto joj ja uredno šaljem mjesečne iznose 😛. Ali na moju sreću i njen boljitak, to se nije desilo, dapače, stasala je u vrijednu studenticu i omogućila meni da se opustim. I tako sam vam se ja polagano uljuljkala u laganicu, ONA mi nije više svakodnevno dolazila s novom cool idejom, a ja sam nastavila kuhati novu iako oplemenjenu slavonsku klasiku, polagano se spremajući u cool mirovinu.
I kako to obično biva u životu, sreća nije dugog vijeka.... u poštanski kaslić moje kćeri počeli su stizati raaaaaastući računi za struju, znala sam, znala sam...opet se počela družiti s vama 😉, ali budući sada i ja nisam cool početnica, te i ja imam doooooobrano cool iskustvo i što je još važnije iskustvo s njom 😉, došlo je do još jednog rastanka, ali ovaj nije bio bolan, ONA moja ml. kćer I., postala je Sigma 😇, ja mogu uzviknuti juuuuuuuupi. Odnijela je moje kalupe, lješnjake, kuverture...ima svog I., kao nepogrešivog kušaća svih delicija koje spravlja, ima stari fotić 😉, ima još uvijek želju da se druži s vama, a ima i moj broj mobitela za sve situacije kad je potrebno iskustvo 😉. Razmišljam treba li joj uopće još nešto 😁, a bundeve od danas idu pod ključ, jer bi mogle završiti u nekom drugom gradu. Kćeri volim te i sretno😇 i svakako ne zaboravi upozoriti mutti na zanimljive cool situacije 😉.
P.S. O mojoj drugoj st.kćeri SweetCaroline, ispričat ću drugu, dugu priču, ali ona neće biti na ovoj stranici 😉.
:(Još nema komentara