Sva naša težina, nas ljudi, je u vodi. Mi ljudi smo voda. Slana voda. Jer jedan dio naše težine je sol.
Sva naša težina, nas ljudi, je u vodi. Mi ljudi smo voda. Slana voda. Jer jedan dio naše težine je sol.
U jednoj pariškoj galeriji je slika široka šest metara. Na slici je valovito more koje se razbija o plažu. Na gornjoj strani okvira obješena velika metalna vaga. Dugačka pet metara. Na jednoj strani vage je obješena posuda sa bijelom tvari. Na posudi piše kredom NaCl. Sol.
Na drugoj strani vage je obješena posuda sa žutim grumenima. Piše S. Sumpor.
Posuda sa solju je teža na ovoj vagi. Vaga je nagnuta na stranu soli.
Sol, to smo mi, život. Sumpor pak dolazi iz podzemlja, njegov plin izlazi sa erupcijama vulkana, ispod površine zemlje i ljudi su ga u zapadnoj civilizaciji povezivali sa paklom, sa drugom stranom. Sumpor gori. Koncentrirana sulfatna kiselina energično oduzima vodu iz svih organskih tvari i u dodiru sa našom kožom ona pocrni. Izgori.
Slika sa vagom je postavljena u najudaljenijoj prostoriji u galeriji. I uz sliku je radi vatrogasnih propisa postavljen crveni priručni vatrogasni aparat na bazi vode. Da se nađe pri ruci u slučaju izvaredne situacije. Recimo, ako se vaga počne njihati, ako sumpor počne goriti, vući vagu prema dolje, na svoju stranu. Da čovjek koji stoji pred slikom može sumpor ugasiti. Povratiti vagu u prvobitni položaj. I svoju slanu dušu na taj način vatrogasnim aparatom spasiti.
Na fotografiji: slika Anselma Kiefera
:(Još nema komentara