Panonska priča: Zadihana žena iz Vichya

Svaki dan se šećemo.

Moj tata i ja.

To je dobro za mene, tako kažu. Sunce. Šetnja. I puno ljudi.

I Cvijetni trg. Mada tamo ne raste cvijeće. Na Cvijetnom trgu. Nema ni trave, samo kamene ploče. Ali to je i bolje. Po travi ne možemo šetati.

I najviše volim kada tata stane da pripali cigaretu. Kao slučajno ju uvijek pripali ispred ljekarne. A tamo je u prozoru slika jedne prekrasne žene na plaži. I tata ovdje iz lijevog džepa izvadi upaljač, a iz desnog spremljenu cigaretu i zapali jer zna da ja volim gledati tu sliku. Sliku te prekrasne žene na plaži.

Ne znam zašto mi je tako lijepa. Ta žena sa reklame. Vichy s zove francuska firma čija je reklama. Tako se zove i grad u Francuskoj, tata mi je jedamput to rekao. I sigurno ima lijepe plaže.

Onda tata opet iz lijevog džepa izvadi upaljač, a iz desnog još jednu spremljenu cigaretu i pripali drugu cigaretu. Zahvalna sam mu na tome mada mu ništa ne govorim. Tata i ja malo pričamo za vrijeme naših šetnji. Zahvalna sam mu na toj drugoj cigareti, i dodatnom vremenu da gledam tu lijepu ženu. Na plaži je i glava joj je na pijesku. Izgleda kao da je upravo trčala i da se zadihana i zadovoljna bacila na ručnik odmoriti.

I onda tata završi i ugasi drugu cigaretu. I zahvalna sam mu na tom dodatnom vremenu, na dodatnoj cigareti. Mada svaki dan to radi, znam da mu druga cigareta ne paše. Ne voli pušiti dvije za redom. Znam da ju je zapalio samo da mi ugodi, da ostanemo duže ispred ove slike.

Tata nogom ugasi cigaretu na pločniku i istom nogom mi otkoči lijevu i desnu kočnicu. I mi se nastavljamo šetati.

Sutra. Sutra ćemo se opet sresti. Ispred ljekarne. Ja i zadihana žena iz Vichya.