Crtica ljubavi zabilježena u našoj trgovini.Razvesele me svakim svojim dolaskom.I podsjete me da u ljubavi i snovima ništa nije nemoguće!
Ona i on, zajedno imaju stotinu pedesetak godina. On je nedavno dobio produženje vozačke dozvole, sretan poput dječačića što još smije voziti.
Auto, model iz sedamdesetih, upečatljive boje, stari dostojanstveno sa njima. On joj uvijek otvara vrata auta, počeka da se ona udobno smjesti i onda pažljivo zatvara vrata.
Imamo samo jednu stolicu u trgovini.Dok čekaju da ih poslužim, ona uvijek stolicu prepusti njemu, jer ga boli noga više nego nju "škina".
Jednom mjesečno on nju vozi kod kozmetičarke da se uredi, jer zna da njoj to treba da bi se osjećala dobro. Ona bi radije jela frigane inćune, ali naručuje lignjice, jer ih on više voli, a ne može podnijeti da budu razdvojeni ni u hrani.
Navečer zaspu s rukom u ruci, sretni što imaju jedan drugoga, rekla mi je.
Ljubovali su kao mladi, a onda ih je život razdvojio.
Sreli su se opet, obudovjeli oboje.
Stare iskre su planule i oženili su se.
Dvadeset i pet godina su zajedno, vole se još snažnijom ljubavlju nego prije.
Gledajući to dvoje kako se obasipa sitnim pažnjama, počnete vjerovati da,iako ste sami, neka dobra, topla duša čeka baš vas!
A ako ste u vezi, podsjete vas svojim ponašanjem da voljenoj osobi svakodnevno pokazujete da vam je najdraža na svijetu.
Doista,u snovima i ljubavi nema nemogućeg.
:(Još nema komentara