Omiljena sarma !

U mojoj obitelji je više tata kuhao jer je bio kuhar u mornarici i dobro je skuhao svoj zanat hehe ! Tako da je on mamu učio kuhati i svoju ljubav prema kuhinji i jelima prenio i na nju. Ali sarmu je radio na svoj način. Ne znam zašto ali većinom ju je kuhao vani u kotlu nasred dvorišta ili pak u šupi na starom štednjaku na drva .Možda zato jer se dugo kuha i ima jaki miris pa da se to toliko ne osjeti. Na dno kotla je uvijek stavio nasjeckanu svinjsku kožicu koja je prije toga bila malo na dimu pa je dobila onaj svoj fini miris ,kaže da je to radio da se sarma ne zaljepi. U svinjsko mljeveno meso bi uvijek dodao i smjese od kobasica koja je ostala od kolinja pa da se ne baci bolje da se iskoristi i mislim da je zbog toga ta sarma imala uvijek taj neki tajanstveni okus koji nitko nije znao prepoznati. Obavezno još malo začina ne puno jer ih ima dosta u smjesi ,kapula i češnjak obavezni ,jaje ne ,i na kraju riža .Mislim da u to vrijeme fanta još nije ni bilo hehe. Sve bi on to lijepo zamotao ma izgledala bi kao pravo umjetničko djelo. Dodao bi još malo suhih rebara , nalio vode i na vrh  bi stavio listove kupusa koji bi prekrili sarmu . Povremeno bi samo kotao malo zatresao i sve se to fino krčkalo.A pred kraj kuhanja preko toga prelio laganu zapršku . Znam da sam mala još bila kad sam je prvi put kušala i dobro se sjećam da sam kupus ostavila a meso pojela što govori koliko je smjesa bila ukusna 🙂

Nekad se sjetim toga vremena i koliko mi sve to nedostaje. Danas ja sarmu spremam za svoju obitelj ,za muža ,sina ,kćer i njezine dečke i svi je jako volimo .Nešto sam pokupila od tate ,nešto dodala svoje ,fant je obavezan ,suho meso obično po izboru ,a kad nema kiselog kupusa znam sarmu smotati i u listove slatkoga kupusa. Što dulje stoji to je još ukusnija .Uz pire krumpir mislim da vam ništa više ne treba .Jer gozba je zajamčena !