Medicinske dijete

Medicinske dijete, kao što im i ime govori, provode se uglavnom u pacijenata koji leže u bolnicama, a sve u svrhu modificiranja prehrane kao rezultat određene bolesti koja se nalazi u pozadini.

Zajedničko im je da se provode u kontroliranim uvjetima budući da je bolnička kuhinja ta koja hranu priprema, a odjelno osoblje vodi računa o vremenu obroka, doziranju (u pojedinim bolnicama to radi i kuhinja) te unešenoj hrani.

S druge strane, u kroničnih bolesnika pojedine bolničke/medicinske dijete je potrebno slijediti i kod kuće te je stoga u takvim slučajevima edukacija bolesnika ključna.

Bolnička dijeta

Karakterizira ju činjenica da se u 15 dana može izgubiti i do 15 kilograma, te je zapravo napravljena za srčane bolesnike koji se pripremaju za operativne zahvate kako bi izgubili na tjelesnoj masi, a pritom sačuvali snagu.

Bolnička dijeta sastoji se od dozvoljenih 15 dana zadane prehrane.

Dijeta predviđa 3 dnevna obroka te je doručak svaki dan isti, a uključuje 1 naranču ili sok od 1 naranče, 4 krekera te šalica kave ili čaja bez dodatka šećera.

Ručak je uglavnom naranča, jaje i mliječni proizvod, a večera uz naranču, jaje i neko povrće sadrži i mesnu komponentu.

Za zdrave odrasle osobe ova dijeta ukoliko se slijedi 15 dana ne predstavlja opasnost za organizam, međutim svakako bi se nakon 15 dana trebalo vratiti uobičajenoj, pravilnoj prehrani kako bi se osigurale sve hranjive tvari.

Tekuće dijete

Tekuće dijete se uglavnom koriste u bolesnika nakon operativnih zahvata te u onih koji imaju poteškoće sa žvakanjem ili gutanjem. Razlikujemo 3 vrste tekuće dijete: (1) bistra tekuća dijeta (čista, bistra tekućina poput juha, vode ili filtriranih voćnih sokova); (2) gusta tekuća dijeta (uz čistu, bistru tekućinu sadrži i gušće obojene komponente poput mlijeka i mliječnih proizvoda, pudinga i povrtnih gustih sokova) i (3) tekuća-pire dijeta (dozvoljava svu vrstu hrane ukoliko je pripremljena u mikseru poput pirea) koje se primjenjuju u bolesnika od strane osoblja ovisno o stupnju bolesti i/ili oštećenja probavnog sustava.

Dijeta sa smanjenim unosom soli

Ova dijete najčešće se prepisuje osobama koje boluju od srčano-krvožilnih bolesti, posebice visokog krvnog tlaka budući da je poznato da prekomjeran unos soli može povećati rizik od njegovog nastajanja, a ne pomaže ni kada je bolest već prisutna. Generalna preporuka za unos soli za zdrave odrasle osobe je  ̴ 5 g/dan odnosno 1 čajna žličica, a za one oboljele još i manji pa ova dijeta izbjegava svu slanu hranu i onu s dodanom soli. Tako su u ovoj dijeti zabranjeni: suhomesnati proizvodi i tvrdi i polutvrdi sirevi, sva hrana iz konzerve uključujući i juhe i umake, polugotova i gotova hrana te sva druga slana hrana (npr. čips, slani štapići, slani orašasti plodovi itd.). Iako se smatra dijetom, zapravo bi trebala biti primjer obrasca današnje prehrane kojoj je cilj smanjiti dodanu sol u prehrani.

Dijabetička dijeta

Dijabetička dijeta je od svih medicinskih/bolničkih dijeta možda i najkompliciranija za pripremu odnosno preporuku od strane nutricionista obzirom da je karakterizira individualni pristup svakom pojedinom bolesniku. Ono što je najvažnije je da se ukupan dnevni unos energije dijeli na 5-6 obroka, ovisno o potrebama bolesnika, te je svaki obrok pomno isplaniran s obzirom na dozvoljenu količinu ugljikohidrata (žitarice, škrobno povrće, voće, voćni sokovi, mlijeko i mliječni proizvodi) te za pojedine bolesnike i obzirom na razinu šećera u krvi.

Bubrežna dijeta   

Ova dijeta namijenjena je osobama koje boluju od bubrežnih bolesti pa zapravo bubrežna dijeta maksimalno smanjuje unos tekućine, soli, fosfora, kalija i proteina. Smanjenom funkcijom bubrega otpadne tvari se ne mogu filtrirati i izbaciti iz organizma, već se akumuliraju u krvi te je stoga potrebno olakšati rad bubrezima. Stoga se u prehrani ograničava dodana sol te hrana bogata solju, hrana bogata kalijem (banane, naranče, grejp, rajčica i proizvodi od rajčice, suhe grahorice te tamnozeleno lisnato povrće) te hrana bogata fosforom (mlijeko i mliječni proizvodi, cjelovite žitarice).