Lutanja Rabom ili kako se zaljubiti u otok u proljeće

Nakon uskršnjeg prejedanja bio je red da se moja dragocjena 4 dana godišnjeg odmora iskoriste najbolje moguće i po mogućnosti u kreativnom pokretu. Odluka je pala. Idemo provesti 3 dana na Rab. Korak do Rijeke, a tako drugačiji...

Pročitala sam da je prema legendi sam Bog stvarajući svijet stvorio i jadranske otoke i svakome od njih nadjenuo ime, već prema njegovoj zasluzi. Samo jednome nije znao imena, jer ga je stvorio toliko lijepim da ga je želio zadržati za sebe. I naselio ga je prastanovnicima svijeta, potomcima Adamovim i Evinim da baštine njegovim prekrasnim otokom. To je bio otok Rab. Tek Rimljani ga nazvaše Arba. Na latinskom taman, zelen. Takav je još i danas. Njegove poluotoke prekrivaju guste šume, a obale zapljuskuje kristalno čisto more. Mora da su Rimljani bili iznimno zadovoljni životom na Rabu, budući su mu dodali pridjev felix, koji se davao se samo privilegiranim gradovima Rimskog Carstva. Felix Arba. Sretni Rab. Meni je to uistinu i bio. Predivan otok koji u čovjeku zaziva sreću.

Dolaskom divljih Slavena povijest se mijenja - stočarski Slaveni dovode svoju stoku i koriste blagodati plodne unutrašnjosti otoka. Unutrašnjost otoka je i danas ispresijecana njivama i pašnjacima, a ovčice možete sresti na svakom koraku. Slaveni su svojem jeziku prilagodili i ime otoka – Rab, ime koje otok nosi sve do današnjeg dana.

Već Rimljani su prigrlili kršćanstvo, Slaveni nastavljaju sa tom tradicijom, a Rab u okvirima srednjovjekovnog načina bogobojaznog kršćanskog življenja doživljava svoju renesansu. Crkva je još od ranog srednjeg vijeka utrla duboke i moćne korijene na otoku, a njena snaga je vidljiva posebice na ulicama samog Raba.

Na svakom koraku možete vidjeti kapelice, crkve, samostane, zvonike... 

Povijest miriše u svakom kutku ovog zidinama opasanog grada. Njeno pismo je najviše vidljivo u kamenim zdanjima koja datiraju iz doba renesanse, kada su gradom vladali Mlečani. 

Mlečani gradu daju današnju prepoznatljivu vizuru - obnavljaju Katedralu Uznesenja Bl. Dj. Marije, k nebu, da bi bili bliže Bogu, dižu četiri gradska zvonika...

Renesansni pjesnik podrijetlom iz okolice Zadra, Juraj Baraković u svom spjevu Draga, rapska pastirica, veliča povijest grada i pjeva o lokalnim legendama i ljepotama samog otoka koje ako danas istražujete otok redom izviru iz svakog kutka. I danas ćete na otoku pronaći mjesta koja nose imena iz njegovog spjeva - Kalifront, Barbat... Ukoliko ste ga čitali u vašoj mašti dok šetate krajolicima tako prepoznatljivim iz spjeva njegovi likovi u njima oživljavaju i očekujete da će vas zaskočiti uplakani Kalifronte i ispričati vam priču o svojoj nesretnoj ljubavi prema Barbatovoj kćeri Dragi, koju je zaslijepljen od ljubavne čežnje želio odvratiti od njenog čistog puta zavjetovanog Dijani. Draga mu je tad pokušala uteći moleći božicu Dijanu za pomoć, a Dijana ju je ispred špilje Loparska Jamina pretvorila u kameni kip koji lije suze. Kalifronta su bogovi kaznili tako da se morao hraniti divljim plodovima i saditi drveće sve dok vrelo u špilji nije presušilo. Kako je šuma postajala gušća tako su i dlake na Kalifrontovoj koži postajale jače, te je sve više ličio životinji a ne čovjeku. Na kraju se i sam pretvorio u šumu te se stopio s njom. Najveća rapska šuma i poluotok dobili su naziv upravo Kalifront. Danas je na poluotoku Kalifront dio šume pod nazivom Dundo zaštićen, te je još 1949. godine proglašen prirodnom rijetkošću. Pod zaštitom je Zavoda za zaštitu prirode u kategoriji specijalni rezervat - botanički rezervat (šumske vegetacije). 

Kalifront je obrašćen hrastom crnikom, borom, u njemu žive mnoge zaštićene biljne i životinjske vrste i sve buja od života. Kroz Kalifront se proteže i jedna od šumskih šetnica koje je konstruirao ing. Ante Premužić - javnosti možda najviše poznat po Premužićevoj stazi koja presjeca nepristupačne krajeve Velebita. Njegove šetnice po Rabu nisu toliko poznate kao njihova velebitska sestra, no jednako su dojmljive vještinom izrade i ljepotom krajolika kojim se prostiru. I mi smo krenuli jednom njegovom šetnicom....prije ulaska u sam rezervat slijedeći primjer brojnih šetača ubrali smo i mi sami macić šparug...fritaja se čini kao super okrijepa nakon cjelodnevne šetnje rapskim ljepotama. 

Dalje kroz šumu kročimo šetnicom ing. Premužića koja je na dijelovima obrasla mahovinom, a na dijelovima je sazdana od prepoznatljivog kamena krškog hrvatkog primorja. 

Svima preporučujem odlazak na ovu šetnicu jer je nezahtjevna, te iako dugačka 15 km na njoj i oni koji inače imaju problema sa kretanjem mogu doći u priliku da uživaju u ljepotama još uvijek divlje prirode. Oko nas divlja ledena bura, a mi smo na našoj stazici zaštićeni gustim krošnjama stabala. Putevi i stazice presijecaju cijeli poluotok, a mi smo se odlučili spustiti do mora.

Na mjestima gdje divlje šume poluotoka prelaze u stjenovite obale nalaze se uvalice koje oplakuje tirkizno more. 

Sigurna sam da su ljeti prepune nautičara. Kakva sreća da nismo došli na otok tijekom ljeta nego izvan sezone...sada u uvalicama caruje tišina koju presijecaju samo zujanje kukaca i šum mora koje šalje poljupce obali. Na izlasku iz jedne takve uvalice hodajući po zaboravljenom puteljku smo nabasali na napušteno selo koje kao da je ispalo iz neke zelene renesansne pastorale, sada služi samo rijetkim odabranicima kao mjesto za skrovita i vesela druženja uz dobru kapljicu i gradele. 

Kad iz uvalica krenete natrag u gustiš šume nailazite na mirisna "ciklamišta".

Na drugoj strani otoka se nalazi drugi poluotok na čijem se rubu smjestila turistička meka Lopar. A meka je jer je cijeli šumoviti poluotok razveden brojnim plitkim pješčanim plažama i maestralnim geo-kreacijama majke prirode.

Za znatiželjnike tu je poučna staza kroz geo-park gdje možete naučiti nova saznanja o različitim vrstama specifičnih stijena na Rabu i čudesnim uprizorenjima stvaralaštva majke prirode na ovom poluotoku.

Legenda kaže da je u Loparu rođen Sv. Marin, za kojeg se smatra da je osnivač San Marina. Same plaže pružaju prizore koji kao da ne pripadaju na Jadran...neobičan krajolik obrastao neobičnim biljem svakako nije nešto na što ćete naletjeti na tipičnoj jadranskoj plaži. 

Jedna od plaža se zove Sahara. Kad vidite ovu fotografiju jasno vam je zašto. Nema nigdje hlada. More je plitko. Ovo definitivno nije plaža koju bih odabrala za ljetno brćkanje. Ali za proljetnu pustolovinu punu udivljenja - da, da i još jednom da!

Najviši vrh Raba se zove Kamenjak. Nalazi se na 408 m nadnorske visine i svakako ga posjetite. 

S jedne strane će vam pogled pucati na veličanstveni Velebit i susjedne otoke, a s druge na pitomu unutrašnjost otoka i rapske zidine i zvonike.  

Sam vrh je gotovo bez vegetacije. Opstale su samo biljke obrasle oštrim trnjem i sa dubokim korijenom koje dubi i sam kamen. Valjda se jedino tako može preživjeti buru Velebita i stada rapskih ovaca koje brste sve pred sobom. 

U ovo doba godine, kad još nije sve prolistalo, ovaj kraj djeluje kao carstvo iz Danteovih krugova pakla. 

Nezemaljski krajolik par metara ispod samog vrha upotpunjuju i cvjetovi koji rastu iz samog kamena. Onaj tko ima mašte lako će se inspirirati za putovanje u neke druge svjetove.

Sam grad Rab je otočka arhitektonska ljepotica. Opasan zidinama, sa palačama i zvonicima koji i danas slave prošlost ovoga grada.

Svako ljeto otočani odaju počast svojoj slavnoj prošlosti i oživljavaju je kroz rapsku fjeru. Tradicija ove proslave seže daleko u prošlost, u 14. stoljeće, u doba kad je kralj Ludovik Veliki oslobodio grad od Mlečana, te na svetu uspomenu i čast Sv. Kristoforu čijim je zagovorom Rab 1075. godine oslobođen od Normana. Fjera traje tri dana, a najuzbudljiviji je treći, upravo kad se slavi zaštitnik grada, sv. Kristofor, 27.07., s viteškim turnirom rapskih samostreličara.  

Sv. Kristoforu je posvećena i jedna od gradskih kula s koje puca prekrasan pogled na gradske zvonike.

Izlozi po drevnim kamenim zdanjima su uglavnom zatvoreni, a vrata konoba zaključana. Ipak, jedan rapski biser, Konoba Rab, je bio otvoren tijekom našeg boravka, te sam čak i ja, koja ne ljubim plodove mora, uživala u domaćim slanim inćunima soljenima u drvenoj posudi, posluženima sa kapulom i kaparima iz domaće kvasine i najukusnijoj salati od hobotnice na svijetu. Na Rabu svakako kušajte i njihove autohtone slastice - rapske mustaćone, baškotine i kraljicu nad kraljicama - rapsku tortu. Neskromno ću reći da ona čiji recept nam je darovala naša draga Lilly-cool ni za sjenku ne zaostaje za originalnom kreacijom, čije su tajne navodno poznate samo stanovnicama rapskih samostana. 

Rab je u proljeće prazan, bez turističke vreve. Po meni idealno vrijeme da vas šušur ne ometa u upijanju otoka svim svojim čulima. Njegove kamene kale su prazne, a šetnica ispod gradskih zidina je idealna za romantične šetnje ili meditacije uz more. 

Pusti parkovi koji opasuju grad samo čekaju na vas da otkrijete njihove tajne.

Samo kroz centralne ulice i na vremešnim gradskim trgovima starosjedioci zazivaju neka prošla vremena kao iz izgubljenog noninog albuma sa požutjelim fotografijama. 

Ako želite krenuti u čarobno putovanje u netaknutu prirodu i zaboravljena vremena onda je Rab pravo mjesto za vas!