Kratak prikaz života jedne žene
Ona je zašla u deveto desetljeće života i još uvijek je neumorna, ne želi da se drugi brinu o njoj, sama vodi svoje domaćinstvo a petkom spremi ručak za njih osmoro.
Rodila se zadnjeg dana u godini, malo prije ponoći, ali nisu je prijavili u siječnju, već taj isti dan,kako bi ranije počela u školu, kako bi je ranije mogli spisati iz škole kako bi više mogla raditi u kući i u polju.
Igrala se jako malo u životu, trebalo je ići i u vinograd, i pod masline i pod smokve, plijeviti travu,brati plodove, i sa ovcama i kozama, i po ribu u valu i iz vale na noge, uz vrisak straha od zmija palucajućih jezika i straha od mraka od Orhota i Čapota koji vrebaju iz mraka.
Nakon šest godina škole ispisali su je, jer je "nužno potrebna obitelji za pomoć u poljskim radovima". Onda se to tako rješavalo po zakonu. Žarko je željela ići u školu, ali nije uspjela, bila je najstarija sestra. Obitelj je zaključila: Ti si najstarija od pet sestara, ako ti ideš na školovanje i kreneš krivim putem,kako će se tvoje sestre udati? I morala je poslušati. Cijeli život je čitanjem nadoknađivala znanje ,koje nije uspjela steći u školi,
Školovanje je izmolila, isplakala i ostvarila tek treća sestra, upornije naravi.
Prvu mladost je proživjela u gladnim godinama poraća, za ples u nedjelju bi isplela haljinu od vune , a za sljedeći bi je poparala i isplela novu, drukčiju.Prava premija bi bila padobranska svila, koja je za rata doplutala ponekad u uvalu i od koje se moglo sašiti haljinu ili bluzu.
Proživjela je život u dugogodišnjem skladnom braku , ona mirna i tiha , on tipični Dalmatinac , plane u trenu, a ona mirno strpljivo čeka da oluja prođe i da mu dokaže da je ipak ona u pravu. On je zarađivao za život a ona je mudro upravljala novcem, a i sama zarađivala šivanjem.Poslije drugog rata organizirali su se Bagatovi tečaji, gdje je stekla osnovno znanje i poslije ga usavršila.
Pritišću godine, već je dvadeset godina udovica, korak je sve teži, zadnju godinu dana hoda sa štapom. Želi operirati kut. Kćerke je odgovaraju, gledaju u svoju majku kao u spomenik , boje se za njezin krhki život, srce joj sporo kuca.
Ali ona je tvrdoglava u svojoj nakani i govori:Ja želim još ovih par godina koje mi Bog da proživjeti na svojim nogama, ne želim past u lukno, zaleć u postelju i biti vama na teret.
Majko mila, tebi bi trebalo ugraditi pentu a ne umjetni kuk, pa da trčiš okolo i pomažeš nam svima.
I kćerke su je morale poslušati,sutra je operacija, molim Boga da sve prođe u redu i da se vrati svojoj djeci,unucima i praunucima....
:(Još nema komentara