Katalonska priča: Monokl

Tražim nešto. Jednu sliku. Iz ne znam točno koje španjolske galerije. Iz kojeg grada? Sevilla, Granada, Madrid, Salamanca?

Pojma nemam.

Prošao sam već tisuće i tisuće slika. Na redu su slike iz Muzeja Katalonije, u Barceloni. Odjedamput sam se trznuo. Toliko pregledanih slika me uvuklo u sebe. Jer svaku sliku koju sam poslikao, poslikao sam sa razlogom. Svaka ima komadić emocije u sebi. I kako sam ih pregledavao, komadić po komadić sve više sam se udaljavao iz vanjskog svijeta. Sve više sam ulazio u sebe. A tu unutra je sasvim drugačiji pejzaž. I ja sasvim drugačije izgledam u samom sebi, oslobođen ovog genetskog kaveza od mesa.

Zato sam se trznuo. Jer se predamnom odjedamput pojavila moja slika. Ona druga slika. Iz pejzaža vanjskog svijeta. Slika koja ne pripada mom liku unutrašnjeg svijeta. Odjedamput su se sudarili. Vanjski i unutarnji svijet. Događa se ponekad. Nekad je bolno. Nekad je slatko, toliko slatko da ostajem bez inzulina u krvi. A ponekad je samo blic kratkog iznenađenja. Kao kad se dva poznanika  iznenada mimoiđu na uglu zgrade dolazeći sa suprotnih strana. Kao sada.

Kako se to dogodilo da smo se nas dvojica sreli? Neki radovi u muzejima su zaštićeni staklom. I kada ih fotografiram ne mogu izbjeći svoj odraz u staklu. I ovaj rad je zaštićen staklom da ga ne diraju. Autoportret umjetnika Antonia Clavéa. Čovjek sa monoklom. Mutilica za jaja sa čeličnim prstenom.

Moj autoportret u odrazu njegovog. I ne dijelimo samo autoportret na mojoj fotografiji. Dijelimo i isto ime. I ne samo to. Dijelimo i monokl. Jer u trenutku fotografiranja i ja gledam kroz čelični prsten fotoobjektiva. I ja gledam kroz monokl. Samo kroz jedno oko. Jer drugo oko kod fotografiranja moram zatvoriti. I poslije svakog putovanja izgledam godinu dana stariji. Jer poslije 5000 zatvaranja oka bore su mi sve jače i jače. Jer koža se sve teže i teže obnavlja od tog napora.

Ali to mi nije problem. Volim svoje bore. Druga stvar me zabrinjava. To da kada putujem, putujem samo sa jednim otvorenim okom. I čitavo vrijeme mi je drugo oko zatvoreno.

Jedan od ona dva svijeta u kojima prebivam ima zatvoreno oko. I moram ga nekako otvoriti.