Moj profil

Kad sudbina umijesa prste

Rekla bih,sudbina,da bas ona je ta koja uvijek ima posljednju rijec u nasem zivotu,ona je zacin koji je potreban da zivot dobije smisao

Družili smo se još od bezbrižnih dana djetinjstva, trčkarali ulicama i sokacima, ne skidajuci osmijeh sa lica.Bili smo sigurni oslonac jedno drugom.Kako su godine prolazile prijateljstvo je bivalo sve jače i jače a mi smo živjeli u ubjedjenju da je baš ono doživotno, neraskidivo i da niti jedna sila, ma koliko jaka bila, ne može da ga raskine.No, pogriješili smo, zivjeli smo u zabludi.Sudbina se poigrala s nama i poljuljala dotadašnje osjećaje koje smo gajili.Prijateljstvo se povuklo a ljubav počela da vlada.Počela sam da žudim za njegovom blizinom, dodirom, uzdahom.Razumjeli smo se i bez izgovorene riječi. Smatrala sam da je sekund bez njega , izgubljeno vrijeme, a vrijeme je i te kako dragocjeno i nisam imala namjeru gubiti ga.Bio je moj junak, heroj, moj otkucaj srca, moj uzdah.Ljubav se rasplamsala a mi smo dobrovoljno željeli izgorjeti u njoj .Vjenčali smo se i nastavili da živimo ljubavnu bajku.Sudbina nam je dodijelila glavne uloge, hvala joj na tome.Iz prijateljstva se rodila ljubav koja traje već 10 godina, a iz ljubavi se rodio naš sin.Zamolit ću sudbinu da se više ne igra sa nama, neka nas pusti da sami pišemo stranice života, stranice naše price . Već znamo, ljubav ce biti prisutna do posljednjeg daha a među prostor ćemo ispuniti razumijevanjem, nježnostima, pažnjom. Ako se piše srcem , čitanost ce biti ogromna a mi našu životnu pricu pišemo velikim srcem u kome se nalaze tri....Amir, Anita i Adi..

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.