...mojoj papučarici...
Bila je mala, moja papučarica... još ni u školu nije krenula...
Svaki vikend smo obavezno odlazili negdje u prirodu, većinom planinariti, a ljeti na obale Drave s roštiljem.
Ivančica, nama najbliža planina bila je jako često naše odredište.
Početak rujna, divan topli sunčani dan izmamio je izletnike planinare na našu Ivančicu.
Papučarica je veselo trčkarala, uvijek nekoliko koraka ispred nas.
Nakon dolaska na vrh, okrepe u planinarskom domu uz nezaobilazan Dragecov planinarski grah, uvijek se popnemo na piramidu s koje puca pogled sve do Sljemena , na drugu stranu do našeg Čakovca, a posebno je lijep pogled prema Slovenskim planinama.
Još se malo zadržimo oko planinarskog doma, porazgovaramo s poznanicima, planinarima pa krenusmo prema doma.
Sunce i dalje sija, šuma je već počela mjenjati svoj izgled, poprimati zlatno žute tonove,ptičice pjevaju, uz stazu raste i miriše puno planinskog cvijeća, ciklame posebno mame svojim opojnim mirisom.
Papučarica je stalno zaostajala za nama, gledajući, mirišući i ubirući pokoji mirisni cvjetak.
Uvijek nanovo smo je dozivali, ajde, požuri, nemoj puno cvijeća trgati, uvenuti će, u šumi je ljepše....ne da se ona...stalno nešto zastajkuje...
Polako onko pravo izletnički došli smo skoro do podnožja planine, već se čuo i lavez pasa iz obližnjih kuća.
Ona i dalje zastajkuje...
Miris zrelog grožđa opojno se počeo širiti šumom, blizu smo podnožja, uz puhanje laganog povjetarca začulo se klopotanje klopoteca, zanimljve sprave koja svojim lupanjem tjera ptice iz vinograda da ne pozobaju grožđe.
Odjednom začujemo prestravljeni papučaričin glas; "Mama, tata....čekajteeee
Idu crnci!"
Nas dvoje se u čudu pogledamo, a ona će :" Skuhali nas budu, pa ne čujete bubnjeve???"
:(Još nema komentara