Godišnjica/e

Pripremam sastojke za jednu tortu, koju nisam prilično dugo radila. Godišnjica nam je braka.

Četrdesetjedna godina ravno od kako smo zajedno. Tako, praveći nered u kuhinji misli lete u te dane, na ljude od kojih neki nisu više s nama i sa smiješkom ih vraćam. Mutim bjelanca za biskvit u koji ide samo još šećer i kokosovo brašno, pa mi to ne obuzima pažnju.

Sjećam se riječi moga oca, kad smo se spremali za moje vjenčanje o njegovoj definiciji braka.

-Kćeri – rekao mi je, na što sam se ja smijala – Brak ti je bure g....a prelivenih medom. Slatko je dok ližeš med, a kad ga nestane budi spremna.

Naravno uobličila sam njegove riječi, koje je on u svojoj definiciji izrekao do kraja, a ovdje bi to možda ispalo malo gadljivo.

Učio me je prvim plesnim koracima i ispijanju prve čaše vina, poslije je bilo lako nastavit...

Mog oca nema već ravnih 30 godina. Otišao je baš na isti datum, dok smo mi s prijateljima sjedili i častili se za našu jedanaestu godišnjicu. Nikad neću zaboravit to veče niti vijest o njegovom odlasku. Bio je tih dana u bolnici, a ja sam tek prije 20-ak dana rodila moje najmlađe dijete.

Svemu tome prošlo je puno vremena, a ja nikad nisam povezivala ta dva događaja. Ocu na grob odem više puta tokom godine, a godišnjicu  našega braka obilježimo obiteljskim ručkom i nekom torticom, onako za nas koliko nas ima u kući.

Evo tako i ove godine, kad sam odabrala laganu kokos tortu, po receptu moje prijateljice i susjede.Bjelanca su se dobro umutila u čvrst snijeg sa šećerom, još samo da umiješam kokosovo brašno pa može  u rernu. Istresem kesicu kokosova brašna u snijeg i špatulom miješam. Smjesa mi je dosta gusta i mislim se je li takva tekstura bila i prije kad sam radila po istom receptu. No završim miješanje i istresem sve na pleh, po kome sam stavila papir za pečenje. Razvlačim smjesu, trudeći se da ostane jednake debljine po cijelom plehu, poravnam i stavim peći na nekih 175-180 C.

Namjestim alarm da me upozori, prvo na 15 minuta, a kad je prošlo toliko dodam još 10, jer mi je izgledalo nepečeno.

Prošlo je i dodatnih 10 minuta. Izvadim pleh, malo prohladim biskvit, okrenem, skinem papir, pa orežem krajeve. Izrezala sam tri lente za tortu, sve odokativno, a ispale su jednake.

Mutila sam žumanca sa šećerom na pari za kremu. Kad su poslije 10 minuta bila dovoljno gusta i kuhana, dodala sam oko 100 grama sitno narezane čokolade. Umiješala to sve još malo na pari, dok se čokolada otopila i ostavim neka se hladi.

Priđem povremeno promiješat kremu, jer se po površini naborala i uhvati se korica, pa miješajući gledam moj biskvit tako suh i odjednom mi sine.

Istresla sam cijelu kesicu kokosova brašna, ne razmišljajući o količini. Po receptu ide oko 100-120 grama, a moje pakovanje je bilo od 200. E dobro, razjasnila sam sebi misterij neobične teksture. Više nemam vremena popravljat stvar. Samo sam nabockala biskvit vilicom, prelila sa nekoliko kašika mlijeka da ne bi bio baš potpuno suh,  premazala tortu kremom i završila, kako sam planirala dekoraciju . Poslije ćemo vidjet, kako će nam svima sjest, kad probamo po komad.

Nastavila sam se bavit drugim poslićima po kuhinji, a bilo ih je.

Volila bih imat priliku reći mome ocu, kako štedim med iz moga bureta, praveći često kolače.

Nama sa ovoliko b(m)račnih godina staža  i tako ne mora sve bit jako slatko, jer smo stigli u fazu, kad više moramo razmišljat o zdravlju.