Jedna simpatićna pjesmica o našem Zagrebu nekad !
Gdje je nestao Zagreb
U Zagrebu više ne živim i zato mi je žao. Stari Zagreb često snivam kada sam mu sebe davo !
Gdje su ruže s Cvjetnoga trga ? Stare čage "moja špica"? Zvonki korak s gornje grada nasmješena sretan lica?
Gdje su nestali pereci ? Gdje su dečki ? Gdje su cure? Pušlek cveća iza leđa i čekanje ispod vure ?
Gdje su Savske plave vode ? Gdje su starinski dućani ? Tajni poljupci u mraku i šestinski kišobrani ?
Dal još drnda uspinjača- odjednom mi nešto sine. Dal se vožnja liftom plaća neboderom u visine ?
Dal još svira dobar trio na balkonu u kavani ? Dali je na Dolcu gužva i štandovi načičkani ?
Dal Maksimir još miriše, kao kad smo bili mladi ? Vjetar dal platane njiše "Medvjednica" dali radi ?
Dal tuguju zamnom vrbe u dvorištu iza škole i pjevaju noću cvrćci u Zajčevoj kad se vole ?
Sjetim se i one klupe, kad su na nas zvjezde pale, gdje sam jedva tupim ključem urezivo inicijale !
Mladost ode poput vode i propuste ne oprašta i kad sklopim oči stare ostaje mi samo mašta.
Sve prolazi, sve se mjenja i zato mi dođe žao,. Kako li je lijepo bilo kad sam o svem manje znao.
Nema više "ljubim ruke". Poštovanja. To me dira.Ni gospode nema više. Nema starih kavalira.
U Zagrebu ja sam rođen. Bog je dao tu mi sreću. Kako li je nekad bilo, zaboravit nikad neću.
Zagreb živi nikad brže i mjenja se svakog trena, a od mojeg "starog grada" osta samo uspomena.
Sve je manje purgeraja.... Ni boema nema više., Sve je više kupleraja !
Tražio sam tko je autor, ali nisam mogao naći, šteta. Pozdrav onima kojima Zagreb nešto znači.
:(Još nema komentara