Najveći svjetski park s temom gastronomije otvoren je prošle godine dvadesetak kilometara od Bologne. Fico čuva stare tradicije i znanja koristeći se najnovijim tehnologijama.
Najveći svjetski park s temom gastronomije otvoren je prošle godine dvadesetak kilometara od Bologne. Kad se radi o hrani, Talijani su sposobni dati najbolje od sebe, što je često i najbolje uopće. Počevši od dizajnerskih rješenja, preko proizvoda do načina predstavljanja, Fico čuva stare tradicije i znanja koristeći se najnovijim tehnologijama.
Fico čuva stare tradicije i znanja koristeći se najnovijim tehnologijama.
Fico je rođen iz ambiciozne ideje da pokaže kako nastaje hrana koju poznajemo, od sjemena do tanjura. Na više od 100 tisuća četvornih metara uzgajaju se krave i kokoši, pčele, vinova loza, priprema se čokolada iz sjemenki kakaovca, parmezan iz mlijeka, balzamični ocat iz mošta, melje se žito i plijevi riža, motaju se tortelini, suše najljuće papričice na svijetu, peče kruh, kuhaju marmelade. Unutar tog, za svakog foodija, magičnog svijeta posjetitelji se kreću uz pomoć karte, neki u pratnji vodiča, neki na biciklima.
Osim gledanja, mirisanja, kušanja i eventualno kupovanja, svakodnevno su organizirane prezentacije, tečajevi, degustacije. Svaki je zaposlenik istodobno stručnjak za hranu koju prodaje ili priprema.
Fico je također mjesto na kojem se hrana proizvodi. Osim kruha, svježe tjestenine, sladoleda, kolača i sireva, u vanjskom se dijelu nalaze mali vrtovi, voćnjaci, kokošinjci, pčelinjaci, uzgajališta stoke i svinja. Nažalost, u ovom zimskom razdoblju čokoti su svedeni na nekoliko grančica, stabla su ogoljela, pčele usnule, a od povrća caruju isključivo različite vrste kupusa.
Na vanjskom dijelu ulaza nalazi se zid od drvenih polica na kojima su poslagane jabuke, žute, crvene, zelene. Čim kročite u unutarnji dio, dočekuje vas pult s informacijama. Fico je poput malog grada i posjet treba dobro organizirati. Svakodnevno možete birati između desetak tečajeva duljine od jednog do tri sata, posjeti s vodičima kreću svakih sat vremena, degustacije ovise o godišnjim dobima, a nekoliko puta tjedno održavaju se prezentacije knjiga, novih i starih tehnologija, novih proizvoda.
Četrnaestog siječnja, kada sam bila posjetila Fico, mogla sam, osim uobičajenih tečajeva i posjeta, pogledati i tri zanimljiva događaja: »Art of food: gdje kuhinja susreće umjetnost... «, »Tour po Italiji slijedeći talijanske kobasice!« i »Čaj s leptirima«.
Prvi je bio izložba reprodukcija slavnih umjetničkih djela uz pomoć hrane. Na primjer, Dalijevo platno »Postojanost pamćenja« (ako vam naslov ništa ne znači, vjerojatno se ipak sjećate ona tri sata koja se rastapaju na suncu), bez obzira na to što je uvriježeno mišljenje da se Dali stvarajući ga inspirirao rastopljenim Camembertom, ovdje je reproducirano uz pomoć svježe tjestenine.
Drugi je bio degustacija uz objašnjenje o sastojcima i načinu pripreme kobasica u raznim dijelovima Italije.
Treći se održavao u stakleniku prepunom biljaka, niskog raslinja i leptira, gdje se moglo sjesti i popiti čaj.
Fico, naravno, nudi bezbrojne opcije kada je u pitanju ručak ili večera. Nakon što sam posjetila štand na kojem se mogu vidjeti različite vrste riže, naučiti kako se uzgajaju i prerađuju i, naravno, koje se koriste u pojedinim jelima, odlučila sam se za – rižoto.
:(Još nema komentara