Moj profil

DORUČAK USRED OCEANA

Pisala sam o jednom ručku u Omanu, o jednoj večeri na Sejšelima, a ovdje ću pisati o doručku na jednom divnom koraljnom otoku usred Indijskog oceana. U državi koja ima više otoka od naše, ali na njima živi manje ljudi nego u Splitu. Pođite samnom na to zanimljivo putovanje.

Krajem 2001. teže sam povrijedila nogu. Sklonite se neko vrijeme, otiđite negdje gdje nema kuhinje i automobila , rekla mi je liječnica. Odmorite se , oporavite pa nam se vratite.

Odlučili smo se za čudan put. Na otok toliko lijep i neobičan da ga želim i  vama opisati. Do takvog se mjesta ne hoda i ne vozi.Tamo se leti. Spustili smo se u Dubai pa opet letili. Gledala sam obale Irana i Omana pa dugo samo ocean, Kad smo se počeli spuštati, muž mi je rekao: „ Pogledaj. To čudo u moru su Maledivi „. Nikad u životu nisam vidjela tako divan prizor.  2000 otoka zelene boje okruženih bijelim pjeskom kao plaštem, plivaju u tirkiznom moru lagune.

Otoci su složeni u 12 otočnih skupina, a svi zajedno nemaju 300 četvornih kilometara, koliko ima naša Korčula.  Cilj našeg putovanja je Angaga, jedan od 105 otoka skupine Ari. 27 otoka te skupine uređeni su – bar onda je tako bilo - za prijem turista, 18 su strogo odvojeni, jer na njima žive obitelji zaposlenih, a 60 nisu naseljeni.

Građeni su od koraljnog vapnenca i jedva vire iz oceana. Najviši vrh države Malediva je nešto viši od 2 metra, a naša Angaga svega 2 centimetra od mog muža. Tek deseti dio arhipelaga je naseljen. Stotinjak domorocima, stotinjak turistima. Gledam i ne mogu doći sebi. Kao „ jaja na oko“ otoci su razbacani po plavoj podlozi oceana. Sasvim smo nisko, kao ogromna splav pista pluta u moru. Samo jedan aerodrom za 2000 otoka. Jedan, ali jedinstven.

   Dio putnika ulazi u terminal. Nas čeka bus i vozi do luke na kraju piste. 48 hidroaviona prevoze stalno putnike do i od destinacije. Kako to nije dovoljno, brzi drveni brodovi sa jednim jedrom prebacuju putnike do bližih otoka. Kažu da ih pet ljudi izgrade u 60 dana sa samo tri alata.

Djevojka u uniformi proučava naše putovnice i voucher. Number seven, kaže. Ulazimo u hidroavion. Dvoje mladih već sjede. „ Dobro došli na najljepše otoke svijeta „ kaže pilot.  Za one koji dobro podnose turbulencije, let je divan. Niske ovalne ploče jedva vire iz mora. Krhka građa koralja dozvoljava samo manje objekte, skrivene ispod krošnji velikih palmi. Otoci su veći ili manji, ali slični. Oko jezgre pod palmama bijeli je prsten koraljnog pijeska, a oko lagune veći prsten zaštitnih koraljnih grebena. 

Prvi izlazite, kaže nam pilot. Plovci  hidroaviona udaraju jako pa sve slabije. Onda klize mirnim morem lagune do splavi- Dolazi čamac, kupi našu prtljagu i vozi nas do gata. Na recepciji nam pružaju ključ broj 46. Stigli smo, osmi je veljače godine 2002.

Prolazimo uz restoran. Kuhari, konobari sve momci. Prolazimo uz bungalove, sobe pospremaju momci. Uz vrtove, nasade režu momci. Na otoku nema ni jednog zaposlenika ženskog roda.

Soba velika, svjetla. Bračni krevet, ogledalo, frižider i ventilator. Nema ormara ni polica. Nema tuša ni WC-a, nema telefona ni TV-a, ali ima cvijeća. Nategnuta plahta posuta je laticama u obliku srca. Dio sobe je pregrađen u garderobu. Tuš, WC, umivaonik i police za toaletne stvari su u dvorištu iza kuće. A ispred - prostrana, pokrivena terasa sa ljuljačkom. Do mora osam koraka preko čistog, bijelog koraljnog pijeska, koji se nikad ne zagrije previše, jer je organskog porijekla. Jugozapad, komentira muž. Odavde nećemo gledati izlazak, nego zalaz sunca. Nazdravljamo neviđemom čudu prirode, a od 72 gosta ne vidimo ni jednoga. Sami smo usred prelijepe tišine. Koliko će ova divna kap u moru izdržati . Hoće li globalno zatopljenje podići razinu mora. Mogu li krhki koralji visoki 1,83 metra zadržati snagu oceana. Mislim da pravo pitanje nije hoće li, nego dokad će izdržati.

Idemo bosi do restorana i tamo je samo koraljni pijesak. Obuća nam neće trebati do odlaska. Četiri nas bungalova dijele od restorana. Veći objekt ispred njega se ne iznajmljuje, u njemu odsjedaju vladini gosti.

30 toplih jela poredana su nekim redom. Riže na tri načina uvijek ima. Gosti najviše i najčešće stoje ispred reda talijanske tjestenine. Pripremaju je na pet načina. Raznog povrća ima uvijek. Na kraju reda dva kuhara spremaju ribu i meso po želji gosta. Ribu su ribari ulovili sinoć. Služe je sa pikantnim umakom, limunom i lukom. Kruha ima samo uz doručak. Hrane ima koliko želiš, ali je često izbor sličan. Ili isti. Puno je svježeg voća i sokova, a slatkišima, kao i u drugim muslimanskim zemljama, posvećuju posebnu pažnju.

Šef objekta, mlad čovjek, odlično govori više jezika. Imate li koju želju pita muža. Imamo. Moja se žena oporavlja od ozljede. Možemo li barem doručak dobiti na našoj terasi ? Ništa lakše od toga, kaže prijazno.

Gotovo sam zaboravila taj razgovor. Iz dubokog, zdravog sna probudio me jutarnji hidroavion. Na terasi već prostrt oveći stol i stolica sa jastukom. Na cedulji piše – molimo gospodina da izabere doručak.

Doručak je vrlo obilan, jer veći dio gostiju odlazi na izlete, ribarenje, surfanje, ronjenje i vraća se tek u sumrak. Na otoku ostane šest do osam gostiju i postave se tako da jedan drugoga i ne vidi i ne čuje.

Osim uobičajenih namaza, voća, kobasica, sireva i šunki kuhari pripremaju slatke i slane palačinke, omlete i filete ribe i mesa. A odlična kava i čaj dolaze sa Sri Lanke. Svakog jutra ti su me prvi obroci oduševljavali izborom, kvalitetom i obiljem. Naravno i okružjem. Otok , zagrljen najljepšom plažom. Na njemu, samo račići bježe sa plaže i rano traže hlad.

Otok je dug 275, širok 80 metara. Šetnja oko njega, duga 700 metara, traje ponekad desetak minuta, ponekad sat ili dva, ovisno o tome koliko se puta usput kupamo. To nije samo terapija, nego i užitak. Nigdje ni traga asfalta. U dubokom hladu palmi šetali smo do kafića na suprotnom rtu. Svakog me dana mučila prijatna dilema – odlična kava ili odličan čaj,  pina colada ili ukusna  žuta dinja.Već trećeg dana imali smo prećutno dogovoren raspored. Hidroavion bi nas upozorio da je spavanja dosta. U 08,30 bi nam poslužili doručak na našoj terasi. Onda bi se spustili do mora. Osam prijatnih koraka po mekanom pijesku. Prvi sat vremena šetali bi plažom i svakih pedesetak koraka ulazili u more. Kad bi sunce ojačalo potražili bi hlad. Grmovi, koji nas štite od sunca i vjetra imaju i po 20 korijena, jer samo tako mogu izvući dovoljno hrane iz škrtog pijeska.  Kad god zaželimo uđemo u more, čiju boju, ljepotu i privlačnost ranije nismo sreli. U 11,30 se povučemo i pripremimo se za ručak koji potraje više od sata. Popodnevni ciklus kupanja krene obrnutim redom. Prvo se okupamo pred terasom, a kad se  sunce uputi na počinak krenemo malo plivajući, malo šetajući do kafića.

Zalaz sunca čekamo u ležalicama. Čekamo 18,25 .To je trenutak kad velika lopta uranja u ocean. Presvučemo se i  - ne više morem, nego puteljkom – obiđemo otok pa uđemo u restoran. Ne, nije, nije svaki dan isti. Svaki je zaseban, jer se sve i svakog časa mijenja, I palme i hlad i vjetar i more

Kraj dana najljepši je dio tog lijepog ciklusa. Poslije večere sjedi se na pijesku ispred restorana. Ispod zvjezdanog južnog neba neki zaplešu uz crnački trio „ Calypso „. Stigli su iz A merike. Kad saksofon zaplače uz Sinatrin „ My way „ znači da je ponoć prošla i da nas čeka duboki san zadovoljnih stanovnika otočića izgubljenog u oceanu. Palme su se umorile od vjetra. Ne čuje se ništa, osim leta poneke ptice, koja preskače s grane na granu.

Kokosove palme ključ su života na ovim otocima. Kad prva izraste počne život ovdje. Ona je sve . Stvara prvi hlad, vezuje i drži pijesak, stvara humus, Koristimo je za 99 stvari, kaže momak kojemu damo 2 dolara da se uspenje do 20 metara visokog vrha palme i donese nam orah. Svako stablo dade godišnje oko 40 oraha punih ukusnog mesa i finog soka. Zrele orahe zovu kashi. 

Od mesa tog oraha priprema se curry, kora se palme koristi za izradu posuđa, drvo za gradnju čamaca, a od ostataka se dobiva ulje, med, šećer. Pitamo momka kako je živjeti na otoku bez žena. Uzdiše, smije se i kaže : vjera nam nalaže da budemo čisti, pošteni i da poštujemo rad. Ovdje smo 11 mjeseci bez odmora. U srpnju zapadni monsuni donesu kišu, a mi se vratimo ženama.Svi stanovnici Malediva su muslimani suniti.  Umjereni vjernici islama.

Bungalovi su građeni kao odvojene, lagane kućice, da se koraljna struktura što manje ošteti. Koralji su nepomične morske životinjice , po izgledu više slične biljkama. Ako se stvore određeni preduvjeti , njihov vapnenasti kostur polako stvara atol, koraljni otok. Sve počne tako, što se na čvrsti, ravni podmorski hrbat pričvrste prvi koraljni organizmi. Optimalna dubina takvog početnog hrbata je između 60 i 100 metara. To se događa samo, ako je more savršeno čisto, prozirno, normalnog saliniteta i konstantne temperature. Najvažniji preduvjet je stalno gibanje mora. Koralj je nepokretan pa ne može loviti hranu. Ako mu  morska struja ne donosi dovoljno hrane neće preživjeti. Kad se prvi koralji učvrste na povoljnom mjestu počinje rast. Godišnje 2 centimetra, u 50 godina jedan metar, u 1000 godina 20 metara. Naša Angaga rasla je 4400 godina, barem. Dubina oceana izvan lagune je oko 85 metara.

Dovde je proces rasta razumljiv. Koliko znam, nauka nije objasnila kako dolazi do „ samozaštite atola „ . Jer istovremeno sa rastom budućeg otoka počinje  - na određenoj udaljenosti – i rast koraljnog grebena, čiji je zadatak da otok štiti. Bez njega bi ga prvi snažniji val pomeo.

Zanimljivo da se zahtjevi koralja i turista idealno poklapaju. Traže mir, čisto more, prijatnu temperaturu  i nekoga , tko će im donijeti hranu.

Kad iz mora izviri prvi kamenčić na njega sleti umorna ptica. Njeno organsko gnojivo povezuje i učvršćuje koralje. Vjetar i voda donose sjemenke, raste prva palma i privlači račiće, puževe, kukce, a oni privlače druge ptice. Krug se prirode zavrtio, život na otoku je počeo.

Veći dio gostiju provede dan u moru oko zaštitnih grebena. Ti koralji i život oko njih najveća su zabava i neiscrpni izvor fantastike. Golema jata riba jarkih boja stalno kruže. I mi smo satima gledali taj karusel crvenih, žutih, zelenih, plavih i crnih riba i ribica, kako se veselo vrte. Najbrojnije su leptirače – kruže uvijek u paru i pobiru alge i račiće sa vrha koraljnih ticala. Zapravo kradu hranu iz usta nepokretnih koralja. Carske ribe zovu još i doktori. Tu su i papagajke, napoleonke i ribe-trube. Ima i riba, koje poznajemo iz našeg mora. Murine, jegulje i puno raža. Velike raže dolaze do same obale. Ne vjerujete ? Na jednu sam slučajno stala, dok je ležala u pijesku i odvezla se s njome dok nisam posklizla u more.

Ipak su glavne zvijezde ovog mora kornjače i morski psi. Ogromne kornjače teške više od 400 kila danas se rijetko mogu sresti izvan ovih mora. Najveća senzacija su morski psi duljine čovjeka.  Pitomi su i plivaju sa gostima.  Nijemci im pružaju kekse, kako bi se fotografirali s njima.  Momci sa otoka nam kažu da je taj keks poremetio nekoliko stotina milijuna godina dugu biološku ravnotežu. Morski psi više ne gone plijen, nego čekaju kekse. Vrhunski je paradoks da se morski pas, dug dva metra, mazi sa roniocem i jede kekse, a sićušna ribica zvana picasso, ne veća od malog prsta, nas napada i grize do krvi.

Morski pas je izuzetna figura životinjskog carstva. Živio je davno prije dinosaura, a preživio, jer je njegov elastični skelet najekonomičnije građeni organizam u moru. Iz djetinjstva nosim urođeni strah prema njima pa sam sve to doživljavala sa puno opreza. Kasnije sam čitala da, prema podacima svjetske zajednice naroda, morski psi godišnje ubiju 12 do 15 ljudi, a ljudi puno milijuna morskih pasa. Ako je to tako, oni imaju puno više razloga da se boje ljudi, nego ljudi njh.

U 15 dana nismo našli vremena za izlet izvan Angage. Proveli smo dva tjedna na otoku, na kojem momci posipaju krevete laticama cvijeća, u moru u kojem se morski psi hrane keksima, na plaži na kojoj stojiš na raži dok ne krene.

Kupali smo se, šetali i radovali se, kao da smo zalutali u neki drugi svijet. Ovo je priča o koraljnom otoku, na čijoj sam obali svakog jutra doručkovala gledajući ljepote, nama rijetko dostupne. To je Angaga, moja draga uspomena.To i još puno više.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.