Dan zahvalnosti sve je popularniji i izvan granica SAD-a i Kanade, ali nemojmo zaboraviti da osim gozbe, on prije svega ima zadatak podsjetiti nas da moramo biti zahvalni na svemu što imamo!
Od 1863. godine, u vrijeme predsjedanja Abrahama Lincolna, do danas, posljednjeg četvrtka u studenom Amerikanci slave Dan zahvalnosti. Scena obitelji okupljene oko stola na kojem caruje pečeni puran, postala je dijelom kolektivne reprezentacije, zahvaljujući komunikativnoj moć filmske i tv industrije.
Podaci od posljednjih godina kažu da se za pripremi i pojede 46 mlijuna purana!
Danas mnogi, bez obzira što ne dijele američke ili kanadske korijene, vole taj dan jer je prožet tradicijom, preslikanom na velikom stolu prepunom hrane oko kojeg se okupila brojna obitelj.
A, što se mora naći na stolu, kojim dominira smeđa i narančasta boja, ukrašenom jesenjskim lišćem, svijećama, ukrasnim tikvicama?
Purica, purica, purica
Thanksgiving meni možemo podijeliti u tri poglavlja.
Jedino bez čega se ne može je puran! Zašto puran? Da se radi o jeftinom mesu, koje može zasititi veliku obitelj, čini mi se najprihvatljivijim odgovorom. Mnogi dan ranije purana mariniraju ili, kako posljednjih godina savjetuju gastro časopisi, namaču u slanoj vodi, kako bi inače suho meso bilo što mekanije i sočnije. S pečenjem cijelog purana se počinje rano ujutro, na laganoj temperaturi, kako bi do ručka meso bilo ravnomjerno i dobro pečeno.
Punjenje i umak, vesela ekipa
Punjenje ili «stuffing» je obavezno bilo da se puran njime puni ili se peče posebno. Ono je najčešće i najukusniji dio poglavlja o puranu. Sastoji se od namočenog kruha ili riže, i po želji, kobasica, začinskih trava, suhih brusnica, luka, celera, mrkve, suhog voća.
Umak ili «gravy», koji se dodaje narezanim komadima purećeg mesa, priprema se od ostataka masnoće i mesa u zdjeli u kojoj se peklo, juhe pripremljene od pureće iznutrice i nejestivnih dijelova, uz eventualni dodatak suhih gljiva i začinskog bilja te brašna ili škroba kako bi postao baršunasto gust.
Poglavlje o puranu ne možemo ne završiti umakom od brusnica. Gorko-kiselo-slatkastog okusa i jarko crvene boje, priprema se od svježih brusnica uz dodatak šećera i raznih začina, od cimeta do klinčića i narančine korice.
Pod posebno poglavlje stavila bih priloge, koji su sigurno najmaštovitiji dio ručka. Na stolu se nađe sve sezonsko, običan krumpir i batat, bilo u obliku pirea, bilo pečen, bundeve, prokulice, zeleno lisnato povrće, pripremljeni na sto različitih načina. Osim kombinacija sa slaninom, kobasicama, lukom, često se nađu i neobične slatko-slane kombinacije poput batata s marshmallovima, prokulica s kestenjem ili narom.
I na kraju, uvijek mora ostati malo mjesta za tradicionalne američke pite ili «thanksgiving pie», koje također koriste sezonske namirnice poput jabuka, bundeva, batata, krušaka, američkih oraha, točnije pecana.
Priprema ručka za Dan zahvalnosti je veliki poduhvat u kojem uglavnom sudjeluju svi uzvanici, u smislu da svatko nešto pripremi i donese. Prekrasan običaj koji bi trebali usvojiti kod svake veće proslave!
:(Još nema komentara