Sjetio sam se neki dan jedne rasprave o jednom pojmu,pa sam malo razmišljao i isti "tajanstveni" izraz provukao kroz život, prizmu raznih nauka i u konacnici karakterizacije nekih priznatih likova koji su se "usudili" pisati o "njoj".Mada sam postavivši je u ženski rod,odmah suzio jednadzbu o komu ili cemu se radi,vjerujem da nece umanjiti "razmišljanje o istoj",jer na ovaj tekst me i samog najviše navelo upravo to što ne znam od kuda početi i kako ju defnirati...
U GRAMATICI su je se dotakli činjenicom da je najteže pronaći sadašnjost u prošlom svršenom vremenu.POVIJEST opet sa druge strane nudi mnoštvo ljudi koji su zadovoljštinu budućnosti tražili zapravo u povratku idealizirane prošlosti,iste one koju GRAMATIKA smatra nemogućom.Čak i INFORMATIKA na sebi možda nesvojstven nacin objasnjava zagonetnost tog pojma kao najobičniju datoteku koja uklanja grube viruse sadašnjosti,antivirusom prošlosti.FILOZOFIJA je meni oduvijek bila u svojim opservacijama najzanimljivija,pa tako i ovaj puta...jednostavno su upozorili na nju kroz prizmu slabog plivaća u moru sadašnjosti,čija je nemoć toliko velika da poseže za "šlaufom" prošlosti,bez obzira što je davno ispuhan.MEDICINA sužava djelovanje,jednostavno traži mišljenje psihića,a oni dosta ruitinski,za "dobre stare dane" pronalaze krivca u "lošem sjećanju".
A sve je na kraju začinio jedan nadasve mudar covijek,porazivši u nekoliko rijeći sve "ove" gore navedene.On jednostavno o mom "skrivenom pojmu" piše kao o "čežnji za dobrim starim danima".
Pitanje možda i nije o cemu ja pišem,nego kome da vjerujem?!Meni nekak najlakše to opisati kroz muziku i čežnju za osamdesetima ,ali presmiono mi to izgleda,sumnjam da bi me razumjeli čak i psihići,tako da ostajem nostalgičar u ilegali i samo ponekad preslušam i devedesdete...ma tek toliko da me ne razotkriju.
I onda se desi Gatsby i Baz Luhrmann i sve "pojednostavi! On ne priznaje nostalgiju i osjeca se puno komotnije ako mu muzicke kreacije dvadesetih na svoj nacin izrealiziraju Jay-Z i Lana Del Rey i možda je njegovo razmisljanje o nostalgiji najslicnije onoj GRAMATICKOJ izvedbi.On prošlost jednostavno pronalazi u sadašnjem "nesvršenom" vremenu,potpuno okrenut zadovoljštini buducnosti.
I zaista ima logike.Gledati preko ramena,a koracati naprijed.Zvuci kao kompromis,ali nije.Bio bi to demode.
:(Još nema komentara