Možeš reći istok i zapad ali to je davno prošlo vrijeme. Gledam proljeće se budi, a ja još uvijek snivam moj zimski san ... mislim mogla bih spavat do besvijesti ... ne znam šta mi je .
Idem jutros na posao ... još idem 😛, a trebala bih trčati no ne mogu teška sam ... brojim korake i razmišljam kako sam spora k'o puž. Nekako ne osjetim kako brže stignem do odredišta tako razmišljajući o bezvenim stvarima, a onda s vrata iz dna duše odhuknem k'o da sam trčala maraton. Nije to zbog proljeća nego valjda kile ... godine ... EH ... šta ja znam ...
Ma zapravo nisam htjela kukumavčit' zbog toga što mi je teško, nego mi padnu u oči neke stvari pa mi smiješno... Okrenem se oko sebe vidjeti ima li koga u blizini ... mog'o bi svijet svašta pomislit ... Čuj žena sama na cesti i još se smije, a smiješno brate ... Pred jednom kućom parkiran auto i na vratima logo firme „ FA-MOL“ doo ... Meni je doduše logično da je to skraćenica od farbarsko molerski radovi (ljudi rade fasadu na kući pred kojom su parkirani) , ali asociralo me na muzičku ljestvicu i ton i onda se preispitujem u glavi o tome davno učenom iz osnovne mi škole .... Aaaauuuuuu kako je to davno bilo ... a onda pjevušim ...prvo u sebi, pa tiho pa ond ase zanesem i opet se okrenem ...sreća sama sam 😉 nije niko čuo. Ma ne zato što loše pjevam nego ...halooo ... stara narodSka kaže "koja ptica rano pjeva popodne se ukaki" ...valjda neću 😁 ... i nisam 😁 ... evo dan na izmaku ;)...
I tako s noge na nogu razmišljam o nazivima firmi koji kad ih čitaš prosto smiješno izgledaju ... Ljudi žele imati nešto novo što bi zvučalo cool, a zapravo ispadne smiješno. Na primjer guraju riječ company iza svoga imena i zna bit smiješno, ali je čudno kad napišu „kompani“ .... ma daaaaaj ...
U tih pet minuta koliko mi treba ... trebalo je nekad samo pet dok sam bila brža i okretnija 😛 , stane misli za čitavu jednu priču, taman toliku da je i vama kažem.
I nije mi neka priča, ali proljeće je, sunčano jutro i k tome još prvi april kad se trebalo bit spreman s nekim našalit i kad šala uspije vikat ono aprilililiii , ali danas nikome izgleda nije do šale :P.
Ne znam što je s ljudima ...izgubili smisao za šalu, nema vedrine, nema osmijeha ... svi u nekakvim brigama, problemima ...valjda kreditima ... ako nemaju svoj kredit nekome su jemac i trt odmah brige ...
Ma imam i ja briga nisam u onoj fazi "ni brige ni pameti", ali ih nastojim potisnut u drugi plan. Ako dopustim da me obuzmu bila bih sumorna k'o zimska noć, a takve noći baš ne volim. Radije bih da sam vedra baš kao što bijaše jutro ovoga prvog aprila posuto beharom i cvrkutom ptica.
:(Još nema komentara