Ima tome već fanj dugo kak sam pisal na temu lepih prijatelstva koje sam stekel za vreme dok sam imal svoju firmicu. Nisam baš siguran da su takva prijatelstva česta i trajna al se eto meni tak nekaj dogodilo. Prošle sam subote obilježil dvadesetu obletniocu jednog takvog lepoga prijatelstva i suradnje.
Neka prijateljstva traju
Ovih se dana navršilo nekaj više od dvajst let kak sam preko zajedničkog prijatela upoznal čoveka koji mi je danas i poslovni partner ali i dobar prijatel. Bilo je to nekak vu vreme dok sam se spremal otijti z Podravke. On je bil več v privatnom bizmisu ponudil mi suradnju i eto do dana današnjega smo ostali vezani manje poslovno ali više privatno. Prošli smo svakaj skupa a da v to vreme nije došlo nido krivoga pogleda a kamoli nekakvoga nesporazuma ili nedaj bože konflikta. Prve početke suradnje smo imali na Plitvičkim jezerima. Prvo smo imali trening za prodavače automobila a drugi jako važan događaj je bil zapravo prijemni ispit pred ekipom njemačkih poduzetnika na čelu z vlasnikom jednog lanca auto kuča. Položili smo to uspešno ali smo svoje dodatno školovanje moralo odraditi u dva navrata u Augsburgu. Na putu smo otkrili jedan drugome kojekakve „male tajne“ i shavtili da imamo jako slične poglede na kojekaj v životu. Onda je sledilo jedno putovanje po Lepoj Našoj gde smo imali zadatak snimiti potencijale suradnika u autokučama onog naše partnera Njemca. U desetak dana obišli smo autokuče od Osijeka, preko Zagreba do Rijeke i Splita i obavili posel i napravili jedan elaborat o našim procenama kvalitete tih suradnika. Preko deset let smo radili i treninge u tim i nekim drugim autokučama za prodavače automobila i servisere. Bilo je to fakat dragoceno iskustvo koje i sam mogel koristiti v svojoj profesionalnoj praksi. I još nekaj. Morti se bute setili da sam prvi put pisal o još jednom dragom prijatelu kojega sam takaj upoznal na ovome poslu. Na prvom odlasku smo v Augsburgu upoznali gospona Dietera koj nam je prenesel dragocena znanja na području prodaje automobila. Bil sam još dvaput v Augsburbu a Dieter mi ni postal samo mentor nego i dobar prijatel. Dopelal sam ga i v Hrvatsku, na naš prelepi Jadran v kojega se zaljubil. Za sve svetke razmenimo čestitke a Dieter se potrudi da mi pošalje i nekakav prelepi prigodni tekst. I to prijatelstvo traja skoro dvajst let.
No da se vrnem na prošlu subotu. Okupil sam jedno malo društvo koje je nekak vezano za našu obljetnicu i one moje fakat najbliže prijatelje. Bil je prelepi jesenski dan kak da sam ga ja naručil. Znate več da me ovakvi jesenski dani od navek opčaraju. Malo me je zbunila jutarnja magla al več od desete vure sve je došlo na svoje. Đuro i ja smo kak je i red došli prvi da napravimo sve pripreme i dočekamo sve naše drage goste. Začas je došel i Robi moj vberni pratilac koj je z menom zdržal desetak let još v Podravki a i sad me često prati i pomaže mi. Atač je dopelal Bibu i Husa, došle su Zvjezdana i Jelena a tek onda moj dugogodišnji partner Agan z gospođom Andrejom, pa onda prijatel Zvonko i njegva supruga Maja i na kraju moj prijatel Davor. Zvonko je inače čovek koj me je negda davno i upoznal z Aganom. Svi smo bili sad na vrpi, popili smo piče za dobrodošlicu i održali kratko pozdravno, prigodno slovo i mogli smo početi blagovati.
V jelovniku smo sudjelovali naravno Jelena i ja uz obilnu pomoč Zvjezdane i Đure. Nekak smo se dogovorili da ovaj put nebu klasični gorički jelovnik nek nekaj malo drukčeše i to nekak na naš podravski način z malo moderneši štihom. Ovak je to zgledalo.
Aperitiv: Dve vrste rakijice, domaći pelinkovec i višnjevac
Hladno predjelo: Mešavina šalati z šunkom, grubo naribanim sirom i šeri rajčicama, fino narezana šunka z kozjim sirom i naravno klipiči, slane pogačice od kolko-tolko testa. Bilo je naravno i kruha
Juha: Klasična bistra juha od bočinga z domačim rezancima ala Đuro
Toplo predjelo: Kuhani bočing z hren i paradajz sosom
Glano jelo: Ponudili smo dva glavna jela
Lungiča v vrganjima z rezancima od palačinki i
Pohanu piletinu z rižom
Malo pojašnjenje obadva mesa. Lungiče sam debelo narezal i del v marinadu. Jelena je to dovršila al je v saft dela takno narezanoga dimlenoga špeka i dodala malo suhih vrganja koji pojačaju aromu. Piletinu je pak Đuro pripremila dan prije pripremila tak da ju je „zamesila“ z uljem, senfom, Vegetom, malo soli i malo tople vode. Tak nekaj mekani i saftno se retko najde.
Desert 1:
Jelena je napravila jednu jako „neobičnu“ kuruznu zlevanjku za kojom su svi poludeli.Kaj jojje napravila neznam al je tu svega bilo: od kuruznoga brašna, tikve, preljeva od vanilije do nekakvoga čipsa od belanjki. Više nego delicija.
Desert 2:
Đuro je napravila svoje tradicionalne kardinal šnite.
Z tim je naravno poslužena kava jer i v goricama ima kavopija.
Desert 3:
Kak da prejde ovakav obed v jesen bez kostanji. To su takaj naši dragi gosti jedva dočekali. Malo si ljudi zamažu prste al je jako slatko dok si sami trebite i pomalo se hranite.
I tak nam je brzo prešel jedan prelepi dan v druženju i blagovanju. Priča po priču, sečanja na sva ova radna ali interesantna leta i naravno obečanja da se pak moramo uskoro svi skupa najti. Nadam se da bumo to uskoro ponovili. Zakaj ne. V društvu prijatela ljudi se navek dobro osečaju.
:(Još nema komentara