Moj profil

A kaj da danas kuham? (427)

Ovih sam dana prečital izjavu da se ni  poznate face z javnoga životaza one države nisu mogle samo tak osloboditi vojske. Svi su kakti morali dati svoj „doprinos sigurnosti domovine“ pa je nabrojano nekolko poznatih faca kak su Zdravko Čolić i Zvonimir Boban koji su odslužili svoj dug domovini. Ja se z tim baš ne slažem jer imam malo drukčeša iskustva.

Bilo je i drugih primera

Da se mam razmemo: nisam ja bil nikakva velka faca, bil sam samo jedan od stotina hiljada, al sam bil svedok kak su se oslobodili neki moji kolege z faksa koji su bili v ono vreme ipak dosta velke face.

Ono kaj vam bum spripovedal je čista istina i pomalo komična situacija jednoga mladog čoveka pacifiste koj se svakak štel osloboditi vojske. Bezuspešno naravno.

Prvo sam odgađal vojsku dok god je to išlo. Nisam bil baš redoviti student i uglavnom sam z faksa donosil potvrde da „imam pravo polaganja ispita“. To hoda jedno vreme dok vas ne pritisnu leta a onda vojska nema više milosti.Onda sam štel-neštel moral na brzinu diplomirati drugi glavni predmet da bar imam uvjete  služenja vojske samo jedno leto. Osamnajst meseci bi za mene fakat bilo preveč. No još se nisam predaval. Nekak sam računal da se bum zvlekel od vojske z nekakvom  manom pa me buju doktori proglasili nesposobnim. To bi morti bila sramota za jednoga muškardina al baš me briga kaj buju ljudi rekli. Onda vam je to na zadnjem pregledu pri doktoru ovak zgledalo.

Dan prije smo moj prijatelj Cico i ja lumpali celi dan na Šoderici a drugi dan v jutro smo prije pregleda otišli v birtiju i popili duplu crnu kavu i po deci nekakve žestice. Računali smo na to da bu nam tlak skočil na dvesto. Ništ se ni dogodilo. Nismo znali da žestica čak i snižava tlaka.

Doktor me je počel pregledaval i veli sestri da je sve v redu- bo. Onda ja: „Ali ja imam visoki tlak!“ Zeme on tlakomera, zmeri tlak i veli sestri: „Normalan!“

Onda pak ja: „Doktore al ja imam hemeroide!“ A on meni:“Pa kaj. To buš v vu vojski operiral i dobil buš par dana poštedu!“

Ne predajem se ja: „Doktore al ja imam i platfus!“. A on pak meni:“Pa kaj. Buš dobili uloške i buju ti se tabani zravnali“. I tak vam ja završim vu vojski.

Al zakaj vam ja to opće govorim? Samo zato da vam spripovedam kaj se dogodilo z mojim kolegama z faksa. V klapi nas je bilo šest z tim da su sva petorica oko mene bili od meter osamdeset na više i niti jedan ni služil vojsku.

Dvojica su imali prave razloge: jedan je bil zbilja tlakaš a jedan je imal ozbiljnih problema z čirevima na želucu. To je bilo opravdano.

Interesantna su ova ostala trojica.

Prvi: Poznati đudaš z nekolko pojasa, vrsni mužikaš!

Drugi: Poznati zagrebački košarkaš v ono vreme prvotimac Lokomotive!!

Treči: Golman hokejaša Medveščaka i reprezentacije Jugoslavije!!!

Na koju su foru zbegli vojsku nigda nismo doznali makar smo bili baš pravi pajdaši i koj put smo se znali spominjati na tu temu pod blagim utjecajem maligana. Sva ta priča kak se ni velke face nisu mogle osloboditi vojske z ovom pričom pada vu vodu.

Ja sam vam lepo završil v Ljubljani i odslužil „svoj dug domovini“ v trajanju od jedanaest meseci. Kak je to zgledalo? Ha čujte. Malo sam i profitiral. Ak ništ drugo ja kak psiholog sam mogel promatrati hrpu „čudnih tipova“ od svih krajeva bivše države. V takvoj situaciji fakat morete puno toga nafčiti o raznim ljudima v raznim situacijama. Imate besplatni eksperiment v „prirodnom laboratoriju“. Čak i moj strah od „loše klope“ je nestal. Bilo je ako ništ drugo onda podnošljivo. O tome sam svojevremeno i pisal na ovome blogu.

Samo da spomenem i slučaj moje klape makar niko od nas ni bil velka faca. Kum Fjaka i Atač nisu išli vu vojsku zbog žutice, Čvrknja zbog visokoga tlaka, Mato zbog čireva. Moram vam nekaj reči o solidarnosti v toj  našoj klapi. Dok bi neko od nas velkih ratnika bil vu vojski ostatak klape je svaki tjedan v hotelu skupil lepu svoticu dinara i poslal onom „bokcu“ nek mu se najde dok prek vikenda dobi izlazak v grad. Kaj to ni bil lepi znak pažnje prema prijatelju?

Pondelek

Juha/Glavno jelo: Filana paprika; prošli je tjedan bila v petek jer je bil na obedu Jan a ostatak smo zamrznuli. Danas ju bumo otopili i dodali malo pirea.
Desert: Smuti od kojekakvoga voća

Tork

Juha/Glavno jelo: Kisela juha od pilećeg sitniša
Desert: Marelice i kruške;
dobili smo punu vrečicu voća pa je šteta to ne skoristiti

Sreda

Juha: Juha od goveđeg repa
Glavno jelo: Kuhani rep i šalša
; možda dodam dva-tri kuhana krumpira
Desert: Sladoled

Četrtek

Juha/Glavno jelo: Pileći paprikaš z rezancima ili fužima
Desert: Dinja zrezana na kockice i ohlađena;
kak ju ja ne jedem bum pojele nekakvu drugu voćku.

Petek

Juha/Glavno jelo: Lagani grah čušpajz; nebute verovali da je to zaželela moja Đuro!? Veli da imamo dost mladoga graha pa nek skuham „lagani grah čušpajz“. Imam dilemu: napraviti fakat klasični čušpajz z malo dinstanoga mesa bez zafriga ili pretepeni grah koj je jako fini i hladan?
Desert:
Vjerojatni kuruzna zlevanjka

Subota

Kak sad stvari stoje mogel bi za ovaj vikend dojti v Koprivnicu Atač pa bumo nekaj napravili lagano v goricama, ono kaj on voli.
Juha: Juha od bočinga
z puno povrća. Zakuhal bum domaće rezance.
Glavno jelo: Kuhani bočing, povrće z juhe i morti nekakav sos
Desert: Gemišt se podrazumeva a lubenica je pravo osveženje za ove dane

Ako pak Atač ne dojde onda bum napravil samo lagani mešani roštilj z kojekakvim prilogima.

Nedela

Juha: Krem juha od mešanoga povrća
Glavno jelo: Pečena teleća rebra, pekarski krumpir, zdela šalate
Desert: Pamuk-kiflice;
najte me samo pitati kaj bi to moglo biti. Đuro stalno nekaj eksperimentira, razmenjuje nekakve recepte z prijateljicama pa bum i to preživel. Ak nebuju dobre navek se najde nekaj tekuće.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.