Moj profil

A kaj da danas kuham? (417)

Pri meni ništ novoga ili bolje rečeno sve po starom. Opet je bil dosta naporan tjedan, zaredali su rođendani, pa praznik rada pa jedna oklada i novo majmunovo. Nemre se čovek boriti protiv više sile. Na mene se naprosto lepiju jedna fešta za drugom. Nalo mi je sve to naporno jr se sve odigrva v mojoj kleti.

Dva iznenađenja

Desetak zadnjih dana pak je oko mene bilo kojekakvih događanja. Bum vam se probal malo „pojadati“ da vidite kak meni ni baš lako. Kak i navek dojde prošli petek Jan k nama na obed  i vidim da ima nekj za reči baki. Ja se maknem da ne slušam njihove „tajne“ a Đuro mi oda tu tajnu vuru-dve posle. Jan je pital za dozvolu za korištenje kleti jer bi on z dečkima otišel na tulum, tam bi prespali i on bu nas dočekal v subotu jer mu mama Irena tak i tak ima rođendana. Naravnop da nisam imal ništ protiv samo me zanima zakaj se pita baku Đuro  a ne mene? Kaj nisam ipak ja nekakav gazda te kleti? Onda pitam kaj buju dečki jeli? Odgovor me ni zadovoljil ili me je čak razočaral. Pazite ovo: oni si buju v klet naručili picu?! Pa dečki dragi  to kaj delate je svetogrđe. Nemrete v draganovečkim goricama jesti picu! Vu frižideru navek ima špeka, odličnih konzervi ala „pikant šunka“ i „delikates šunka“. Treba samo zeti nekakvoga sira, friškoga kruha i nekakvoga luka. Najte mi kvariti tradiciju. Znate kaj su mi rekli? Navodno da nemreju oni to najti vu frižideru?! Pa oni bi ostali gladni kraj punoga frižidera. No kak bilo da bilo izgleda da se dečkima dopalo v goricama pa osim rođendani i novoga leta svaki čas zmisliju nekakav drugi razlog za odlazak v gorice. Izgleda da bi Jan mogel biti pravi naslednik, barem kaj se tiče korišćenja kleti. Za posel bumo se i dalje brinuli Đuro i ja.

V subotu prvo iznenađenje. Dolazimo Đuro i ja v gorice da dočekamo Irenine goste, tam je i Jan ali ne sam. Najdemo njega i njegovu djevojčicu kak se lepo sunčaju v ležaljkama. Opala! I to smo doživeli. Više svoju djevojku ne skriva nego je odlučil da ju pokaže mami i baki. Lako za mene al kaj buju one rekle?  Draga djevojčica al sam imal potrebu na nekaj upozoriti. Rekel sam joj otprilike ovak:“Znaš ti dete drago kaj se bu tebi danas događalo? Danas si ti izložena reflektorima i kamerama. Moraš dobro paziti kak se buš danas pokazala. To ti je audicija za budućnost. Delaj sve kaj one traže al zmisli i još nekaj tak da se pokažeš v najboljem svetlu.“ Kolko je dete moglo razmeti staroga iskusnoga gospona neznam al sad čekam reakcije glavnih kritičarki.

Onda je sledilo drugo iznenađenje. Nekak mi je bilo čudno da mi niko ništ ne govori o jelovniku za Irenino društvo a letima sam ja bil taj koje je pripremal i predjelo i roštilj. Kaj se sad događa? Doduše dobil sam zadatak da narežem domaće kobase i špeka, koje sam ja delala još zimus, ali ne vidim kaj je z glavnim jelom. Kad ono evo ti kombi i dostava?! Pitam kaj se događa a onda mi objasne:“Znaš kaj se ti nebuš zamaral z pripremom mesa pa onda stajal kraj roštilja mi smo se odlučili za ketering!“ Bravo tak se to dela. Kolko je to koštalo nisam pital al se pitam:“Kaj sam ja stvarno već za staro železo?“ Naravno da vam bum sad malo ogovaral kvalitetu ovoga roštilja z dostave. Bilo je tu svega: čevapi, ražnjići, pileći file sirom, pljeskavice v kajmaku.  Neću biti zločest al je to daleko od naše kvalitete da ne govorim o onome guštu stajanja kod roštilja i peči rundu po rundu a neko ti saki čas donese friškoga gemišta. A prilog z roštiljem? Bil je tu krumpir ala čips, nekakvi kroketi (?!), kuhano povrće (?!) i mladi luk. Ta se pečenjarnica inače reklamira kak „leskovački roštilj“ kaj je svetlosnim letima od Leskovca. Znaju oni uopće gde je Leskovac? Nek odu samo do Zagrebačkog velesajma pa da vidiju kak to zgleda. Dok su se Leskovčani vrnuli posle rata v Zagreb puno je mojih prijatelja išlo na velesajam samo zbog toga roštilja. Baš me zanima kak bu to zgledalo prvom sledećom prilikom.

Tradicionalna proslava 1. Maja

Svako leto napišem nekaj o tom našem okupljanju pa nebum preskočil ni ovaj put. Sve je to počelo još negde prije rata dok su to pokrenuli naši dragi prijatelji, nažalost pokojni, Fjaka i Pepek.  Fjaka moj prijatelj, kum i međaš i Pepek moj prijatelj, Fjakin kum i muž moje setrične Zvjezdane. Bili su glavni pokretači toga, organizatori i naravno domaćini. Pred par dana zove me naš prijatelj Joso i pita:“Čuj mali bu kak i navek za prvi maj?“ Pa kakvo mu je to pitanja? Naravno da bu. Naših prijatelja više nema al tradicija se nastavlja. Uostalom oni su navek z nama jer nas i njih dvojica kak i Čvrknja i Bobo gledaju z Atačevoga murala na zidu moje kleti. Nigda ne dojdemo v klet a da ne dignemo kupicu vina popijemo „za pokoj duše“ naših dragih prijatelja.

Priprema za taj dan je pri nama jako brza i jednostavna. Dečki se pobrinu za hladno predjelo, meso za roštilj i janjca a cure za priloge i nekaj slatko. To je tak već uhodano da funkcionira skoro i bez dogovora. Važno je samo znati kad predstava počinje i pratiti Vakulu da znamo dal bumo na podolju ili stol pripremamo v kleti. Nisam spomenul piće? To se takaj zna. Jedini je „problem“ fiškuš al kak je na roštilj došel i Jan on je preuzel tu ulogu barem za taj dan.

Jedan zgodan štiklec o sponzorima našega jelovnika. Prošlo leto je janjca platil prijatelj Davor samo z njemu poznatih razloga. Ovo leto je uletel z janjcom prijatelj Joso al vam nesmem reči njegve razloge. Ima to nekakve veze z intimom al kak je rekel da je i njegva žena poduprla taj predlog dalje od toga nebum išel. Važno je i kaj mu je ovoleto 70-ta letnjica kak je krenul v prvi razred. Naravno da je za tu priliku dobil i odgovarajuće poklone kak bi se prisetil svojih prvih školskih dana. Joso je donesel za tu priliku svoju čitanku z 1949-toga leta i moram vam reči da smo se lepo zabavili z čitajući te tekstove.

Janje na okladi

Sad pak gledajte ovo. Prošlo leto smo jedna mala ekipa nas Koprivničanci bila v gostima pri prijateljima v Nespešu i tokom  kojekakvih razgovora dojde do oklade koju sam konačno već jemput i ja dobil. Do sad je letima bila najsigurneša oklada z menom. Zgubil  sam već  stado ovci i bezbrojne roštilje. Nek se i meni jemput posreći. No ova je oklada posebno slatka. Dobil sam ju z čovekom, velikim gurmanom, koj baš i ni brz na okidaču. Naravno da se opiral rukama i nogama da dokaže kak je on dobil al su mu onda dokumenti pokazali nekaj drugo. Oklada je bila: onaj koj zgubi plaća janjca i fileke za predjelo. V igri sudjeluje osmero ljudi. Mali mi je problem kak nabaviti janjca obzirom da je ogromna količina janjci popapana za Vuzem.

Kad smo kod okladi bum vam spomenul jednu koja mi je jako draga. Z dvojicom okorjelih karataša sam bil tamam vu oči rata na nekon seminaru v Ljubljani. Navečer posle programa predlože oni kartanje za nofce. To sam odma odbil i predložil da se moremo kartati samo za iće i piće. Pristanu oni na pladanj pršuta i sira i dve butelje ali se mora platiti v baru hotela Lev. Znate kakve su tam cene?I kaj da vam velim. Glatko sam ih dobil, znate da početnike ide sreća, i morete si zamisliti kak mi je pasalo zameziti na račun takvih kartaša kak su bila ova dvojica.

Dok ovo pišem verujte nemam još nikakvu pravu ideju kaj kuhati jer ima kojekavih ostanjki a v nedelu najstarija Đurina vnuka Viktorija ima i prvu pričest pa moramo biti na obiteljskom obedu. Znate da se na takvim obedima obićno jede z velikom žlicom.

Bum vam samo navel kaj bum verojatno ja ovaj tjedan imal na jelovniku. 

Juhe: krem od karfiola, koprova juha  i morti kakva prežgana ili paradajzova.

Glavna jela: imam materijala za jedan teleći perkelt, onda pileći rižoto, čušpajz od poriluka z faširancima ili kranjskima, špic rebra z mladim krumpirom i svakak bu jedan dan riba. Slutim da bi to mogla biti jedna ogromna štuka. Đurim sin Kristijan je dobil štuku od prek pet kil pa bu i nas zapal kakav falačec. Đuro voli i oslića ala bakalar. Nekaj bum već skombiniral.

Desert: pretežno buju nekakvi sokovi, pokoji smuti i kolač po Đutinom izboru.

To je onak u grubo al mislim da bu i nekakvih izmjena već prema trenutnom raspoloženju i raspoloživim namirnicama vu špajzi i frižideru.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.