Moj profil

A kaj da danas kuham? (362)

Ovaj mi je prošli tjedan baš bil onak napet kak retko kad. Bilo je kojekakvih aktivnosti, bežal sam sim i tam, pa bum fakat moral napisati od svačega pomalo, udrobljeno. Rekel bi jedan moj prijatelj da sam si „potrošil noge do kolena“.

Bobina godišnjica

11. 4. je bila godišnjica našeg dragog prijatelja Bobe. Otišli smo na groblje, zapalili svečicu i pozdravili se z dragim prijateljem. Najmlađi član naše klape otišel je pred točno četri lete.

Prijatelji se ne zaboravljaju.

Voda od kuhanja testenine

Najprije  sam pročital jednu „senzacionalnu i neverovatnu vest“: kao najte hitati vodu od testa jer je to „voda zlata vredna“ koju morete upotrebiti za kojekakve juhe i umake! Dobro jutro Kolumbo. Pak su to fakat delale i naše bake i mame. Morete se lako setiti da ja takaj to ponekad predložim za juhu iako je pri nama doma jedna drukčeša situacija. Ja naime domaću testeninu kuham uglavnom za sebe a za Đuru onu kupljenu od bezglutenskog brašna. A to ni isto. Isto tak nije isto voda od kuplene „normalne“ testenine, i domaće. Voda od kuplene testenine vam opće nema „šusa“. Mi bi Podravci rekli „ni krop ni voda“. Od takve vode nemrete dobiti baš bogznakakvu juhu a ni sos. Morti se sećate da sam pred par let štel na jednom velikom skupu v „Sunčanom selu“ kraj Koprivnice skuhati baš takvu juhu od domaće testenine al su mi moji pomagači tu vodu od domaćih rezanci hitili jer nisu znali za kaj mi to treba. Napisal sam da su mi „Danko i Marin fkrali slavu“ jer mi je to trebal biti favorit i iznenađenje pred kuharima profesionalcima. Bu drugi put.

Spremanje piletine

Verovatno i vi prečitate tu i tam na internetu „revolucionarne savete“ o tome kak spremati, zamrzavati, odmrzavati i pripremati to i to meso ili namirnicu. Ovaj put sam ovak nekaj prečital:

  • Nemojte vu frižideru stavljati pileće meso na najgornju policu jer bi se moglo cediti i zmazati ostale namirnice a ni frižider nebu baš zgledal preveč uredno
  • Nemojte prati piletinu prije spremanja jer pri pranju morete pošpricati po sudoperu i, mislim si, po plčicama iznad sudopera, a to je izvor kojekakvih nepoželjnih baktericija.

Sad se ja pitam: a kaj dok kupite pri kumici friškoga piceka, donesete ga doma i odma ga idete spremati? Friško meso se navek vu vrečici malo „popiški“. I kaj sad? Bum ga takvoga malo zamusanoga mam išel pohat ili delat paprikaša? Kaj ti savetnici nisu nigda odmrzavali piceka ze škrinje? V tim vrečicama navek ima malo tekućine koja se svakak mora isprati i malo posušiti.

Takvih vam saveta ima saki dan po kojekakvim portalima i samo čoveka zbuniju. Za istu namirnicu bute čuli: preporuča se svakak ili nedaj bože deti ih v zube. Više nebum čital takve „vrhunske kuharske savete“.

Hrana i piće

Ima jedan časopis, koj valjda izlazi svaki tjedan, a ja njihov predlog za „sutrašnji jelovnik“ pogledam tu i tam na „Srce televiziji“ Čakovec. Ni reči nebum napisal o kvaliteti hrane jer se tu i nema kaj posebno zameriti. Imam jednu drugu primjedbu. Uvek se predlaže juha ili predjelo, glavno jelo i desert i v tome je kvaka. Zna se dogoditi da ili nekakva bogata juha ili predjelo imaju iste sastojke. Recimo testeninu vu predjelu i v glavnom jelu. Iza svake juhe ili predjela i glavnoga jela predlažu i odgovarjuće vino. Ljudi moji pa ta obitelj posle svakoga obeda mora biti pijana. Onda: količine! Kad bi kuharice/kuhari kuhali saki dan takve količine za jedan obed trebali bi fakat biti kraj peći celo prijepodne a da bi za koj mesec trebali kupiti novu vagu to je sigurno. Pitam se: pa ko to sve more pojesti za jedan obrok? Deserti su takaj bogati i naravno da se i posle njega predlaže odgovarjuće vino. Živeli!

Smiljka i Jelena

Smiljka vam je sestrična od mojega kuma Fjake, priznati umetnički fotograf, koja živi već desetlećima v Njemačkoj al je jako često pri nama v našoj lepo Podravini. Jelena je pak Dubrovčanka, koprivnička sneha, koja je takaj letima živela v Njemačkoj.

Te vam dve dame letima dolaze k nama v gorice za kojekave prigode: od rođendani do berbe. Za Martinje i Vincekovo do danas žene još ne dolaze v klet. Kaj bu za koje leto bumo vidli.

I tak su njih dve još prošle jeseni pozvale našu celu klapu za prvi vikend v travnju na obed. Ljudi moji da ste vidli taj jelovnik. Probal se bum setiti kaj je svaga bilo:

Aperitiv: Rakijice po izboru

Juha: više nego atraktivna. Ove vrle dame su si dale truda i napravile dvobojnu juhu. Crvenu od cikle i i belu od hrena. Naravno da se to moralo servirati za svakog gosta posebno v tanjur.

Glavno jelo 1: Pečena prasetina, rolano carsko meso, pečena vratina z odgovarjućim prilogima i šalatama.

Glavno jelo 2: Pašticada z njokima. Jelena je ipak Dalmošica.

Desert: Sladoled, vino, pivo

I dok sam već krenul doma čujem glas domaćice: „Kuda kuda? Dolazi još jedno jelo žlicom. Čili z mljevenim mesom!“

Verovali ili ne do te žlice nisam došel. Samo da sam zel po zalogaj svega bil bi sit.

I pak se pitam: Ljudi moji pa ko to more pojesti?

Sarma i sekeli gulaš

Pita mene Đuro neki dan:“Kaj bumo z onim kiselim zeljem. Ima ga još fanj, fakat je jako fino i šteta mi ga je hititi“. Akcija zelje je počela. Dio samo dali Đurinoj sestri Violeti koja je bila i dioničar, dio Đurinoj kćerki Ireni a dio smo ostavili za sebe. Imal sam još v škrinji špic rebra i bogate krmeče „kosti“,  kilu mljevenoga mesa smo kupili, kobasi, špeka i kožica ima i kreni na posel. Skuhal sam lončugu sekelija i lončugu sarme. Taman je trebal dojti na obed Jan koj obožava sarmu. Pun pogodak. Ostatak je Đuro lepo spakirala i dela v škrinju. Dok se za koj tjedan pak zaželimo sarme samo ju podgrijemo i dodamo malo pirea ili slanoga krumpira. Sekelija je zišlo dve poštene porcije koj je takaj završil v škrinji. Šparni Podravci znaju kak ne hitati kiselo zelje.

Moje predavanje

Prošli sam tjedan imal v Knjižnici „Fran Galović“ prvo predavanja na temu psihologije po naslovom „Komunikacija je krvotok našeg postojanja i djelovanja“ z podnaslovom „Zabavna strana psihologije“

No o tome vam bum nekaj više napisal drugi tjedan. Za ovaj tjedan je dost.

Pondelek

Juha: Imam juhu od jučer al bum zakuhal kašicu
Glavno jelo: Špagete milanez
Desert: Kolač od jučer

Tork

Juha/Glavno jelo: Sarma i malo slanoga krumpira
Desert: Kifli z pekmezom

Sreda

Juha: Koprova juha z krutonima
Glavno jelo: Krmenadli na naglo, pomfrit, šalata
Desert:
Nekakava voćka

Četrtek

Juha/Glavno jelo: Složenac od janjetina i povrća; ostalo nam je od Vuzma janjetine a Đuro obožava složence
Desert: Sok

Petek

Juha: Bogata juha od oslića i povrća
Glavno jelo: Friški bakalar na periški, lešo krumšir, tartarsos
Desert: Čaša vina

Subota

Sigurno bumo imali nekakve radove v goricama samo Đuro i ja a onda smo obićno praktični
Juha: Juha od „staroga“ pevca z puno povrća
Glavno jelo: Kuhano meso i povrće z juhe na maslinovom ulju
Desert:
Za Đuru sok a za mene koj lagani gemišt

Nedela

Probajte skombinirati onaj gornji obed ala Smiljka i Jelena samo najte preterivati v količinama!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.