Moj profil
Kada oktobar upadne u maj: Argentina i Urugvaj
Kada oktobar upadne u maj: Argentina i Urugvaj

Kada oktobar upadne u maj: Argentina i Urugvaj

nuua

Kada se proljece pretvara da je jesen, i kada oktobar upadne u maj, volim se vratiti ovdje.

I nikad ne znam zasto se vracam. Da li zbog njihove strasti prema zivotu, da li zbog moje strasti prema njima, da li zbog njihove energije i otpornosti, da li zbog moje energije prema njihovoj, da li zbog vlastitog bijega od sebe ili ka sebi. Da li zbog neke nostalgije prema svemu juznjackom.

Ovaj puta sam isplanirala urbano sa ruralnim, radno sa neradnim. Posao cu zavrsiti za tjedan dana, i jedan ukrasti za sebe. Maznucu ga sa razmacina, i u razlomcima, rijesila sam.

Prva na rasporedu je Argentina. Volim kada se avion spusta nad Buenos Airesom. Ne osjecam vise uzbudjenje, ali se uvijek radujem ponovnom susretu sa ovim gradom. Nerijetko me u istom trenutku spuca radost, ali i tuga od svijetlecih limenih krovova predgradja koji su cesto jedina izolacija i zastita od kise. Dok krecem prema svome odredistu, razmisljam kako ovome gradu nikada nije bilo lako. On samo naoko odgovara svome nadimku Pariza juzne polutke. Decenijama ga grize inflacija, trenutna je 48%. Manji kruh za dnevnu dozu prosjecne obitelji koji ce danas kostati 30 pesa, vec sutra ce se mozda popeti na 60, a prekosutra mozda pasti na 50. Isto je i sa kreditima za kuce i mjesecnom stanarinom. Zivot se planira svega dva-tri tjedna unaprijed, rijetko na dulje. Jedina konstanta je da konstante nema. Zivot ovdje je i lijep i ruzan istovremeno. Nesto sto nam je svima valjda zajednicko. Mozda je upravo to ta konstanta, ono sto nas sve cini svojima, i nasima.

shimmer fallback
shimmer fallback

Imam danas cijelo popodne za zujanje, kalendari i satovi me ne zanimaju, ostavila sam ih u koferu. Na ugovorenom cosku srecem Constanzu, simpaticnu i dragu radnu kolegicu. Navratimo prvo u El Ateneo knjizaru na Santa Fe aveniji i pokupimo par knjiga. Gibamo onda polako ka sjeveru grada. Setati Buenos Airesom pauzom za rucak, negdje između 12 i 2 radnim danom u dijelu grada poznatom kao Recoleta, znaci nerijetko naici i na redove ljudi, koji naoko besciljno vijugaju iza uglova starih zgrada. Ako bacis pogled na zadnjeg u redu, rekao bi da je vjerovatno rijec o nekoj trgovini sa rasprodajom. Ako se odlucis pratiti taj ljudski lanac prema njegovom prvom cekaocu, naći ćeš se mozda zacudjen u blizini Parera i Presidente Manuel Quintana ulica pored jedne stare kapije, sa metalnom plocom pored vrata na kojoj piše - Centro de Estética y Cirugía Plástica. Naime, početkom ovoga stoljeca, plasticna kirurgija s’nogu je postala veoma popularna u gradu te joj njegovi stanovnici pribjegavaju u trku. Botox ovdje, stric ondje, sasvim uobicajena slika. Neobično je malo za vidjeti da su pola tih cekalaca zapravo muskarci. Ovi ljudi su oduvijek cinili sve da bi ostali lijepi. Ove žene su koristile kreme za hemeroide po vratu i otecenim kapcima 100 godina prije nego su Ave Gardner i Rite Hayworth zadobile svoje prve hemeroide. Najzanimljivija od svega je drama koja se odvija po tim redovima. Cekaoci se zblizavaju, nerijetko se tu desi i ljubav, lete ruke, dlanovi se lijepe za celo, emocije se sklizu sa rukava, padaju samari, prekidaju se veze, svadja se o nogometu - cijeli zivoti zbijeni u tih sat vremena cekanja. 

shimmer fallback
shimmer fallback

Ogladnile smo, pogledamo se i krenemo prema El Sanjuaninu u Posadas ulici, tu uvijek zavrsimo. Omiljeno lokalno svratiste sa najboljim i najjeftinijim empanadama u gradu. Kao i prijasnjih godina, naletimo na sve slojeve gradjana. Drustvo nam prave zene koje se zale na nepazljive muzeve, i muzevi koji se zale na neposlusne zene, kamiondzije, doktori, studenti, frizeri, smetljari i turisti. Platimo po 45 pesa po empanadi, i odlazimo kod Biele u bastu na pivu.

shimmer fallback

Sljedece jutro me vodi ka jugu grada. Spustim se do luke i krenem za La Bocu, jednom od drazih kvartova. Izgradili ga Talijani iz Genoe, ofarbali kuce u zivahne boje, zadrzali svoj govor pa zubore i dalje na Genovese cak i nakon 100 godina. Ispred jedne sarene kucice kartaju dva muskarca. Dijalekt im je eklekticna mjesavina njihovog Genovese dijalekta, prosaranog urbanim Spanjolskim, ovim gradskim, kolokvijalnim Castellanom. Ovo su pravi Porteños, i ponosno nose svoj grad, u srcima, ali i na ledjima. Stvari se nisu puno promijenile u zadnje dvije godine. Emocije se nose i danas po ramenima. Od baka i deda, majki i oceva, preko djece, unuka, i tako generacijama. Bezveze je što se ovdje u modu nisu vratile one safari kosulje sa dzepovima po rukavima, lakse bi ih bilo nositi, sve te emocije. Dok setam i promatram, smjeskam se sama sa sobom. Svakako je biti dobro osim stalozen. To je prilično nepristojno. Mahanje rukama i oslikavanje ljutnje po licima, kao i tuge i veselja, te naročito patnje, preko javnog naricanja i svakodnevnih uličnih drama, je ne samo uobicajeno, nego jos uvijek i preporucivo.

shimmer fallback

Sjednem za mali stolic na Aleph terasici, narucim choripan sa pivom, i promatram ovaj saroliki svijet svih boja. Tu uvijek rucam, za malim plavim stolom, i uvijek isto. Pridruzi mi se Guillermo, lokalni slikar i super ciko koji govori 7 jezika. Za razliku od susjednih "tango restorana", ovdje nista nije skuplje od 180 pesa, ($4). Dolazi vecer, u 6 sjedam u taksi i vracam se. Koliko god voljela La Bocu, ni lokalni ljudi ne ostaju u Caminitu poslije 6 sati. Restorani i trgovinice se zatvaraju, umjetnici i tango plesaci odlaze svojim domovima. Boca nece imati lijepi ritam do sljedeceg jutra, bice opasna i brutalna kao i svake noci. U nju treba doci i dozivjeti je, i sa njom treba pametno.

shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback

Nakon nekoliko dana hvatam kratki let za Cordobu, i gibam prema sjevero-zapadu, ka centru zemlje. Radim tri dana i cetvrti maznjavam za sebe. Najbolja prijateljica ovih dana mi je mala kravica Valentina koja zivi na estanciji El Colibri. Dva dana po rodjenju napala ju je puma i ugrizla za glavu. Spasio ju je Maxi, lokalni gauco sa estancije. Kada ju je doveo mami, ona je odluci odbaciti nakon sto joj je na tjemenu jos uvijek mogla namirisati pumu. Napustena, Valentina se okrenula Maxiju, spava pred vratima njegove kuce sa psima Lunom i Manchom, te misli da je i sama pas. Ponasa se kao pas, skace kao pas, trci za djecom kao pas, i vraca loptu poput psa kada joj se dobaci.

shimmer fallback

Rado opet srecem Gabrielu, Emiliu, Leonarda, Vincenta, Guadalupe, Rubena i Luci, drage, stare likove i zitelje ranca. Klopamo zajedno asado, ljutimo se kako smo puni, ali kako pristizu novi komadi mesa, nijedan ne odbijamo. Sto nas, naravno, ne sprecava da i dalje kukamo i jaucemo. Dobacim, naravno, i ovaj puta  kako se kod mene u gradu korejski rostilj smatra za najbolji u svijetu, i cekam reakciju. Odlucim da mi je zivot ipak miliji i da ne odem ovako rano. Vrijeme sporo tece na estanciji u ovo doba godine, osim dva-tri dosljaka, sama sam. Setam sa Emiliom uz brzu i plitku rijecicu Santa Catalinu, hranim koze i ovce, trcim za Valentinom i ona za mnom, kradem mir i spokoj.

shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback

Peti dan me zadesi nazad na aerodromu. Cordoba kao Cordoba, uvijek si speman za nju, ona je rijetko spremna za tebe. Malo je oblacno, kise nema, svejedno odluce zatvoriti aerodrom od 11 do 5. Prilicno uobicajena prica za putnike na ovim prostorima. Umjesto istocno za Buenos Aires, dodijeljeno mi je da letim za Jujuy, na suprotnoj, zapadnoj strani zemlje, sjeverno od Salte prema cileanskoj granici. Nisam ljuta, u stvari sam radosna, nisam bila ovdje barem 15 godina. U Buenos Aires stizem u 1 ujutro. Budim se opet u 5, krecem prema trajektnoj luci, i gibam za Urugvaj, sljedeca destinacija – Colonia del Sacramento. Trajekt brzo prelazi Rio de la Plata. Ova ogromna rijeka je sve sto dijeli Buenos Aires od Urugvaja, voznja nije naporna i traje samo sat vremena. Cudna rijeka, dzinovska, cesto mirna, nikad plava ili zelena zbog blatnjavog tla. Tece skoro 200 kilometra ka Montevideu gdje postaje morem.

shimmer fallback

U Coloniji ostajem tri dana, jutrom obavljam posao, popode setam gradicem, hodam njegovim trosnim kaldrmama i grizem chivito sendvice. Dok su se Portugalci i Spanjolci tukli ovdje prije par stotina godina, ucinili su pametnu stvar. Potpisali su ugovor da ne unistavaju gradic, i ispostovali ga. Nije neobicno da ljudi vec desetu generaciju zive u svojoj kuci.

shimmer fallback

Plaze su lijepe uz rijeku, pjescane, i par ih je na samo 20-tak minuta hoda sjeverno od centra. U ovo doba godine su puste, i bas onakve kakvima ih volim, jesenje. Tiho je. Turisti su nestali i vratili se svojim kucama, nema nikog osim mene i jos dva plivaca. Temperatura zraka je 24C, vode oko 20. Nije za domace, oni su vec u debljim jaknama. Za nas iz sjevernih krajeva vise nego odlican dan za plivanje. Veslam rukama i cudim se palmama, sto uopce rade ovdje. Neobicno ih je vidjeti uz slatku vodu.

shimmer fallback

Dok plivam, razmisljam o svakodnevnom zivotu ovog tihog argentinskog susjeda. Prilicno je miran, ekonomski stabilniji i "svicarskiji" od zemalja u regiji, bez rasnih i etnickih tenzija - sa dobrim razlogom. Naime, za razliku od infrastrukture i bastine koje su u proslim ratovima bile postedjene, lokalnom indigenom stanovnistvu nije bio dodijeljen taj luksuz. Njih se je ubijalo, neprecutno i po planu, nije ih se stjedjelo. 90% prvobitnih ljudi ove zemlje je istrebljeno. Izbrisani su citavi narodi: Charrúa, Minuane, Chaná, Yaro, Arachán. Nisu nestali, nisu ni iscezli. Narodi ne iscezavaju. Narodi bivaju poubijani.

shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback

Vrijeme je za pakiranje. Kofer je nabubrio od gluposti, sjedam na njega i nekako ga zatvaram. Krecem prema Carmelu i onda ka vinogradarskoj oblasti na sjevero-zapadu Urugvaja. Berba je zavrsena krajem marta; osim lokalnih ljudi, malo je vise putnika na ovim prostorima, stranci su nestali dolaskom jeseni.

shimmer fallback

Relativno brzo zavrsavam posao i kradem cijeli cetvrtak za sebe: setam obranim vinogradima, druzim se sa konjima, brstim pokoje zaboravljeno zrno tannata koje se sacuvalo na vitici. Ovo bogato tlo, plodno je za crna vina, dok je fosilno tlo na obalama rijeke ostavilo dobar teren za sauvignon blanc i slicne bijele sorte. Motivacije mi ne fali, pronalazim i vrijeme, i polako ih isprobavam.

shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback

Grabim trajekt nazad za Argentinu. Ostalo mi je jos jedno popodne za setnju San Telmom i radujem mu se. U ovom boemskom dijelu grada, Buenos Aires se zapravo rodio, odovuda je sve krenulo. Volim ga, njegove male nakrivljene ulicice, i nepretenciozne gradjane. Danas je nesto trosniji, njegovi dani glamura su prosli. Setam Defensa ulicom, prvo do Mercada da pokupim novu zalihu yerba mate. Tu srecem 3-4 Che Guevara. Nemaju komandantovu karizmu, ali su relativno dobre kopije. Uhvatim se kako na glas pjevusim: Aquí se queda la clara, la entrañable transparencia, de tu querida presencia, Comandante Che Guevara. Gibam juzno do Plaze Dorrego i pozdravljam posljednje plesace tanga na trgu. Odsjedim malo pred sumrakom, i odtugujem sto me jutro vise nece zateci ovdje. 

shimmer fallback
shimmer fallback
shimmer fallback

Hvatam let preko Santiaga, naginjem se uz prozor, masem mocnim Andama, i preko Perua, Kolumbije i Karipskog mora, vracam se kuci.

shimmer fallback

Ubica na obali

U iscekivanju sunca
ubica sjedi na terasi
gleda u mirnu vodu
rucnik sto se susi
i pokoji tihi camac u prolazu
Sve je njeno na njoj
od carapa nezgrapno nabijenih
u crveno-bijele japanke
i crne majice dobro zaflekane
od sokova kruske tek pojedene
do ovog kasnog jesenjeg lisca
sto na nju u maju pada
Sve je njeno
osim nje
Nicija u ovom necemu
u kojem se dobrovoljno obrela
da ubijajuci vrijeme
pronadje spokoj

 PS. Za par lokalnih argentinskih recepata, kliknuti ovdje: https://www.coolinarika.com/recept/argentinski-stol/

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.