Moj profil

A kaj da danas kuham?" (515)

Sledi nam velki tjedan koj označava kraj korizme. Preispitajte se kolko ste bili disciplinirani, kakvi su rezultati za celo to vreme a onda od pondelka sve z početka. Znate da se obično daje reč da krečete od pondelka “v novi život”. Tam negde mam iza vojske sam se malo opustil, pomalo sam počel preterivati, ali sam krajem svakoga tjedna dal reč pred pajdašijom, a i sebi, da od pondelka fakat idem v novi život. Doduše nigda nisem rekel od kojega pondelka krečem pa se to sve fanj let produžilo. No leta se onda sama pobrineju da se v jednom momentu dopelate v red i sve vam to dojde kakti normalno. Verojatno sad neki drugi, nekaj mlajši ljudi, pak idu v novi život. Nek buju uporneši od mene.

Vuzmeni tjedan

Nebum vam otkril ništ novo ak velim da se nekak stvari oko nas događaju po istom obrascu skoro kak i prošlo leto. Slavimo obletnice korone i potresa, i dalje se ne okupljamo i družimo i kak da smo čak malo na sve to več oguglali. Vidim da negde po Lepoj Našoj ljudi protestiraju, očeju više slobode, kaj me malo i zbunjuje obzirom na sve kaj se još navek oko nas događa. Moj je stari Blaž kak velki vernik navek govoril: “Strpljen spašen!” Neki su pak znali dodati:”Bumo vidli rekli bi slepci!”

Probam se setiti kaj bi se sve dogodilo v mojoj klapi v ožujku i početkom travnja. Onak kak se događalo v zadnjih bar tri-četri desetleča.

V ožujku smo promašili čak tri rođendana: mojega šulkolege Imbre, Brace i Krune. Ženske rođendane nesmem spominjati.Pri Imbri smo v Hudovljanima letima jedanajstoga ožujka obilježili njegov rođendan v krugu prijatela z generacije, z posla i nekih ranešeih poslovnih partnera. Čak je  na taj dan redovito dolazil i Zoltan z Mađarske. Navek se dobro jelo i pilo, zapopevalo a par let smo imali i  pravi “bend”: Zoran na harmoniki i Joža na gitari. Jedno je leto slavljenik nabavil mali bubanj pa sam se i ja pridružil. Kaj če vam više? Prošlo leto smo taman lepo proslavili i drugi dan je več sve bilo zaprto.
Braco je jedna druga priča. On je pred par dana navršil sedamdeset (70) let i to je trebalo fakat zapraf proslaviti. Dok dobite ispred leta onu lepu numeru sedam (7) to se mora zalejati.  Ovak su delali samo mobiteli i čestitke z puno dobrih želja.

Ovaj bi pak tjedan prvog četvrtog (1. 4.) naš Slavo proslavili svoj šezdeset i deveti rođendan al mesto čestitki moremo samo zapaliti svečicu i prisetiti se nekih prelepih dana i leta našega druženja. Ne sečam se da smo to igda propustili od početka naše druženja pa do prošloga leta. Bliska pajdašija je navel znala kak to obilježiti z dobrim zalogajem i dobrom čašom vina. V mislima bumo z tobom dragi prijatelju.Baš mi je ovih dana v ruke došla pod ruke knjiga Mire Gavrana “Pjesme” v kojoj sam našel jednu prigodnu kratku pesmicu:

PRIJATELJ

Ući će u tvoj život neprimjetno. Pogodbe nećete činiti,
a sve će u vašem prijateljstvu biti unaprijed određeno
i poznato. Kad budeš u nevolji, sretat ćeš ga slučajno.
Pomagat će ti svojom prisutnošću.
Proleče v minusu

Više ni nikakvo iznenađenje da nam se i vreme čist promenilo, ni godišnja doba nisu više onakva kak smo to negda imali. Vu veljači je bilo proletno vreme a z prvim danom proleča  minusi pa čak i koja pahulja snega. Probam več par dana nekaj delati v goricama al, najte mi zameriti, to baš ni vreme da bi ovak ozbiljan gospon kak ja mogel biti dve-tri vure v trsju po ovome vetru. Em posel ni zec. Nekaj sam več napravil do Josipova a nekaj bu ostal za ovaj tjedan jer bu vreme malo zatoplilo. Barem je tak rekel Vakula. Morti mi je največa briga kaj moram vužgati staru lozu koju sam nahital na roštilj. No kak se ovaj tjedan i ne planiraju velki poslovi lako bum i to obavil. Treba mi jedno popodne bez vetra i to se bu rešilo tak da deca moreju krenuti na prvo proljetno roštiljanje. Meni doduše paše ovakvo čudljivo vreme jer imam kojekakvoga posla za radnim stolom. Naime Koprivnički gradski muzej dela jedan dokumentarac o tradiciji vinogradarstva v našem, tradiciji goričkoga druženja i naravno goričke gastronomije. Navodno i ja imam nekaj na tu temu za reči nakon pedesetak let iskustva na našim draganovečkim bregima. Moram se potruditi da moj doprinos tom poslu bude kak bog zapoveda.

Ko to mene ne razme?

Do mene je ovih dana došel glas kak jedna mlada osoba ne razme taj “moj jezik” na kojemu pišem.Verujte da se ne čudim. A kakav je to moj jezik? Zapraf je to moj materinji jezik. Tak se negda govorilo v Koprivnici, nekaj malo sam pokupil od dede i bake v Ivancu a onda su došli nekakvi utjecaji Zagreba. Svega ima pomalo. Do devetnajstoga leta slušate taj jezik doma, v školi morate slušati “standardni hrvatski jezik, onda odete studirati pa čujete malo purgerskoga, mene su muzikanti malo zarazili ze šatrom i onda se pak vrnete v Koprivnicu i nastavite tam gde ste bili kak tinejđer. E sad ak mene ta mlada osoba ne razme kak bi tek bilo da je otišla v Zagorje i da se recimo najde v Bednji? Ak malo pratite VTV-televiziju onda vidite da oni imaju titlove dok daju nekakvu emisiju na bednjanskom. Ili zamislite ovo: spojite Bednjance i neke naše otočane? Mislim da nema prevoditelja koj bi im mogel pomoči da se razmu. Imam vam ja povremeno kojekakve razgovore z mlađom generacijom. Tak se jemput spominjamo i velim ja kak smo negda v gorice prelazili prek “štreke”. Nad njihovim glavama sto upitnika:”Kaj je štreka?”Onda spomenem da bi mogli z kuhanom govedinom napraviti sos od tormana. “Kaj je pak torman?” Dodam da bi ze srnetinom mogli napraviti semerknedle ili nudle a za desert si bumo napravili nekakav melšpajz! Dok pak dinstate nekakvo meso za paprikeš morate na kraju meso malo poštaubati. Moji pajdaši i ja uživamo vu pajšlecu na kiselo. Ima toga još al za prvu lekciju čisto dost.Onda skužim da te generacije imaju malo drukčeši rečnik i da zgleda moramo vučiti jedni od drugih. Mlađi buju nas vučili ove moderne informatičarske i engleske reči a mi njih neke germanizme koji su pri nama starešima još navek jako v upotrebi.

Mislim da bi ovaj tjedan, tam do petka, bilo dobro biti jako skroman i ne preterivati v ničemu. Ja bum probal ovak poriktati ovotjedni jelovnik.

Pondelek

Juha: jedna Podravkina z vrečice
Glavno jelo: Jetrica na naglo, pomfrit, kiseli krastavci
Desert: Kompot od jabuki

Tork

Juha/Glavno jelo:Krumpir gulaš; da nebu baš škripalo pod zubima hitite nutra koju kožicu i malo sitno narezanoga špekiča
Desert: Sok; mi još navek v podrumu imamo nekolko vrsti sirupa pa to moramo potrošiti.
Sreda
Juha: Krem juha od karfiola
Glavno jelo: Vrganji/gljive z jajcima; ja i v to narežem malo špekiča
Desert: Sigurno imate doma kakve napolitanke ili nekvoga keksa

Četrtek

Juha/Glavno jelo: Žganci z vrhnjem; vi bi verojatno rajše  žgance z čvarkima al zante da je velki tjedan.
Desert: Čista voda z pipe

Petek

Letima smo Slavojeva i naša familija imali na taj dan zajednički kasni obed/ranu večeru. Ja sam odlučil da i ovo leto napravim jedan naš tradicionalni obed ali bumo blagovali svaki pri sebi doma. Lako je to spakirati i poslati dragim prijateljima. Pa nismo daleko. V Koprivnici nam je sve skoro susedstvo.

Predjelo: Salata od lignji, riblja pašteta na tostanom kruhu z putrom
Juha: Juha od kozica i sitna testenina
Glavno jelo: File grgeča na pariški, slani krumpir, tartarsos
Desert: Čaša vina i nekakav drobni kolač

Subota

Nekak mi se čini da bu ostanjki od petka a za silu morem kak i navek v subotu napraviti nekaj od testa. Recimo rezance z makom ili špagete.
Osim toga imali bumo pripreme za Vuzmeni obed pa i ni huda sila da moramo preterivati. Sutra je čist drukčeši dan.

Nedela: Vuzem

Kak je to od navek bilo tak bu i danas malo drukčeši raspored blagovanja. Ovisi i o tome dal bumo mogli pozvati decu na obed. No verojatno bu to ovak zgledalo.

Doručak iliti fruštuk

Aperitiv: Navek imamo dve-tri vrste rakijice i nekakav likerček
Tradicionalni zalogaj:Kuhana šunka, kuhana jajca friško ribani hren, mladi luk, rotkvica, cipov ili bu Đuro spekla domači kruh. Moram vam nekaj priznati. Mesto šunke mi bumo skuhali naš domači buncek koj zgleda baš kak mala šunka.
Desert: Drobni kolači i čaša vina. Ak neko nemre bez kave bum i nju skuhal.
Kak bu to sve malo potrajalo obed bum planiral za dve vure.

Obed

Juha: Juha od od bočinga z rezancima
Toplo predjelo:Kuhani bočing, kopar i hren sos; navek ima kandidata za kuhano povrče z juhe
Glavno jelo: Pečena janjetina, mladi krumpir, zelena šalata.
Desert: Kardinal šnite, kapučino.

Mislim da bu to malo potrajalo i teško da bu kandidata za večeru.

Moram vam nekaj reči. Za moje mladosti moja je mama Marica navek na taj dan spremala filana teleča prsa. Fil je delala od kruha, jetrica i malo špekiča. Prava delikatesa. No kak danas pri nama teško dobite lepa teleča prsa, a to naši mladi baš i ne preštimavaju. Janjetina je postala več letima standard. Nije ni to loše.

Dragi moji Coolinaričari želim Vam SRETAN VUZEM i da ga provedete v miru i zadovoljstvu svoje familije.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.