Krajem ožujka i u prvoj polovini travnja održat će se širom Quebeca i Ontaria brojni festivali u čast javorovog sirupa. S tradicijom dugom više od 40 godina, festival u Elmiri kod Waterlooa, jedan je od najvećih.
U ožujku se svake godine otvara sezona prikupljanja javorovog soka i proizvodnje maple syrupa, koji je uz maple tree i maple leaf, nerazdvojiv dio kanadskog svetog trojstva. Kad su temperature noću ispod, a danju iznad nule, što je uglavnom slučaj u ožujku i travnju, javorov "sap" kapa na željeni način i u željenim količinama, i zato kanadske šume, još pod snijegom, ožive u to vrijeme, čuju se glasovi radnika koji buše javorovu koru, zveckaju metalne kante i frkču konji upregnuti u zaprege.
U ukupnoj svjetskoj proizvodnji javorovog sirupa Kanada učestvuje s 83%, što znači da je daleko najveći proizvođač. Tradicija još postoji u američkim državama ispod južne kanadske granice, od Michigana preko Vermonta do Mainea, i to je uglavnom sve što se tiče preostale svjetske proizvodnje. S učešćem od 92% u kanadskoj proizvodnji, Quebec je bez premca, a na Ontario otpadaju 4%, što nije impresivno, pa zato nudim impresivniji podatak: u Ontariu se godišnje proizvede u prosijeku milijun litara sirupa. Dvije vrste javora se koriste za proizvodnju sirupa: šećerni, koji dostiže visinu od trideset metara i crni javor. Drvo je spremno za bušenje i cijeđenje kad napuni trideset godina starosti i kad je u promjeru debelo najmanje 30 cm. Što šire deblo, to je i broj bušotina veći, ali četiri je maksimum. Sezona prikupljanja soka traje od četiri do šest tjedana.
Javor ne trpi nikakvu štetu od postupka prikupljanja soka, jer se iz stabla cijedi samo 10% od ukupne količine soka u drvetu. Da je suprotno, da javor trpi "bol" i štetu, s obzirom na brojnost "zelenih" u Kanadi, od proizvodnje sirupa ne bi bilo ništa.
Sok iz drveta je bezbojan i bez ukusa, što nije čudo, jer sadrži 97, 5 % vode, 2, 4 % šećera i 0, 1 % minerala. Tek kuhanjem dobiva karakterističnu boju i okus. To je, ustvari, najvažniji dio posla u proizvodnji sirupa. Svježi sok, jer samo svježi sok garantira kvalitetu, kuha se u velikim kazanima na način koji je, u osnovi, isti kao prije sto ili dvjesto godina, nezavisno od toga što je tehnološki ambijent danas potpuno drugačiji, jer uključuje posude od suvremenih materijala, automatizirani proces, precizne mjerne instrumente, itd. Uglavnom, sok se kuha sporo, na "tihoj vatri" od 104°C, koja je idealna za isparavanje tekućine. Kad se završi proces kuhanja, sirup sadrži najmanje 66% šećera, što je uvjet da ide u prodaju. U prosjeku, od 40 litara svježeg soka koji stiže na kuhanje dobije se samo litra sirupa.
Aromatičnost je glavno svojstvo javorovog sirupa i zato se koristi za pripremanje različitih vrsta slatkiša, keksa, palačinki. Kalcij i željezo su bitni elementi, koji su u sastavu sirupa, a prisustvo mangana i cinka, makar i u tragovima, ima izvjesnog značaja, jer je riječ o rijetkim elementima, koji su, istovremeno, antioksidansi.
Krajem ožujka i u prvoj polovini travnja održavaju se širom Quebeca i Ontaria brojni festivali u čast maple syrupa. S tradicijom dugom više od 40 godina, festival u Elmiri kod Waterlooa jedan je od najvećih. Počinje i završava u istom danu, ove godine je to 04. travnja. To je pravo mjesto da se provjere stečena znanja i iskustva vezana za javorov sirup i da se u jednom kultiviranom sajamskom ambijentu ponešto nauči o kanadskoj tradiciji i vrijednostima koje tu tradiciju održavaju. Festival je čuven po palačinkama s javorovim sirupom koje se pripremaju i prodaju na brojnim štandovima. Nemojte očekivati da će vam ijedan "palačinkar" odati tajnu svog recepta, pa se čak i suci koji na kraju odlučuju o najboljem "palačinkaru" rukovode samo okusom palačinki i njihovim izgledom, a ne recepturom.
Više sadržaja vezanih uz javorov sirup možete pogledati ovdje.
Autor noseće fotografije: BiserkO
:(Još nema komentara