Moj profil
Donosimo Sandrina Master jela gotova u 15 minuta i još pokoji zlatni savjet
Donosimo Sandrina Master jela gotova u 15 minuta i još pokoji zlatni savjet

Donosimo Sandrina Master jela gotova u 15 minuta i još pokoji zlatni savjet

Sandru Rončević obožavamo, jer njezina jela, recepti i fotografije već dugo godina su nam među omiljenim food sadržajima i izvan Coolinarike. Upravo njezino umijeće i iskustvo, potaknulo nas je da je ponovno ugostimo, a usput predstavimo i njezina Master jela, od kojih je svako gotovo za samo 15 minuta!

Kada su i kako su započeli vaši prvi kulinarski pokušaji? Jesu vam  prvi mentori  i uzori bili mame, bake, drugi kuhari, drugi blogeri ili ste možda neke ideje crpili i iz Coolinarike?

Moram priznati da se prvih kulinarskih pokušaja baš i ne sjećam, ali mogu reći da samostalno kuham od srednje škole. Naravno, tad se radilo o jednostavnijim jelima - tjesteninama, varivima, ponekom kolaču ili torti, nisu bila samo pečena jaja. Kulinarska i životna inspiracija mi je moja mama, žena koja je čitav svoj život radila po dva-tri posla, trčala s jednog mjesta na drugo i baš uvijek je za nas imala kuhano jelo. Žena kojoj nikad ništa nije bilo teško pa tako ni danas. Svoje sam prve recepte objavila upravo na Coolinarici. Bila sam aktivna članica Coolinarike dugi niz godina i baš tu zabilježila veliki broj recepata i fotografija te osvojila i titulu Cool chefice, a onda sam nekako zaključila da je došlo vrijeme za pokretanjem vlastitog bloga. Iako sam oduvijek voljela kuhanje, pečenje i miješenje, priznajem da sam uz Coolinariku zavoljela fotografiranje hrane. Svaki sam dan učila sve više i napredovala u tom fotografskom smislu. Svako toliko bi se na Coolinarici pojavila moja fotografija kao fotografija dana. To je definitivno značilo da sam spremna za gastro blog.

Koji je najkorisniji kulinarski trik/savjet koji vama olakšava pripremu hrane i rado biste ga podijelili s drugima?

To je dobra priprema. Bilo da kuham dobro poznata jela ili neka sasvim nova, uvijek se dobro pripremim. Znači, sve nabavim, pripremim i krenem. Volim da mi je sve na mjestu, ako ne na kuhinjskom pultu, onda negdje u kuhinji. I da, temeljac. Uvijek u zamrzivaču imam temeljac – povrtni ili mesni, jer temeljac glavu čuva – samo ga izvadim iz zamrzivača i koristim kad mi treba, a treba mi jako često, jer u gotovo sve stavljam temeljac. Skuhajte temeljac!

Začin bez kojeg ne možete u kuhinji je… Za'atar. Za'atar nije jedan začin, već se radi o bliskoistočnoj mješavini začina, koju u osnovi čine timijan, origano, sezam, maslinovo ulje i sol. Ne postoji jedna jedinstvena receptura za za'atar, već svaka trgovina začina ili proizvođač imaju neku svoju vlastitu mješavinu pa tako za'atar može sadržavati i kumin i sumak i tostiranu pšenicu i korijander. Za'atar obilato koristim pri pripremi raznih jela i on mi baš svako jelo digne jednu na novu razinu. Mislim da sam skoro sve svoje pratitelje na društvenim mrežama zarazila ovisnošću o za'ataru i upravo je vrećica za'atara poklon koji šaljem svim kupcima uz moju kuharicu „Mrvu ovog, zeru onog“.

Tajna dobro marinirane namirnice jepažljivo izbalansirana kombinacija začina, kiseline (jer bez kiseline nema marinade) i vrijeme.

Rižu najčešće koristim za pripremu rižota. Obožavam rižoto.

Jelo koje mi uvijek uspije je rižoto!

Jelo koje mi nikad/teško uspije jenisam se još susrela s takvim. Okej, beze kore znam momački upropastiti.

Svaki početnik u kuhinji trebao bi izbrusiti vještinu… ne znam koliko je to vještina, ali svakom se jelu treba jednako posvetiti, treba biti prisutan i strpljiv (ako baš iz prve ne ide sve kako smo zamislili) Treba tehnički precizno odraditi sve korake koje traži kuhanje određenog jela i nema šanse da vam jelo ne uspije. Brzanje ili preskakanje koraka obično ne završi dobro.

A (foolproof) jelo kojem svaki početnik može iznenaditi goste/drage ljude/sebe samog je… rižoto. Jednom kad se usvoji tih par ključnih koraka za kuhanje rižota, rižoto postaje jelo kojim možete osvojiti ama baš svakoga. Riža se obavezno tostira na vrućoj tavi,  dodaje joj se vino za neophodnu notu kiseline, potom se postepeno zalijeva vrelim, kvalitetnim temeljcem, koji je baza svakog rižota i na kraju mantekira maslacem i/ili sirom. I to je to!

I za kraj… najviše uživam kad mi netko drugi skuha… kelj varivo s faširanim šniclama. Ili punjenu papriku s pire krumpirom. A taj netko je moja mama!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.