Uz bok manastirima, prirodnim ljepotama, rukotvorinama i starim zanatima je i hrana. U Makedoniji je svaki dan gozba. I nije samo tavče gravče, tu je i turli, tarator, čomlek, kačkavalj, boza, a tek smo "ni započeli".
Kad sam u kuhinji restorana, u koju su me ljubazno pustili, primijetio rajčice, sve mi je bilo jasno. Došao sam u zemlju u kojoj još uvijek ima povrća iz djetinjstva.
Milijuni kilograma grožđa, milijuni litara vina... hektari vinograda na raznim nadmorskim visinama, na raznim područjima Makedonije. To se jednostavno ne može zapamtiti. Treba doći ponovno i utvrditi gradivo.