Ovu stvarno neobičnu i luckastu tortu mogu prirediti i manje vješti i pravi majstori. Ni jedne ni druge neće razotkriti, prve da ne umiju, a druge da su priredili nešto vrlo jednostavno, jer posve jednostavno baš i nije.
Slavni ban nije inspirirao samo domoljubnu pjesmu punu zanosa, nego i slastičare. Fine ploške nazvane po njemu javljaju se u mnogim inačicama, različitim po broju jaja, količini vrhnja i čokolade, dakle od najraskošnije do najskromnije.
Ah, koga ne podsjećaju na djetinjstvo? I na predbožićno vrijeme? Još uvijek broj jedan u kategoriji čajnih keksića, simpatični vanilin-roščići potvrda su činjenice da kvaliteta traje…
Oskar Pischinger, rođeni Bečanin, o vještini pripremanja slastica naučio je od svojeg oca Leopolda koji je 1852. osnovao poduzeće za proizvodnju slastica. Oko 1880. kreirao je znamenitu Pischinger Torte za koju je originalni recept zadržan u obitelji.
Tamna čokoladna glazura početno je slovo u abecedi finih torti i kolača. Svladavši pripremu te glazure, svijet kraljevskih slastica bit će vam uvijek nadomak ruke i trajnim saveznikom, kako u kuhinji, tako i izvan nje.
Zanimljivost ove dvobojne torte je u tome što od jedne smjese dobivate i tijesto i kremu. Dodatno obučena u dekoraciju od tučenog vrhnja, prava je ljepotica na svečanom stolu.
Dok nekad nije bilo svježeg sezonskog voća, kolači su se pravili od sušenoga i najčešće koštuničava, a pri tome se i štedjelo na tada još skupome industrijskom šećeru. Svježeg voća sada imate cijele godine, ali sušeno je zadržalo svoj stari čar.
Iako svojom vanjštinom može podsjetiti na svakako poznatiju Linzer tortu, Imotska je torta svojim nadjevom od badema i nekoliko kapi maraskina – opojnog likera od višanja maraski, pravi predstavnik podneblja iz kojeg je potekla.
Chef Antonin Carême (1784.-1833.) je navodno bio zakon za torte i ostale poslastice i na njegovim recepturama počiva većina modernih torti poput ove koja predstavlja pravo ledeno osvježenje: _Voilà_!
Nije poznato zašto je ovaj kolač nazvan švedskim. Možda zbog sastojaka, tradicije, izgleda… Svejedno, važno je jedino da je, s obzirom na sastojke i vrijeme koje zahtijeva njegova priprema, izvrstan.
Svima onima koji preferiraju svijetlu nad tamnom čokoladnom glazurom, jednom zauvijek odat ćemo tajnu beskompromisnog izgleda i okusa većine slastica, čiji završni dodir čini upravo ta glazura. Spremni?