U davno vrijeme ljudi su radili jednostavne slastice, s minimalno sastojaka, ali s maksimalno okusa. Ovaj kolač se obično pekao za Božić ili Uskrs, kad god ga pečem, arome meda, ruma , limunove korice i cimeta, se tako šire kućom da stvarno osjetim blagdanski ugođaj…
Bakalar obozavam.
Ja ga radim na drugaciji nacin tako da mi je ovo bilo nesto novo.
Ispadne kao preukusna pasteta, a sa domacim kruhom…..san snova.
Ovaj recept mi je pokazala moja prijateljica koja je inace iz Istre i ovo je nacin na koji oni rade u okolici Pazina, a koliko znam i u cijeloj Istri.
Trebaju vam dobre ruke i dobri misici za ovo,
a ja iskreno ne znam da bih se usudila sama ga napravit, jer nemam ni jedno ni drugo ….
ali krajnji rezultat je cisto savrsenstvo…..
Ako ste kao ja, pa volite stalno isprobavati nove recepte, možda vam se dogodi kao meni da preskočite u tekama fine recepte našeg djetinstva.Ovo je jedan takav.
Listajući svoju tekicu ne bih li našla recepte kolačića koje ću ponijeti u Veliku na degustaciju povodom Najdužeg Stola u Hrvata, ugledam i ove keksiće na koje sam već i zaboravila.
Pa ako volite miris i okus koji vas podsjeća na djetinstvo... evo, možda vam ovi Štapići uspiju dočarti te lijepe dane :)
Tko je baka Evica, nemam pojma... tako je zapisan u mojoj teki... ali znam da sam ga dobila od Marije L., jer i to piše u teki :)
Već je objavljen sličan recept, pa sam bila u dilemi da li da napišem samo komentar ili još jednu verziju. Pogled u onu bakinu tekicu je bio presudan – vidite kako se zovu, a pored je još naknadno dopisano – "veoma dobre". E ako su i za moju baku (koja bi, da je živa, sada imala 105 godina), ovo bile starinske štanglice, onda recept datira iz hiljadu osamsto i neke… možda malo modifikovan, ne vjerujem da se u to doba vanilin šećer prodavao u kesicama… a ko zna, možda i jeste…
Nakon prvog recepta http://www.coolinarika.com/recept/kukuruzna-zlevanka,
na požutjelim stranicama nađoh jedan stari hrvatski recept za zlevanku još iz 19. stoljeća. Nisam mogla odoljeti a da ne napravim original, i kao takav ga dijelim sa vama.
Kada god kuham bakalar sjetim se svoga djeda Maksima.
Koji je to bio covjek…
Visok i snazan,ponosan,dostojan svog nadimka "Maksim".
Stari Neretvanac,Vidonjac.Bilo je dovoljno reci njegovo ime i svi su znali ko je.
Znao je za opklade nositi i 300 kg.
Svoju snagu je platio,jer je poslije godinama sjedio kao stari lav samo posmatrajuci svijet oko sebe.
A bio je i veliki gurman.
Majka bi bakalar skuhala i ocistila,a tada bi ga dokuhao on.
Star, prastar recept! Neće biti popularan među "dijetalcima", no upravo sam u fazi sređivanja moje bilježnice sa receptima, polako isprobavam jedan po jedan. Recept potiče od prabake mojeg supruga, prije su ih zvali Wasserkipfel ili vodene kiflice ili bijele kiflice. Odlično su mi ispale i recept je tu…
"Pomozi mi očistiti škrinju!" moli me mama, a kako se lako dam nagovoriti, zaronim ja u 410 l duboku škrinju, pronađem šljive."Što će ti tolike šljive, kud ću s njima?"-pitam ja. "Vrati ih, kuhat ću knedle! reče ona. "Knedle? Pa šljive imaju koštice, imaš 2 vreće po 5 kg, ako budeš kuhala knedle svaki drugi dan, nećeš ih potrošiti, a svježe će šljive doći, nema šanse da ih vratim, kuham pekmez iz ovih stopa!"
Recepata za njih vec ima, ali ovaj me je moja mama naucila, a nju njezina…Pa, kako je danas dan majki u Francuskoj, ovaj recept posvecujem tim dvjema divnim zenama…Svojoj voljenoj mami koja je u Bosni i baki koja je na nebu medju andjelima…
Kockice od oraha iz davnine
Bakalar na bijelo – istarski nacin ili Ljiljin bakalar
Starinska lijena pita s jabukama
Štapići bake Evice
Starinske bijele štanglice od oraha
Starinska pita od meda i pečenih oraha
Kukuruzna Zlevanka / version 2
Bakalar alla Maksim
Dizane vodene kiflice
Pasticada
pita od jabuka (recept iz 1926)
Vodene kiflice
Pekmez od šljiva sa crnjakom
Sne-nokle
Prebranac
© Podravka d.d. 2003.—2012.
